Wikipedija:Pravopis
|
Ovo je članak o pravopisnoj normi na hrvatskoj Wikipediji. O pravopisu općenito, pogledajte članke u kategoriji Pravopis.
Sadržaj
Sadašnji pravopis[uredi]
Pravopis na hrvatskoj Wikipediji hrvatski je pravopis koji se općenito rabi u ustanovama, stručnoj literaturi, državnim tijelima, školama, poduzećima i sl.
Dana 14. travnja 2005. imenovano je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, s čijim je odlukama/zaključcima usklađeno djelo Hrvatski školski pravopis : usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2008., ISBN 978-953-0-40026-9, (NSK), koji je dobio preporuku za upotrebu u školama.
Usklađivanje Wikipedije s vrijedećim pravopisom[uredi]
- suradnici Wikipedije dužni su pisati, dopunjavati, odnosno ispravljati članke u skladu sa sadašnjim pravopisom (pri ispravljanju članaka molimo suradnike neka se pridržavaju smjernice 60 minuta);
- kako su još uvijek u prodaji pravopisi koji nisu usklađeni sa zaključcima Vijeća (odnosno nisu izašla njihova nova izdanja), te kako se jezična norma mijenja (moguće su i daljnje promjene pravopisa), sadržaj Wikipedije nećemo usklađivati s vrijedećim pravopisom botovima (automatskim programima) odmah, nego kroz izvjesno vrijeme koje je potrebno da se norma ustali (dvije do četiri godine);
- u skladu s gore napisanim, molimo suradnike da ne upozoravaju druge suradnike na nedavne promjene u važećem pravopisu, nego neka dopuste jezičnoj normi da se ustali i administratorima da je postupno provode.
Kratki pravopis[uredi]
(ovaj odlomak nije u potpunosti usklađen s pravopisom)
Wikipedija ne može u sebi sadržavati čitav pravopis. Zato je potrebno pogledati tiskani pravopis, a i neki programi za obradu teksta posjeduju mogućnosti provjere pravopisa, što preporučujemo.
Što u Wikipediji izričito nije dozvoljeno:
- neču, neznamo, ljepo, đep, smedži i sl. odstupanja od pravopisa koja se nigdje ne toleriraju;
- liepo, glasba, razprava i sl. "etimološko" pisanje, koje je "izišlo iz mode";
- predsednik, prevoz, prepis i sl. što je ekavski način pisanja riječi, a ne pripada hrvatskomu standardu;
Što se tolerira, jer ne postoji suglasje:
- podaci i podatci, reci i redci, neću i ne ću, zapreka i zaprjeka, sudci i suci, svetci i sveci, izreka i izrjeka, grešnik i grješnik
- dvostrukosti, kao npr. Madžarska i Mađarska, podhodnik/pothodnik
Najvažnija je usklađenost članka; ako na početku članka piše ne će, tada ne može na sredini pisati neće, a onda malo dalje opet ne će. Članak ne treba samo stilski i sadržajno uskladiti već i pravopisno.
Normativne preporuke[uredi]
- domaći naziv ima prednost pred stranim
- nazivi latinskoga i grčkoga podrijetla imaju prednost pred nazivima preuzetim iz engleskog, francuskog, njemačkog jezika
- prošireniji naziv ima prednost pred manje proširenim
- naziv koji je korisnicima (stručnjacima određene struke) prihvatljiviji ima prednost pred nazivom koji je manje prihvatljiv
- naziv mora biti usklađen s (fonološkim, morfološkim, tvorbenim, sintaktičkim) sustavom hrvatskoga standardnog jezika
- kraći naziv ima prednost pred duljim
- naziv od kojega se lakše tvore tvorenice ima prednost pred onim od kojega se ne mogu tvoriti tvorenice
- unutar istoga terminološkog sustava naziv ne smije imati više značenja
- značenje naziva ne smije se bez valjana razloga mijenjati
- naziv ima prednost ako odgovara pojmu kojemu je pridružen i odražava svoje mjesto u pojmovnome sustavu, a o tome može odlučiti predmetni stručnjak[1]
Povezani članci[uredi]
Izvori[uredi]
- ↑ Izvor: "Hrvatski jezični savjetnik", Eugenija Barić i skupina autora, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, Školske novine, Zagreb, 1999., ISBN 953-6637-03-0
