Timava
Timava
| |
|---|---|
 | |
| Duljina | 2 / 89 km |
| Nadm. visina izvora | 720 m |
| Prosječni istjek | ? m3/s |
| Izvor | Turkove škulje Hrvatska San Giovanni di Duino (Štivan) Duino-Aurisina,Italija |
| Ušće | Ribiško naselje (Duino-Aurisina) u Jadransko more |
| Države | Hrvatska, Slovenija, Italija |
| Slijev | jadranski |
| Ulijeva se u | Jadransko more |
Timava.[1] (talijanski: Timavo, slovenski: Timava ili Timav/Reka, furlanski: Timâf, njemački: Recca Fluss ) jest rijeka ponornica na istoku Sjeverne Italije u regiji Furlanija-Julijska krajina, duga 2 odnosno 89 km (ako se računa njen podzemni tok).
Zemljopisne karakteristike[uredi | uredi kôd]
Ako se računa da je izvor Reka onda Timava izvire kod Turkovih škulja na južnoj strani Snežnika u Hrvatskoj, zatim teče u pravcu zapada kroz slovenski kras 54 km i zatim ponire u Mohorčičevu jamu kod Škocjanske jame. Podzemnim kanalom teče 39 km do naselja San Giovanni di Duino (Štivan) u općini Duino-Aurisina kod Trsta gdje ponovno izlazi na površinu (izvire), a zatim nakon svega 2 km toka utječe u Tršćanski zaljev kod Ribiškog naselja između Monfalcona i Duina.
Timava je krška rijeka ponornica, prije se mislilo da je ona samo nastavak Reke najveće slovenske ponornice, ali je preciznim hidrografskim istraživanjima u 20. stoljeću ustanovljeno da ona dobiva samo 1/3 voda od Reke a 2/3 od rijeka Vipave i Soče i oborinskih podzemnih voda krške visoravni.
Timava kroz povijest[uredi | uredi kôd]
O Timavi su pisali već antički pisci Livije, Strabon i Vergilije koji je naveo da Timava ima devet izvora.[2] Kod izvora se nalazilo rimsko naselje Fons Timavi.
Za vrijeme austrugarske tok rijeke Timave bio je granica između Austrijskog primorja i Kranjske .[3]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Timava : skrivnostna reka, Massimo Gasparini; občina Devin Nabrežina, 2005 (slov.)
- Timavo : esplorazioni e studi, Trst, Societa alpina delle Giulie, 1999 (tal.)
- Reka - Timav. Podobe, zgodovina in ekologija kraške reke, Ljubljana, Mladinska knjiga, 1990 (slov.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ K. Mihovilić: Veneti, Istarska enciklopedija, LZMK,
"Iz pisanih izvora saznajemo o njihovoj vještini uzgoja konja i o žrtvovanju bijelih konja Diomedu u svetištu na ušću Timava. " - ↑ Vergilije: Eneida 1.244-6
- ↑ Il Timavo (Recca Fluss) presso Famie – Catasto austriaco franceschino. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. srpnja 2012. Pristupljeno 28. lipnja 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Izviri Timave, spletna stran občine Devin-Nabrežina Inačica izvorne stranice arhivirana 18. srpnja 2011. (slov.)