Katalonija
|
|||||
 Zemljopisni položaj Katalonije u Španjolskoj |
|||||
| Glavni grad | Barcelona | ||||
| Površina - ukupno |
6. po veličini - 32.114 km² |
||||
| Stanovništvo - Ukupno |
2. po veličini - 7.134.697 (2006.) |
||||
| Politički status | autonomna zajednica | ||||
| Statut usvojen | 20. srpnja 2006. (18. lipnja 2006. prihvaćen na referendumu) |
||||
| ISO 3166-2 | CT | ||||
| Broj predstavnika u Las Cortes Generales Kongres Senat |
47 23 |
||||
| Predsjednik | Artur Mas | ||||
| Službene stranice | |||||
Katalonija (kat. Catalunya, špa. Cataluña, ara. Catalonha) je španjolska autonomna zajednica. Smještena je na sjeveroistoku Pirenejskog poluotoka. Površine je 32.114 km², graniči s Francuskom i Andorom na sjeveru, na istoku sa Sredozemnim morem, na jugu sa Zajednicom Valencija i na zapadu s Aragonijom. Obala Katalonije duga je oko 580 km. Glavni grad je Barcelona.
Katalonija ima gotovo 7 milijuna stanovnika. Više od polovice živi u metropolitanskom području Barcelone.
Katalonija je priznata kao nacija u svom Autonomnom statutu, i zaštićena je Ustavom Španjolske, koji joj priznaje i jamči pravo na autonomiju.
Službeni jezici u Kataloniji su katalonski, španjolski, i aranski.
Sadržaj |
Zemljopis[uredi]
Prostire se na 31.930 km2 i sastoji se od četiriju provincija: Barcelona, Girona, Lleida i Tarragona.[1] Obuhvaća uglavnom šumovit i brdovit prostor. Glavne rijeke su Ebro, Llobregat i Ter.
Povijest[uredi]
Prostor današnje Katalonije bio je prvotno naseljen iberskim plemenima. U 3. stoljeću pr. Kr. to područje osvajaju Kartažani, a kasnije se nalazi u sastavu Rimskog Carstva.[2]
Početkom 5. stoljeća zauzimaju je Vizigoti, a 711. godine Arapi. Krajem 8. stoljeća Katalonija ulazi u sastav Španjolske marke Karla I. Velikog s glavnim gradom Barcelonom.[3] Potkraj 9. stoljeća barcelonski grofovi stekli su neovisnost. Godine 1137. udajom baštinice aragonskog prijestolja Petronile za barcelonskog grofa Rajmunda Berengara IV., Katalonija se sjedinila s Aragonijom (Kruna Aragonije).
Nakon sjedinjenja Aragonije i Kastilije u jedinstvenu državu 1479., Katalonija je, kao dio Aragonije, zadržala određeni stupanj samostalnosti. Sredinom 17. stoljeća Katalonci su podigli ustanak protiv vladajućih Kastiljaca, a u Ratu za španjolsku baštinu (1701.-1714.) podupirali su Habsburgovce.[4] Dolaskom Burbonaca na vlast 1714., Katalonija je izgubila samostalnost. Tijekom Napoleonova pohoda na Španjolsku, u Kataloniji se nalazilo glavno žarište protufrancuskog otpora.
Početkom 20. stoljeća razvija se pokret za nacionalnu autonomiju, na osnovi čega Katalonija 1932. stječe djelomičnuj autonomiju.[5] Godine 1936. proglašena je katalonska samouprava. U vrijeme Španjolskog građanskog rata Katalonija je glavno žarište otpora republikanaca protiv Francisca Franca i intervencionista. Gušenjem otpora 1939. Franco je u potpunosti ukinuo katalonsku samoupravu.
Dolaskom na vlast španjolskog kralja Ivana Karla, Katalonija je 1977. dobila privremeni autonomni status, a 1979. autonomiju.[6]
11. rujna 2012. na Nacionalni dan Katalonije stotine tisuća ljudi potaknule su predsjednika svog regionalnog parlamenta Artura Masa odustati od zahtjeva za širom autonomijom kroz pregovore te da se usmjeri na politički put osamostaljenja Katalonije.[7]
25. studenoga 2012. održavaju se regionalni izbori (za regionalni parlament) u Kataloniji. Prema predizbornim anketama i analizama, očekuje se da će pobijediti konzervativna stranka CiU (Konvergencija i unija) predsjednika Artura Masa koja zagovara neovisnost. Središnja se vlada u Madridu oštro protivi odcjepljenju. Artur Mas je obećao biračima da će u roku od četiri godine raspisati referendum o neovisnosti Katalonije.[8]
Klima[uredi]
Katalonija ima mediteransku klimu, premda s velikim razlikama u temperaturi između obalnog predjela, sa suhom klimom, umjerenom zimi i s vrlo vrućim ljetim; unutrašnjosti, koja ima kontinentalno-mediteransku klimu, s hladnim zimama i vrućim ljetima; i planinskog područje prema Pirenejima, koje ima klimu visokih planina, s temperaturama ispod ništice i puno snjegom u zimi, s prosječnim godišnjim padalinama preko 1000 mm te umjereno toplim ljetima.
