Tokarev TT-33

Izvor: Wikipedija
Tokarev TT-33

TT-33 iz privatne kolekcije
Vrsta Poluautomatski pištolj
Država podrijetla SSSR
Povijest uporabe
U službi 1930. - danas
U uporabi u Vidi korisnike
Ratovi Drugi svjetski rat, Korejski rat
Kineski građanski rat,
Vijetnamski rat
Povijest proizvodnje
Projektant Fedor Tokarev
Projektirano 1930.
Proizvođač Tula Arsenal, Norinco, Femaru, Radom Arsenal, Cugir Arsenal, Khyber Pass, Zastava Oružje
Proizvedeno komada oko 1,7 milijuna
Inačice TT-30, TT-33, TTC, M48, M48 Tokagypt, M57, M70, M70, R-3, Type 51, Type 54, Type 68, Zastava M57
Svojstva
Dužina 194 mm
Masa 854 gr.
Visina 134 mm
Brzina 420 m/sek.
Kalibar 7.62x25mm Tokarev
Dužina cijevi 116 mm
Kapacitet spremnika 8 metaka
Ciljnik Čelični ciljnik
Mladi sovjetski poručnik s pištoljem TT-33 naređuje svojim trupama da krenu naprijed na njemačke položaje tijekom 2. svj. rata

Tokarev TT-33 (rus. 7,62-мм самозарядный пистолет Токарева образца 1933 года; 7,62 mm Samozarjadnyj Pistolet Tokareva obrazca 1933 goda) je ruski poluautomatski pištolj. Razvio i dizajnirao ga je Fedor Tokarev 1930. godine kao službeni pištolj sovjetske vojske. Time je T-33 zamijenio dotadašnji revolver Nagant M1895 koji je bio u uporabi još od carskih vremena.

Razvoj[uredi | uredi kôd]

1930. je Revolucionarno vojno vijeće odobrilo testiranje novog malog oružja koje bi zamijenilo postojeći zastarjeli Nagant M1895 revolver.[1] Tijekom testiranja, 7. siječnja 1931. primjećen je potencijal pištolja TT-30 kojeg je dizajnirao Fedor Tokarev. Nekoliko tjedana kasnije naručeno je 1000 TT-30 pištolja za vojne trupe, te je pištolj usvojen u Crvenoj armiji.[2]

Iako je Tokarev TT-30 stavljen u proizvodnju, na pištolju su napravljene dizajnerske promjene za potrebe pojednostavljivanja proizvodnje. Izvršene su manje promjene na cijevi i rastavljaču,[3] dok su okidač i metalno kućište pištolja implementirani. Tako je nastao redizajnirani pištolj TT-33.[2] Model TT-33 su sovjetske trupe tijekom Drugog svjetskog rata koristile u velikim količinama, ali nije u potpunosti zamijenio revolver Nagant M1895 sve do kraja rata.

Detalji dizajna[uredi | uredi kôd]

Vizualno, TT-33 je veoma sličan automatskom pištolju FN Model 1903 te je koristio cijev sličnu onoj od pištolja iz Browning serije M1911. TT-33 nije derivat M1911 te se sastoji od mnogo jednostavnijih dijelova. Također, sovjetski inženjeri su dodali i nekoliko izmjena kako bi se radni mehanizam pištolja lakše proizvodio i održavao. Pištolj je veoma izdržljiv te prilikom korištenja iskrivljenih okvira ne dolazi do unutarnjeg oštećenja mehanizma.[4]

Tokarev TT-33 koristi streljivo kalibra 7.62x25mm Tokarev, koje je slično kalibru 7.63x25mm Mauser koji je koristio pištolj Mauser C96. Model TT-33 se proizvodio tijekom 2. svjetskog rata i 1950-ih.

Inačice[uredi | uredi kôd]

Prvi model TT pištolja bio je TT-30. Inačica TT-33 je poboljšani model TT-30, kako bi došlo do pojednostavljene a time i ubrzane proizvodnje pištolja.

Njemački Wehrmacht je kao ratni plijen "zarobio" nepoznatu količinu TT-33 pištolja te su ih njihove jedinice koristile pod oznakom Pistole 615(r). Nijemci su ih upotrebljavali jer su sovjetski pištolji koristili okvire 7.62 mm Model 1930 Type P koji su bili identični njemačkim okvirima 7.63x25mm Mauser. Zbog toga su Nijemci mogli koristiti svoje streljivo u sovjetskim pištoljima.[4]

Proizvodnja TT-33 je u SSSR-u završila 1954., ali je nastavljena izrada kopija (na temelju licence ili na drugi način) u Kini (Type 51, Type 54, M20 i TU-90) i Poljskoj (PW wz.33). Mađarska je redizajnirala TT-33 te su njeni pištolji (M48) koristili streljivo kalibra 9x19mm Parabellum kao i izvozna inačica za Egipat (Tokagypt 58). Egipatski pištolji su imali veliku primjenu u policijskim snagama.[4]

