Lokva Rogoznica
Lokva Rogoznica | |
---|---|
Lokva Rogoznica na zemljovidu Hrvatske | |
Država | ![]() |
Županija | ![]() |
Općina/Grad | Omiš |
Najbliži (veći) grad | Split |
Nadmorska visina | 0-370 m |
Zemljopisne koordinate | 43°24′54″N 16°46′09″E / 43.414884°N 16.769303°E |
Stanovništvo (2001.) | |
- Ukupno | 392 |
Broj stanovnika Lokva Rogoznica (Omiš, Splitsko-dalmatinska) [uredi] | |
2001. | |
2011. | 397 |
2021. | 334 |
Izvor: Državni zavod za statistiku RH Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022. | |
Pošta | 21317 (Lokva Rogoznica) |
Pozivni broj | 021 |
Autooznaka | ST |
Središte naselja kod župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije
|
Lokva Rogoznica je prigradsko naselje grada Omiša, od kojeg je udaljena 7 km. Nalazi se na istoku Omiške rivijere, podno Omiške Dinare, 30 km od Splita i 25 km od Makarske.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, Lokva Rogoznica je imala 392 stanovnika, koji se bave turizmom i vinogradarstvom.
broj stanovnika | 569 | 757 | 704 | 763 | 945 | 911 | 1368 | 1376 | 472 | 448 | 432 | 378 | 318 | 283 | 392 | 397 | 334 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Povijest[uredi | uredi kôd]
Prvi pisani dokazi o postojanju naselja sežu iz 1235., kada je donesen statut općine Rogoznice. U njemu se navodi da se sedam plemićkih porodica sa svojim slugama doselilo ovdje oko 1230. godine, na zemlju koju su darovnicom dobili od hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. Žitelji Lokve su se u starim vremenima bavili stočarstvom, ribarstvom, a posebno vinogradarstvom (poznato rogozničko vino).[1]
Zemljopis[uredi | uredi kôd]
Naselje leži na obroncima omiške Dinare, od Jadranske magistrale do 370 metara nadmorske visine (ispod same planine). Centar mjesta s crkvom nalazi se na 260 metara nadmorske visine. Plaže su šljunčane, a veliki je dio obronaka na kojima se naselje smjestilo ogoljen, zbog brojnih požara u posljednjih 10-ak godina. Prolaskom Jadranske magistrale 1966. godine Lokvari su se počeli spuštati prema moru, gradeći kuće na dotad nenaseljenim dijelovima Lokve Rogoznice: Ruskamenu (u kojem je izgrađen i hotel), Obrižu, Vojskovu, Planom ratu i Ivašnjaku, a dobar dio stanovništva se u potrazi za egzistencijom uputio u obližnji Omiš, veće gradove ili inozemstvo. U starom selu Lokvi ostao je živjeti tek manji dio stanovništva.
Znamenitosti[uredi | uredi kôd]
- župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije
- crkvica Svetog Vida iz 13. ili 14. stoljeća na vrhu Omiške Dinare (639 m nadmorske visine), do koje je uređen pješački put idealan za sve uzraste planinara.[1]
- crkva sv. Kuzme i Damjana
- crkva sv. Vida
- Kuća na cesti
Poznati Lokvari[uredi | uredi kôd]
- Joko Knežević, slikar i kipar
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Lokva Rogoznica. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2010. Pristupljeno 24. siječnja 2010. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Lokva Rogoznica na stranici TZ Omiš Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2010.
Nedovršeni članak Lokva Rogoznica koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
|