Romanika

Izvor: Wikipedija

Romanika (romanički stil) je stil u europskoj umjetnosti koji traje otprilike od 1000. do 1250.

Dok su prethodne umjetnosti (Karolinška i Otonska) bile izrazito dvorske, romanika se raširila cijelom zapadnom Europom bez jedinstvenog centralnog izvora. Područje rasprostiranja ove umjetnosti je od sjeverne Španjolske do Rajnske oblasti i od Škotske do srednje Italije, a najbogatije se razvija u Francuskoj. Izraz “romanički” potječe od izraza “rimski”, jer je način građenja čvrstih masivnih crkava sa bačvastim svodovima vrlo sličan rimskom. Kamen je glavni građevinski materijal, a dimenzije se povećavaju sa usavršavanjem tehnike izgradnje.

Sadržaj 1 Povijesna pozadina 2 Arhitektura 3 Kiparstvo 4 Slikarstvo 5 Primijenjene umjetnosti 6 Poveznice 7 Vanjske poveznice

[uredi] Povijesna pozadina

Detaljniji članak o ovoj temi: Srednji vijek

U doba Rimskog carstva veliki dio Europe bio je u sastavu jedne države, no raspadom zapadnog Rimskog carstva u 5. st. nastale su brojne državice. Karlo Veliki u 9. st. je ponovno ujedinio gotovo cijelu zapadnu Europu, ali već u 11. st., na području gdje je danas tridesetak država, tada je bilo dvjestotinjak; što vojvodstava, što grofovija, što kneževina, što kraljevina itd. Pa i svaka ta jedinica zatvarala se u svoje granice gdje su se nizali posjedi glavnih nositelja društvenog života: plemstva, svećenstva i građanstva. Ta trodijelna moć očituje se gradnjom pretežno tri vrste objekata: plemićki dvorci (feudalni burgovi), samostani i gradovi. Kršćanstvo je tada bilo svuda prisutno, barbarski narodi su gotovo već svi primili kršćansku vjeru, posebno su jaki crkveni redovi Benediktinci i Cisterati. Nije bilo centralne političke vlasti u Europi, ali je Papa utjelovljavao centralnu duhovnu vlast. Islam po prvi put dolazi u Europu (iz Alžira u Španjolsku). Uopće je u to vrijeme vladalo vjersko oduševljenje koje je doseglo je svoj vrhunac u Križarskim ratovima (na samom kraju 11. st.). Izniče građanska srednja klasa (zanatlije i trgovci) koji se učvršćuju između seljaštva i plemstva kao važan činitelj srednjovjekovnog društva.

[uredi] Arhitektura

Detaljniji članak o ovoj temi: Arhitektura romanike
U Romanici dolazi do velikog procvata građevinske djelatnosti, posebno izgradnja crkvi, plemićkih utvrda (donjon) i samostana. U crkvenom graditeljstvu prevladavaju jednostavne građevine masivnih zidova, bogata horizontalna raščlanjenost, kameni polukružni i bačvasti svodovi, polukružni lukovi i kockasti kapiteli često urešeni biljnim i figuralnim motivima.

[uredi] Kiparstvo

Detaljniji članak o ovoj temi: Kiparstvo romanike

Na skulpturi romanike, još uvijek vezane za arhitekturu, javlja se ponovo, prvi put nakon kasne antike, jak osjećaj za plastično, a u obradi detalja težnje za shematiziranjem.

[uredi] Slikarstvo

Detaljniji članak o ovoj temi: Slikarstvo romanike
Romaničko slikarstvo (kao i kiparstvo) vezano je uglavnom za arhitekturu (kao freska, oslikani drveni stropovi, vitraj, tapiserija, rjeđe mozaik), za knjigu (iluminacije) ili oltar (oslikane oltarne ploče i sanduci).

Za romaničko slikarstvo (kao i u kiparstvu) vrijede određene zajedničke osobine, skoro zakonitosti, to su: plošnost i linearnost, vertikalna perspektiva, metoda redukcije u načinu prikazivanja religijskih tema, odnosno ikonografije i skromna ljestvica boja (zemljane boje: ciglasto-crvena, oker-žuta i rđavo-smeđa).

[uredi] Primijenjene umjetnosti

U umjetničkom oblikovanju nakita, liturgijskih i uporabnih predmeta koriste se plemenite kovine, bjelokost, drago kamenje, emajl.

[uredi] Poveznice

• Predromanika
• Romanika u Hrvatskoj
• Gotika
• Kosi toranj u Pisi

[uredi] Vanjske poveznice

• Romanika u Hrvatskoj
• Odijevanje u Romanici