Antonio Janigro

Izvor: Wikipedija
Antonio Janigro
Rođen/a21. siječnja 1918.
Milano, Italija
Umro/umrla1. svibnja 1989.
Milano, Italija
Žanr/oviozbiljna glazba
Instrumentviolončelo
Internetska stranicawww.cello.org

Antonio Janigro (Milano, 21. siječnja 1918.Milano, 1. svibnja 1989.) bio je talijanski violončelist, koji je ostavio značajni trag kao glazbeni pedagog i dirigent u Hrvatskoj i Njemačkoj. Jedan od vodećih svjetskih violončelista 1950-ih i 1960-ih.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Janigro je glazbeni konzervatorij završio u rodnom Milanu 1934., a potom se do 1937. godine usavršavao u Parizu na École normale de musique.

Bio je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu od 1939. do 1955. god. - tu je imao priliku surađivati sa znamenitim hrvatskim čelistom Rudolfom Matzom - a od 1951. godine je ravnao Komornim orkestrom Radio Zagreba. 1954. u sklopu tog orkestra osniva ansambl Zagrebačkih solista, u kojemu je djelovao kao umjetnički voditelj i solist do 1968. godine. Pod njegovim vodstvom je ansambl postigao svjetski ugled.

Od 1954. godine je Antionio Janigro dirigent Simfonijskog orkestra Radio Zagreba.

1964. godine se Antonio Janigro seli u Milano, gdje od 1964. do 1967. godine dirigira u "Orchestra dell'Angelicum ".

Od 1967. do 1971. godine ravna u "Kammerorchester des Saarländischen Rundfunks" u Saarbrückenu, tj. orkestrom koji je pandan Komornom orkestru Radio Zagreba kojim je bio ravnao od 1954. godine. Od 1974. do 1978. godine je voditelj ansambla "Camerata Academica des Salzburger Mozarteums" u Salzburgu.

Predavao je na konzervatorijima u Düsseldorfu i Stuttgartu.

A. Janigro je snimio je veliki broj gramofonskih ploča, a posebno se ističe snimka Straussova "Don Quiottea".

Njemu u čast nazvano je Međunarodno violončelističko natjecanje utemeljeno u Zagrebu 1996.

1953. godine se oženio Nedom Cihlar, kćerkom hrvatskog književnika Milutina Cihlara Nehajeva, s kojom je ima dvoje djece.

Izvori i vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]