Aranska dolina

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Aranska Dolina)
Skoči na: orijentacija, traži
Aranska dolina
Val d'Aran
Flag-Val d' Aran.svg Escut de la Vall d'Aran.svg
Zastava Grb
Localització de la Vall d'Aran.svg
Zemljopisni položaj Aranske doline u Španjolskoj
Glavni grad Vielha e Mijaran
Površina

- ukupno

po veličini

- 620,5 km²

Stanovništvo

- Ukupno
- Gustoća

po veličini

- 7.130 (2006.)
- 11/km²

Politički status Općina
Statut usvojen
ISO 3166-2
Broj predstavnika u
Las Cortes Generales
 Kongres
 Senat

Predsjednik
Službene stranice

Aranska dolina (oksitanski: Val d'Aran; katalonski: Vall d'Aran; španjolski: Valle de Arán) je dolina (620,47 km²) u pirinejskom gorju i ''comarca'' (općina) u sjeverozapadnom dijelu provincije Lleida, u Kataloniji, na sjeveru Španjolske. Ova dolina sačinjava jedini dio Katalonije, kao i cijele Španjolske koji se nalazi na sjevernom obronku Pirineja i jedini je dio Katalonije čije se vode ulijevaju u Atlantski ocean. Tako da regiju čini specifičnom i atlantska klima za razliku od ostatka Katalonije. 2001. je zabilježeno da većina stanovništva regije govori španjolskim jezikom (38.78 %) kao materinjim, zatim aranskim (34,19 %), i katalonskim (19,45 %) sa 7,56 % ostalih. Dio stanovništva koji ne govori aranski su obično doseljenici ili njihova djeca.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Aranska dolina graniči sa Francuskom na sjeveru, sa španjolskom autonomnom pokrajinom Aragon na zapadu i sa katalonskim općinama Alta Ribagorça južno i Pallars Sobirà istočno. Središte općine je u Vielhai, sa 3,692 stanovnika 1996. Cijela populacija doline iznosi 7,130 (1996). Rijeka Garona prolazi kroz dolinu Aran koja je među najvišima u Pirinejima, 30 % teritorija doline se nalazi iznad 2000 metara nadmorske visine. Noguera Pallaresa, koja se približava Garoni na samo 100 metara, protječe u drugom smijeru, prema Sredozemnom moru. Preko zime je Aranska dolina u prošlosti obično bivala odsječena od juga, sve do konstrukcije Vielha tunela, otvorenog 1948. godine.

Etnografija[uredi VE | uredi]

Aranci su postojali kao zasebna etnička grupa još od prije Rimljana, tako da spadaju u predromanske narode Iberskog poluotoka. No zahvaljujući izoliranom gegrafskom položaju nisu izgubili svoj identitet i potpuno se utopili u melting pot iz kojega je nastala španjolska nacija, no zato su prihvatili romanski jezik. Mogu se napraviti brojne poveznice između Aranske doline i nezavisne Andore, udaljene nekih četrdesetak kilometara zračne linije. Andorci su također predromanski narod (tada kao Andosini), nastanjen u dolini okruženoj Pirinejima. Također Andorci na svom teritoriju poradi imigranata čine tek jednu trećinu stanovništva, ali kojega pak ima deset puta više nego u Aranu (oko 70.000 naprema 7000) iako je Aranska dolina čak i veća za 152 km². Aranski je dijalekt oksitanskog, i aranska zastava se razlikuje od oksitanske samo po aranskom grbu u središtu oksitanskog križa. Iako je Aranska dolina sastavni dio Katalonije, nasuprot zahtjeva Katalonaca za otcjepljenjem od španjolske matice u Aranaca prevladava lojalnost Madridu i odbijanje ideje da budu dio neke neovisne Katalonije i smatraju da je njihov položaj u odnosu na Kataloniju istovijetan onome Katalonije u odnosu na Španjolsku.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prvi znaci života u Aranskoj dolini datiraju iz brončanog doba i uglavnom se radi o ostacima pogrebnih spomenika. Predromanski ljudi Pirinejskog poluotoka, koji su naseljavali sjever Katalonije bili su pod iberskim utjecajem, pa tako i Arenosi. Ostali ostaci koji su pronađeni na nekoliko lokacija u dolini datiraju iz rimskog doba, iz IV. i V. stoljeća prije Krista. Arenose prvi spominje Polibius opisujući prolazak Hanibala kroz Pirineje i spominje drevni urođenički grad 'Arenosi'. Adolf Schulten ih smješta u Aransku dolinu, kao i Bosch Gimpera. Bosch je podržavao teoriju da ime područja potječe od keltskog sufiksaare, što znači ekstrem, iako su drugi autori navodili da se radi o baskijskoj riječi aran što znači dolina.

Rijetko su spominjani od klasičnih autora zbog njihove zemljopisne izolacije. Bili su srodni susjednim Ceretanima, koji su zauzimali istočne Pirineje, iako su oni bili pomalo asimilirani u ibersku kulturu.

Razne studije o toponimima u regiji pokazale su da je baskijski jezik počeo nestajati od petog stoljeća. Područje Arenosa pretrpjelo je romanizaciju veoma kasno, i nisu nikad sociološki niti politički bili asimilirani u Rimsko carstvo. Pokrštenje Arenosa nije se dogodilo sve do nastanka Vizigotskog kraljevstva (5. – 8. Stoljeća). Romaničke crkve, mnoge od njih sa dodacima iz razdoblja gotike, renesanse i/ili baroka su svjedočanstvo pokrštavanja.

