Aglutinativni jezici

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Aglutinativni jezici su jezici u kojima se riječi formiraju kombiniranjem morfema. Ovaj je izraz u znanost uveo Wilhelm von Humboldt 1836. da bi klasificirao jezike po morfologiji. Naziv je izveden od latinskog glagola agglutinare, što znači „slijepiti“.

Aglutinativni jezik je vrsta sintetičkog jezika gdje svaki dodatak predstavlja jedinicu značenja (kao deminutiv, prošlo vrijeme, množinu i slično), dok se osnova riječi ne mjenja. Ovi se dodaci (afiksi) ne spajaju s drugim afiksima, niti mijenjaju njihovo značenje.

Sintetički jezici koji nisu aglutinativni nazivaju se flektivni ili fuzijski jezici. Kod njih se afiksi kombiniraju i nose više značenja. Recimo, u španjolskoj riječi comí (jeo sam), sufiks -í nosi značenja indikativa, prošlog vremena i prvog lica jednine.

Primjeri:

  • Finska riječ taloissani »u mojim kućama« analizira se ovako: talo (»kuća«) + i (množina) + ssa (inesivni padež, »u«) + ni (označava pripadnost prvom licu jednine, »moj«)
  • Mađarski jezik poštuje isti princip: ház (»kuća«) → házam (»moja kuća«) → házaim (»moje kuće«) → házaimban (»u mojim kućama«)
  • Turski: ev (»kuća«) - evler (»kuće«) - evlerim (»moje kuće«) - evlerimde (»u mojim kućama«)
  • Japanski: samukunakattadeshôka »ne bješe tako hladno kao sada, zar ne?« analizira se na ovaj način: samui (»hladno«) + kunai (negacija) + katta (prošlo vrijeme) + deshô (kondicional) + ka (označava pitanje)

Razlika između aglutinativnih i fuzijskih jezika obično nije oštra. Vrlo mali broj jezika je „čist“ po ovom kriteriju. Najveći broj jezika naginje na jednu ili drugu stranu. Po tvorbi riječi, i njemački i nizozemski jezik podsjećaju na aglutinativne jezike, ali njemački ne i po deklinaciji. Također, u nekim aglutinativnim jezicima određene glasovne promjene, kao što su asimilacija ili sinkopa, mogu dovesti i do stapanja afiksa s osnovom. Na primjer, japanski "atta" ("bio je", "postojao je") ili "yonda" ("čitao je"), koji su nastali stapanjem glagolskih osnova "ari" i "yomi" s pomoćnim glagolom "ta" koji izražava ideju prošlosti.

Dobri primjeri aglutinativnih jezika su baskijski, turski, čečenski, dravidski jezici, uralski jezici (finski, estonski, mađarski), japanski, korejski, inuktitut, svahili, esperanto, neki jezici američkih domorodaca, kao i klingonski. Druge primjere nalazimo u ranoj povijesti Bliskog istoka: elamitski jezik, uratu jezik, hetitski jezik, sumerski jezik.

Aglutinativni jezici u principu imaju velik broj afiksa/morfema po riječi i naglašeno iskazuju pravilnost. Na primjer, japanski jezik ima samo tri nepravilna glagola, a turski jezik samo jedan.