Tugomirići

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Tugomirići (Tugomerići, Tugomorići) su staro hrvatsko pleme jedno od dvanaest hrvatskih plemena koja su, prema legendi, doselila iz ondašnje Bijele Hrvatske na područje današnje Hrvatske.

Porijeklo naziva[uredi VE | uredi]

Njihovo ime povezuje se s imenom Tuge, sestre Bugine (od koje potječu Bužani) i njezine braće, a koji su, prema vjerovanjima, vodili hrvatska plemena prilikom seobe.

Naseljena područja[uredi VE | uredi]

Prema povjesničaru Vjekoslavu Klaiću, prvobitno su Tugomirići naselili područje Podgore ("Podgorska župa") odnosno kraj oko Velebita pa do Zrmanje, a sa središtem u Karlobagu.

Međutim, te im krajeve sredinom 13. stoljeća oduzima Pavao Bribirski pa se šire u dva smjera: dio na otok Krk, a drugi dio u zadarsko zaleđe te u Liku. Pripadnici Tugomorića spominju se u zaleđu Zadra već 1189. godine, pa sve do 1456. godine kada se u tom kraju spominju posljednji put.[1]

U knjizi, zborniku radova sa znanstvenog skupa Benkovački kraj kroz vjekove 1987. stoji kako su Tugomirići živjeli u Lici te da su imali plemenska prava u Lučkoj županiji, odnosno u Ravnim kotarima.

U Lici se Tugomirići spominju sve do početka 16. st., točnije 1513. godine.[2]

1248. godine u vjerodostojnom popisu plemenitih rodova na otoku Krku navode se Tugomorići,[3][4] a za koji rod Mihovil Bolonić i Ivan Žic Rokov izvode zaključak da su vjerojatno nastanjivali područje Vrbnika.[5]

Dio plemena je odselio i južnije, na područje Poljica u Dalmaciji. Ime sela Tugare u Poljicama, također se dovodi u vezu sa Tugomirićima, koji su svojevremeno nastanjivali taj kraj.[nedostaje izvor]

Izvedena prezimena[uredi VE | uredi]

Njihovi su potomci u Poljici Surotvići i možda Mijanovići (danas Mihanovići), također poljičkog porijekla, koji su se naselili u području Žrnovnice. Vjekoslav Klaić u svojoj knjizi Hrvatska prezimena piše kako su od Tugomirića potomci Babići, Sučići i Surotvići. Ta su prezimena, prema Klaiću, živjela do 12. - 13. stoljeća u Lici, a kasnije su se pripadnici sva tri prezimena rasuli po Dalmaciji i Istri.

U spomenutom popisu plemenitih rodova na Krku, među Tugomorićima se nabrajaju izvjesni Andreas de Syzo (hr. Andrija Žic), Milonja de Syzo (Žic), Sprecije Dominikov i drugi.[6] Prema tome bi i prezime Žic koje je i danas rašireno po Krku, poglavito na Puntu, potjecalo od plemena Tugomirića. Upravo s obzirom na prezime Žic, Bolonić i Žic izvode zaključak da je taj rod nastanjivao Vrbnik jer se prezime Žic prvotno javlja u tom mjestu.

S obzirom da se smatra kako su Frankapani domaćeg, hrvatskog podrijetla, od davnine plemenitog, te da im je jezgra bila upravo na području Vrbnika, postoji mogućnost i njihove povezanosti s rodom Tugomorića.[nedostaje izvor] Međutim, za to nema nikakvih konkretnih dokaza.

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Klaić, Vjekoslav:Hrvatska plemena od XII. - XV. stoljeća, Rad JAZU, sv. 130., Zagreb, 1987.
  2. Klaić, Vjekoslav:Hrvatska plemena od XII. - XV. stoljeća, Rad JAZU, sv. 130., Zagreb, 1987.
  3. Klaić, Vjekoslav:Hrvatska plemena od XII. - XV. stoljeća, Rad JAZU, sv. 130., Zagreb, 1987.
  4. Klaić, Vjekoslav:Krčki knezovi Frankapani, od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka (od god. 1118. do god. 1480.), Matica Hrvatska, Zagreb, 1901., str. 29, 96
  5. Bolonić, Mihovil, Žic-Rokov,Ivan: Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002., str. 25
  6. Bolonić, Mihovil, Žic-Rokov,Ivan: Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002., str. 25

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Klaić, Vjekoslav:Hrvatska plemena od XII. - XV. stoljeća, Rad JAZU, sv. 130., Zagreb, 1987.
  • Klaić, Vjekoslav:Krčki knezovi Frankapani, od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka (od god. 1118. do god. 1480.), Matica Hrvatska, Zagreb, 1901.
  • Bolonić, Mihovil, Žic-Rokov,Ivan: Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]