Stanovništvo[uredi]
Prema službenim podacima, Katalonija je 1. siječnja 2005. godine imala 6.995.206 stanovnika, što predstavlja 15,8% ukupnog stanovništva Španjolske. Imigranti čine 6,8% ukupnog stanovništva Katalonije.
Stanovništvo u glavnim gradovima provincija:
- Barcelona - 1.593.075 stanovnika
- Tarragona - 128.152 stanovnika
- Lleida - 124.709 stanovnika
- Girona - 86.672 stanovnika
Jezik[uredi]
Katalonski jezik jedan je od tri službena jezika u Kataloniji, priznat katalonskim statutom autonomije; drugi službeni jezik je španjolski, čiji je status službenog jezika u cijeloj Španjolskoj priznat Ustavom iz 1978. godine; treći je aranski jezik.
Katalonska vlada provodi politiku promoviranja katalonskog jezika. U školama se predaje djelomično na katalonskom, a djelomično na španjolskom, u regionalnoj upravi govori se na katalonskom, regionalni mediji su uglavnom na katalonskom, a u poslovanju se traži da su sve informacije (npr. meniji u restoranima, posteri, katalozi, itd.) barem na katalonskom. Rezultat tog napora regionalne katalonske vlade je to da katalonski postaje dominantan na službenoj te na akademskoj razini. Zagovornici ove politike tvrde da je ovakav pristup potreban kako bi se zaštitio njihov jezik pred imigrantnima i doseljenicima iz drugih dijelova zemlje koji njime ne govore.
Aranski jezik, koji je dijalektalna varijanta okcitanskog, ima službeni status i drugi je službeni jezik Katalonije. Aranski jezik uživa posebnu zaštitu u okrugu Val d'Aran (Dolina Aran). Ova mala regija s oko 7000 stanovnika jedino je mjesto gdje okcitanski ima službeni status (govori se uglavnom u Francuskoj i nekim manjim mjestima u Italiji).
Prema podacima iz 2007. godine 93,8% Katalonaca razumije katalonski.
| Znanje katalonskog jezika | ||
|---|---|---|
| Sposobnost | Broj | Postotak |
| Razumije | 6.610.202 | 93,8% |
| Govori | 5.331.000 | 75,6% |
| Čita | 5.143.100 | 73,0% |
| Piše | 3.967.500 | 56,3% |
| Stanovništvo (starije od 2 godine) | 7.049.900 | 100,00% |
U posljednjih 20 godina, znanje katalonskog je značajno je napredovalo. Prema podacima katalonske vlade, katalonskim se u svakodnevnom govoru koristi 50,1% stanovništva.
Barcelona je jedan od glavnih središta španjolske izdavačke industrije, i glavno središte izdavaštva na katalonskom jeziku.
Političko uređenje[uredi]
U Kataloniji postoje četiri razine vlasti, svaka s različitim nadležnostima i stupnjem političke odgovornosti: Opća uprava španjolske države (Administración General del Estado de España), Vlada Katalonije ili Generalitet (Generalitat de Catalunya), provincijske skupštine (diputacions provincials), i općinska vijeća (ajuntaments municipals).
Opća uprava španjolske države nadležna je za razna pitanja, kao što je sigurnost (nacionalna policija i vojska), pravosuđe, poslovi oko luka i zračnih luka, državnih željeznica, te drugi poslovi koji su u isključivoj nadležnosti središnje vade Španjolske. Posljednih godina sve više ovlasti nacionalne policije prelazi na Mossos d'Esquadra, autonomnu policiju Katalonije, koja će zamjeniti potpuno nacionalnu do 2010. godine. Opća uprava španjolske države koordinirana je iz sjedišta Izaslanstva središnje vlade. Izaslanik Vlade postavlja se izravno dekretom od strane španjolske Vlade.
Generalitet Katalonije (Vlada Katalonije), autonomna vlada Katalonije, nadležna je u raznim stvarima, kao što su obrazovanje, socijalni poslovi, promet, određivanje ekonomske i trgovačke politike, itd. Generalitet je također nadležan za izgradnju javnih objekata kao što su bolnice, škole, fakulteti, starački domovi, itd.
Generalitet (katalonski Generalitat, španjolski Generalidad) je institucionalni sustav u koji se politički organizira autonomna vlast Katalonije. Generalitet čine Parlament, predsjednik Generaliteta i Vlada (Izvršno vijeće).
Izvršna vlast[uredi]
Vlada se sastoji od predsjednika Generaliteta, koji joj predsjeda, te ministara. Vladu ili Izvršno vijeće ne treba poistovjećivati s Generalitetom, koji je katalonski autonomni sustav vlasti. .
Zakonodavna vast[uredi]
Sudbena vlast[uredi]
Teritorijalna podjela[uredi]
Katalonija se teritorijalno dijeli na okruge (comarques), općine (municipis) i provincije (províncies). U povijesti je postojala podjela i na regions i vegueries.