Veze sa Oksitanijom[uredi VE | uredi]

Povijest Aranske doline je usko povezana s oksitanskom kulturom s juga Francuske. Njezine poveznice s Francuskom već su u prošlosti bile jači od onih s Iberijskim poluotokom zbog kompleksnog položaja u planinama koje su djelovale kao prirodna granica tijekom stoljećâ prema ostatku poluotoka, dok je rijeka Garona i njen kanjon uvijek držala otvorena vrata prema sjevernim susjedima.

Nepostojanje feudalizma ni autonomije[uredi VE | uredi]

Od XI. stoljeća pa nadalje bilo je mnogo pokušaja invazije od strane stranih gradova, a i bitke i razmirice između Španjolaca i Franaka su bile učestale. Uprkos tome Aranci su uspijeli očuvati svoj sustav samovladavine sa teritorijalnim divizijama te njihovim odgovarajućim predstavnicima i savjetnicima i sindikatima u sustavu komunalnih zemljišta gdje je kuća i obitelj bili baza društvene i ekonomske organizacije.

U Aranskoj dolini ljudi su dobrovoljno odlučili ostati pod katalonsko-aragonskom krunom unatoč brojnim kulturnim vezama s Francuskom jer su njihovi kraljevi poštovali njihovu administrativnu organizaciju pomoću različitih ugovora i dokumenata. Tako da feudalizam nikada nije uspostavljen u Aranskoj dolini niti je bilo koji drugi jezik osim gaskonjske grane oksitanskog ušao u uporabu. Ovaj jezik se govori i danas i evolvirao je izravno iz latinskog paralelno sa francuskim.

Ulazak u moderno doba[uredi VE | uredi]

Tijekom stoljeća, upravna organizacija je uvijek bila u rukama aranskih ljudi, čak i za vrijeme apsolutizma u razdoblju Filipa V. španjolskog kralja od 1700. do 1746. No ponekad su zato morali plaćati visoke poreze kako bi zadržali svoju autonomiju. 1810. Napoleon zauzima dolinu, no francuski kralj Luis XVIII. ju vraća Španjolcima i postaje dio nove provincije Lleide. Naredne godine su također bile nemirne, sa dvije republike i dvije diktature (a zadnja je ona Francova), tijekom kojih su Aranci izgubili sve svoje privilegije koje su uspjeli očuvati kroz stoljeća, ali ih ipak nisu zaboravili. 3. Listopada 1949. gerilci Španjolske komunističke partije su pokušali izforsirati pad španjolske vlade prodorom u dolinu i kontrolirajući neka sela sve do 27. istog mijeseca. S povratkom demokracije 1979. Aranci su tražili i dobili svoje privilegije nazad. Aranski administrativni sistem 1990. je ponovno uveden. 17. Lipnja 2009. predstavljen je 'Novi aranski zakon' koji ulazi dublje u trenutačne ovlasti aranske autonomne vlade.

Ime i lokalni jezik[uredi VE | uredi]

Aranski jezik je standardizirana verzija gaskonjskog - varijante oksitanskog jezika. Naziv Val d'Aran je aranski,i može se smatrati pleonazmom, budući uzmemo li u obzir izvorno značenje obiju riječi, prijevod bi glasio Dolina (od) doline, val (gaskonjski) i aran baskijski, oboje imaju značenje dolina. Aranski se uči redovito u školama od 1984. Kao i neki drugi manjinski jezici u Europi, čija je uporaba bila u opadanju, aranski je doživio renesansu.

Karte i prometni znakovi u Španjolskoj koriste izraz "era Val d'Aran" kada referiraju na Aransku dolinu, gdje je era aranski gramatički član (jedan od njih) koji se pridodaje imenu. Toponimi na baskijskom pokazuju da je se baskijski u daljoj prošlosti govorio dalje na istok kroz Pirineje nego danas. Međutim rastući utjecaj latinskog uzrokovao je povlačenje baskijskog, koji je se ipak održao sve do kraja prvog milenija.

Uprava i gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Područje je podijeljeno na šest administrativnih cjelina, zvanih terçons (trećine, budući da ih je u prošlosti bilo tri). Trenutačno uređenje - šest cjelina, datira čak iz 15. stoljeća.

Glavne političke stranke su Aranska unija, Socijalistička partija Katalonije - lokalni ogranak i Aranska demokratka konvergencija. Oksitanska republikanska ljevica je osnovana 2008.

Glavni prihodi su od skijališta zimi i od turizma ljeti. Ostale važnije djelatnosti su šumarstvo, pčelarstvo, stočarstvo, koje su izgubile na važnosti nakon otvaranja skijališta.

Općine[uredi VE | uredi]

Ovo brojčano stanje stanoništva datira iz siječnja 2006.

Fauna[uredi VE | uredi]

Panorama djela Val d'Aran-a, sa selom Bossòst lijevo

Mnoge životinjske vrste iz Aranske doline su ugrožene. Postoje programi za zaštitu i repopulaciju sljedećih vrsta:

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Aranska dolina

Koordinate: 42°43′21″N 0°50′14″E / 42.7225°N 0.83722°E / 42.7225; 0.83722