U Jugoslaviji je tvrtka Zastava Oružje proizvodila licencne kopije pod nazivima M57, M65[4] i M70A, dok su u Sjevernoj Koreji pištolji proizvedeni pod nazivom Type 68[5] ili M68.[4] Rumunjska je također proizvodila vlastite kopije (TTC ili Cugir Tokarov) tijekom 1950-ih. Ti pištolji su u posljednjih nekoliko godina uvezeni u SAD u velikim količinama. Međutim, kako bi pištolji dobili dozvolu za uvoz, na pištolje je dodana sigurnosna blokada okidača. Policija u Pakistanu i danas koristi TT pištolje kao oružje, iako će prema neslužbenim informacijama pištolji biti zamijenjeni s 9 mm Beretta i Glock pištoljima.

TT pištolji se danas legalno i ilegalno proizvode u tvornicama tvrtke Khyber Pass. Proizvodnja pištolja je isplativa jer je streljivo kalibra 7.62x25mm prilično jeftino. Streljivo se proizvodi u lokalnim tvornicama ili se uvaža iz Kine, gdje ga proizvodi vojna industrija Norinco.

TT pištolje su najviše koristile zemlje Istočnog bloka koje su većinom izradile vlastitu derivaciju originalnog TT pištolja. U SSSR-u je 1952. godine TT-33 zamijenjen s pištoljem Makarov PM. Pištoljem su najprije naoružane vojne trupe na prvoj liniji. Makarov PM koristio je kao i Tokarev TT-33 okvir s 8 metaka a streljivo je imalo kalibar 9x18mm Makarov.

Kineski Norinco, glavni proizvođač oružja za kinesku Narodnooslobodilačku vojsku, proizvodio je vlastiti model Type 54. Također, postoji i komercijalna varijanta Tokarev pištolja koji koriste streljivo 9x19mm Parabellum i namijenjeni su izvozu. Pištolj je poznat kao Tokarev Model 213. Pištolj je mogao koristiti bilo koju vrstu okvira od 9 mm, bez dodatnih modifikacija. Pištolj je nemoguće uvesti u SAD zbog američkih zabrana o uvozu kineskog vatrenog oružja, iako je stariji Tokarev Model 213 uvezen u zemlju tijekom 1980-ih i 1990-ih.

TT-33 danas je još uvijek u služni kineskih i sjevernokorejskih oružanih snaga. Tokarev je dobio veliku popularnost među kolekcionarima pištolja i strijelcima zbog robusnosti, pouzdanosti i raspoloživosti jeftinog streljiva (u SAD-u). Međutim, postoje pritužbe na lošu kvalitetu hvataljke (eng. grip) koja se često zamjenjuje s onom od mađarskog modela Tokagypt 58. Također, rukohvat se proteže na vertikalni kut te je neugodan za korištenje mnogih Zapadnih strijelaca.

Sve u svemu, Tokarev je, kao i njegove 9 mm varijante, poznat po svojoj jednostavnosti i preciznosti.[6]

Korisnici[uredi | uredi kôd]

Postojeći korisnici[uredi | uredi kôd]

Jugoslavenska inačica M57 poznata kao Tetejac.
Zakočeni kineski Type 54 sa streljivom.

Bivši korisnici[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Tokarev TT pistol (USSR / Russia). Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2008. Pristupljeno 17. rujna 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. ↑ a b Polish M48 (Tokarev TT-33) Pistols".
  3. ↑ Fedor V. Tokarev. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. siječnja 2008. Pristupljeno 17. rujna 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ↑ a b c d e Bishop, Chris (2006). The Encyclopedia of Small Arms and Artillery. Grange Books. str. 13–14. ISBN 978-1-84013-910-5.
  5. ↑ Modern Firearms. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2010. Pristupljeno 17. rujna 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. ↑ AlphaRubicon.com
  7. ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z aa ab ac ad ae af ag ah ai aj ak al Jones, Richard D. Jane's Infantry Weapons 2009/2010. Jane's Information Group; 35. izdanje (27. siječnja. 2009.). ISBN 978-0710628695
  8. ↑ Hogg, Ian (2002). Jane's Guns Recognition Guide. Jane's Information Group. ISBN 0-00-712760-X.
  9. ↑ a b c Marchington, James (2004). The Encyclopedia of Handheld Weapons. Lewis International, Inc. ISBN 1-930983-14-X.
  10. ↑ Pistoletas Tokarev
  • Kokalis, Peter (2001). Weapons Tests And Evaluations: The Best Of Soldier Of Fortune. Boulder, Colorado, SAD: Paladin Press. ISBN 978-1-58160-122-0.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Tokarev TT-33
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Tokarev_TT-33&oldid=6897240"