Timava

Koordinate: 45°47′38″N 13°34′48″E / 45.794°N 13.58°E / 45.794; 13.58
Izvor: Wikipedija
Timava
Položaj
DržaveHrvatska, Slovenija, Italija
Fizikalne osobine
Duljina2 / 89 km
Istjek 
 • Prosječni? m3
Tok rijeke
IzvorTurkove škulje Hrvatska San Giovanni di Duino (Štivan) Duino-Aurisina,Italija
 • Nad. vis.720 m
UšćeRibiško naselje (Duino-Aurisina) u Jadransko more
Slijevjadranski
Ulijeva se uJadransko more

Timava.[1] (talijanski: Timavo, slovenski: Timava ili Timav/Reka, furlanski: Timâf, njemački: Recca Fluss ) jest rijeka ponornica na istoku Sjeverne Italije u regiji Furlanija-Julijska krajina, duga 2 odnosno 89 km (ako se računa njen podzemni tok).

Zemljopisne karakteristike[uredi | uredi kôd]

Timava kod izvora u San Giovanni di Duino (Štivan)

Ako se računa da je izvor Reka onda Timava izvire kod Turkovih škulja na južnoj strani Snežnika u Hrvatskoj, zatim teče u pravcu zapada kroz slovenski kras 54 km i zatim ponire u Mohorčičevu jamu kod Škocjanske jame. Podzemnim kanalom teče 39 km do naselja San Giovanni di Duino (Štivan) u općini Duino-Aurisina kod Trsta gdje ponovno izlazi na površinu (izvire), a zatim nakon svega 2 km toka utječe u Tršćanski zaljev kod Ribiškog naselja između Monfalcona i Duina.

Timava je krška rijeka ponornica, prije se mislilo da je ona samo nastavak Reke najveće slovenske ponornice, ali je preciznim hidrografskim istraživanjima u 20. stoljeću ustanovljeno da ona dobiva samo 1/3 voda od Reke a 2/3 od rijeka Vipave i Soče i oborinskih podzemnih voda krške visoravni.

Timava kroz povijest[uredi | uredi kôd]

O Timavi su pisali već antički pisci Livije, Strabon i Vergilije koji je naveo da Timava ima devet izvora.[2] Kod izvora se nalazilo rimsko naselje Fons Timavi.

Za vrijeme austrugarske tok rijeke Timave bio je granica između Austrijskog primorja i Kranjske .[3]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Timava : skrivnostna reka, Massimo Gasparini; občina Devin Nabrežina, 2005 (slov.)
  • Timavo : esplorazioni e studi, Trst, Societa alpina delle Giulie, 1999 (tal.)
  • Reka - Timav. Podobe, zgodovina in ekologija kraške reke, Ljubljana, Mladinska knjiga, 1990 (slov.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. K. Mihovilić: VenetiArhivirana inačica izvorne stranice od 15. kolovoza 2016. (Wayback Machine), Istarska enciklopedija, LZMK,
    "Iz pisanih izvora saznajemo o njihovoj vještini uzgoja konja i o žrtvovanju bijelih konja Diomedu u svetištu na ušću Timava. "
  2. Vergilije: Eneida 1.244-6
  3. Il Timavo (Recca Fluss) presso Famie – Catasto austriaco franceschino. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. srpnja 2012. Pristupljeno 28. lipnja 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]