Provincije (Províncies)[uredi]
Katalonija je upravno podjeljena na četiri provincije:
| Broj | Provincija | Glavni grad | Broj stanovnika[9] |
|---|---|---|---|
| 1. |  Barcelonès |
Barcelona | 5.507.813 |
| 2. |  Girona |
Girona | 752.026 |
| 3. |  Lleida |
Lleida | 439.253 |
| 4. |  Tarragonès |
Tarragona | 805.789 |
Okruzi (Comarques)[uredi]
Katalonija se dijeli na 41 okrug, kojima upravljaju okružna vijeća. Podjela Katalonije na okruge ima svoj porijeklo u dekretu iz 1936. godine, koji je bio na snazi do kralja Španjolskog građanskog rata. Podjela na okruge ponovno je ustanovljena 1987. godine.
Vall d'Aran, iako uključen u podjelu na okruge, ima veću autonomiju od ostalih.
Općine (Municipis)[uredi]
Vlast u općinama vrše općinska vijeća (ajuntament), koje čine gradonačelnici i vijećnici, a koje biraju na izborima stanovnici općine.
Ekonomija[uredi]
Promet[uredi]
Katalonija ima razvijenu prometnu infrastrukturu. Premrežena je autocestama i cestama, te željezničkim prugama.
Zračne luke u Kataloniji:
- međunarodni aerodrom El Prat, smješten 15 km od Barcelone. Jedan od tri aerodromska terminala nosi naziv "Pont Aeri" (Zračni most), koji spaja Barcelonu s Madrididom stalnim letovim svakog sata
- aerodrom Girona kojeg koriste uglavnom low cost kompanije
- aerodrom Reus, udaljen sat vremena od Barcelone.
- aerodrom Sabadell, koji ne služi za komercijalni promet
Glavne pomorske luke za zračni i trgovački promet su Barcelona i Tarragona.
Katalonija ima mrežu cesta dugu oko 12000 km, od čega su 962 km autoceste.
Na području Katalonije izgrađena je prva željeznička pruga uopće na Pirenejskom poluotoku. 28. listopada 1848. puštena je u promet željeznička linija između Barcelone i Mataroa duga 28 km.
Trenutno je u izgradnji linija brzih vlakova između Madrida i Barcelone (AVE) koja će biti dovršena do 2009. godine, te se planira njezino produženje do francuske granice i uključivanje u njezinu mrežu brzih vlakova.
Katalonska vlada najavila je izgradnju novih 1.100 kilometara pruga, investicija vrijedna 25.000 milijuna eura, između 2006. i 2026. godine.
Kultura[uredi]
.JPG)
Bogatstvo katalonske kulture svjedoče njezini brojni spomenici i znamenitosti od kojih su mnogi prepoznati kao UNESCO-va svjetska baština:
- Starorimski arheološki lokalitet Tárraco se nalazi ukorijenjen u urbano tkivo grada Tarragone
- Katalonske crkve doline Vall de Boi čini devet ranoromaničkih crkvi koje čine najgušću koncentraciju romaničke arhitekture u Europi.
- Samostan Poblet je cistercitski samostan iz 12. stoljeća u pokrajini Conca de Barberà koji je jedan od najvećih samostana u Španjolskoj, te veličanstvena utvrđena rezidencija Aragonskog kraljevstva s mauzolejom kraljeva Aragona i Katalonije.
- Djela Antonia Gaudija su jedinstvene građevine originalnog arhitektonskog stila koje se većinom nalaze u Barceloni, ili u njenoj neposrednoj blizini, a svjedoče o njegovom iznimnom kreativnom doprinosu razvoju arhitekture i tehnologija izgradnje u kasnom 19. i početkom 20. stoljeća. Neke od najpoznatijih su: Sagrada Familia, Casa Milà, Casa Batlló i Park Güell.
- U Barceloni se nalaze i dvije znamenite secesijske građevine s početka 20. st. koje je dizajnirao arhitekt Lluís Domènech i Montaner, a koje su prepoznate kao jedinstveni primjeri modernističke arhitekture od čelika i stakla prepune svjetla i dekoracija vodećih dizajnera svog vremena, Palača katalonske glazbe i Bolnica sv. Križa i sv. Pavla.
Bilješke[uredi]
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 202.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 202.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 202.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 202.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 202.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 202.
- ↑ [tt_news=190966&tx_ttnews[backPid]=850&cHash=93eb10def6 Počeli regionalni izbori u Kataloniji, 25. studenoga 2012.
- ↑ [tt_news=190966&tx_ttnews[backPid]=850&cHash=93eb10def6 Počeli regionalni izbori u Kataloniji, 25. studenoga 2012.
- ↑ Actualització INE 2009. Ine.es (2010-05-28). pristupljeno 2011-01-06
Literatura[uredi]
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. X, Zagreb, 2006. ISBN 953-7224-10-4
Vanjske poveznice[uredi]
- Catholic Encyclopedia - Catalonia (engl.)
- Encyclopaedia Orbis Latini (engl.)
|
||||||||||
