Tugomirići

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Tugomirići (Tugomerići, Tugomorići) su staro hrvatsko pleme jedno od dvanaest hrvatskih plemena koja su, prema legendi, doselila iz ondašnje Bijele Hrvatske na područje današnje Hrvatske.

Porijeklo naziva[uredi VE | uredi]

Njihovo ime povezuje se s imenom Tuge, sestre Bugine (od koje potječu Bužani) i njezine braće, a koji su, prema vjerovanjima, vodili hrvatska plemena prilikom seobe.

Naseljena područja[uredi VE | uredi]

Prema povjesničaru Vjekoslavu Klaiću, prvobitno su Tugomirići naselili područje Podgore ("Podgorska župa") odnosno kraj oko Velebita pa do Zrmanje, a sa središtem u Karlobagu.

Međutim, te im krajeve sredinom 13. stoljeća oduzima Pavao Bribirski pa se šire u dva smjera: dio na otok Krk, a drugi dio u zadarsko zaleđe te u Liku. Pripadnici Tugomorića spominju se u zaleđu Zadra već 1189. godine, pa sve do 1456. godine kada se u tom kraju spominju posljednji put.[1]

U knjizi, zborniku radova sa znanstvenog skupa Benkovački kraj kroz vjekove 1987. stoji kako su Tugomirići živjeli u Lici te da su imali plemenska prava u Lučkoj županiji, odnosno u Ravnim kotarima.

U Lici se Tugomirići spominju sve do početka 16. st., točnije 1513. godine.[2]

1248. godine u vjerodostojnom popisu plemenitih rodova na otoku Krku navode se Tugomorići,[3][4] a za koji rod Mihovil Bolonić i Ivan Žic Rokov izvode zaključak da su vjerojatno nastanjivali područje Vrbnika.[5]

Dio plemena je odselio i južnije, na područje Poljica u Dalmaciji. Ime sela Tugare u Poljicama, također se dovodi u vezu sa Tugomirićima, koji su svojevremeno nastanjivali taj kraj.[nedostaje izvor]

Izvedena prezimena[uredi VE | uredi]

Njihovi su potomci u Poljici Surotvići i možda Mijanovići (danas Mihanovići), također poljičkog porijekla, koji su se naselili u području Žrnovnice. Vjekoslav Klaić u svojoj knjizi Hrvatska prezimena piše kako su od Tugomirića potomci Babići, Sučići i Surotvići. Ta su prezimena, prema Klaiću, živjela do 12. - 13. stoljeća u Lici, a kasnije su se pripadnici sva tri prezimena rasuli po Dalmaciji i Istri.

U spomenutom popisu plemenitih rodova na Krku, među Tugomorićima se nabrajaju izvjesni Andreas de Syzo (hr. Andrija Žic), Milonja de Syzo (Žic), Sprecije Dominikov i drugi.[6] Prema tome bi i prezime Žic koje je i danas rašireno po Krku, poglavito na Puntu, potjecalo od plemena Tugomirića. Upravo s obzirom na prezime Žic, Bolonić i Žic izvode zaključak da je taj rod nastanjivao Vrbnik jer se prezime Žic prvotno javlja u tom mjestu.

S obzirom da se smatra kako su Frankapani domaćeg, hrvatskog podrijetla, od davnine plemenitog, te da im je jezgra bila upravo na području Vrbnika, postoji mogućnost i njihove povezanosti s rodom Tugomorića.[nedostaje izvor] Međutim, za to nema nikakvih konkretnih dokaza.

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Klaić, Vjekoslav:Hrvatska plemena od XII. - XV. stoljeća, Rad JAZU, sv. 130., Zagreb, 1987.
  2. Klaić, Vjekoslav:Hrvatska plemena od XII. - XV. stoljeća, Rad JAZU, sv. 130., Zagreb, 1987.
  3. Klaić, Vjekoslav:Hrvatska plemena od XII. - XV. stoljeća, Rad JAZU, sv. 130., Zagreb, 1987.
  4. Klaić, Vjekoslav:Krčki knezovi Frankapani, od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka (od god. 1118. do god. 1480.), Matica Hrvatska, Zagreb, 1901., str. 29, 96
  5. Bolonić, Mihovil, Žic-Rokov,Ivan: Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002., str. 25
  6. Bolonić, Mihovil, Žic-Rokov,Ivan: Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002., str. 25

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Klaić, Vjekoslav:Hrvatska plemena od XII. - XV. stoljeća, Rad JAZU, sv. 130., Zagreb, 1987.
  • Klaić, Vjekoslav:Krčki knezovi Frankapani, od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka (od god. 1118. do god. 1480.), Matica Hrvatska, Zagreb, 1901.
  • Bolonić, Mihovil, Žic-Rokov,Ivan: Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]