Veznici
Veznici su nepromjenjiva vrsta riječi, jezični pomoćni element (najčešće jedna ili dvije riječi). Služi međusobnom povezivanju pojedinih riječi, skupina riječi i rečenica.[1]
Službu veznika mogu imati i prilozi: gdje, kuda, kamo, odakle, kada, otkad, otkako, kako, dokle, pošto, samo, dakle, već...
- sastavne rečenice
- i, pa, te, ni, niti
- rastavne rečenice
- ili, ili-ili
- isključne rečenice
- samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što
- zaključne rečenice
- dakle(m), zato, stoga
- suprotne rečenice
- a, ali, nego, no (nu), već
- predikatne rečenice
- subjektne rečenice
- odnosne zamjenice, da, te, kako...
- objektne rečenice
- mjesni, vremenski, načinski i uzročni prilozi, da, prilog neka
- priložne rečenice
- mjesne rečenice
- mjesni prilozi gdje, kamo, kuda, otkud, odakle, dokud, dokle
- vremenske rečenice
- vremenski prilozi kad, otkad, otkako, dokad, pošto, veznik dok, zamjenica čim, skupovi riječi prije nego, tek što, istom što, istom pošto...
- uzročne rečenice
- jer, prilozi kako, kad, odnosna zamjenica što, skupovi riječi budući da, zato što, zbog toga što, s obzirom na to što, bez obzira na to što, tim više što[2]
- namjerne rečenice
- da, kako, neka, ne li, samo da
- pogodbene rečenice
- načinske rečenice
- kako, kao što, kao da, što, koliko, koliko god
- posljedične rečenice
- da, te
- dopusne rečenice
- iako, makar, premda, iako, skupovi riječi ako i, ma kako, ma koliko, koliko god, uza sve to što, pored toga što
- atributne rečenice
- da, prilog neka, odnosne zamjenice, mjesni i vremenski prilozi
Pogrešno je koristiti dva veznika koja imaju jednako značenje, primjerice:
Međutim, ipak je odlučio doći.- Ona nije dobra,
čak štovišemože se reći i zla. - Došao je
zatojer smo mu to rekli.
Veznici no i međutim imaju isto značenje, samo se stilski razlikuje njihova uporaba.
Veznici čak i štoviše također imaju jednako značenje te je zalihosno navoditi ih oboje.
Veznici zato što i jer imaju isto značenje, nepravilno je stvarati nov i suvišan skup riječi.
Zarezi se uvijek mogu pisati radi isticanja, no to je češće u književnoumjetničkom diskurzu. U pravilu kod sastavnih i rastavnih rečenica ne dolaze zarezi, ali ako se nešto želi istaknuti ili se pak nabraja, zarezi su poželjni.
Kod suprotnih rečenica zarez ne mora uvijek doći. Naime, drugi dio rečenice može i ne mora biti prava suprotnost. Zarez se ne stavlja kod:
- svojevrsnim opisima i atributima
- sitan ali dinamitan, velik a plašljiv
- kad nakon veznika nego slijedi komparativni izraz
- bolje vrabac u ruci nego golub na grani, bolje ikad nego nikad
- u vezničkom paru ne samo/nego
- Ne samo da je potrošio sav novac nego se još i zadužio!
Veznici koji dolaze u paru nazivaju se veznički parovi. Primjeri su:
- ako - utoliko
- Ako mnogo radiš, utoliko ćeš i mnogo naučiti.
- Pogrešno je veznik ako koristiti umjesto ako (
Ako ne dođeš, nema kolača!)
- ne samo - nego i
- Ne samo da je potrošio sav novac nego se još i zadužio!
- ni - niti
- On nije ni dobar niti loš.
- Veznik niti ne može sam stajati kao jedina negacija u rečenici.
- ↑ Gligorić, Igor Marko. 2013. Veznici i njihov gramatički položaj. Lahor. Zagreb. 2 (16): 121. ISSN 1846-2197
- ↑ Kordić, Snježana. 2002. Složeni veznik tim više što. Riječi na granici punoznačnosti (PDF). Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb. str. 129–142. doi:10.2139/ssrn.3467413. ISBN 953-169-073-1. OCLC 54680648. OL 2863537W. (CROSBI). (NSK). (KGZ). Pristupljeno 10. studenoga 2023.
|