Romanika

Katedrala u Pisi s krstionicom u prednjem planu, bazilikom u sredini i tornjem u pozadini.

Romanika (romanički stil) je stil u europskoj umjetnosti koji traje otprilike od 1000. do 1250.

Dok su prethodne umjetnosti (Karolinška i Otonska) bile izrazito dvorske, romanika se raširila cijelom zapadnom Europom bez jedinstvenog centralnog izvora. Područje rasprostiranja ove umjetnosti je od sjeverne Španjolske do Rajnske oblasti i od Škotske do srednje Italije, a najbogatije se razvija u Francuskoj. Izraz “romanički” potječe od izraza “rimski”, jer je način građenja čvrstih masivnih crkava sa bačvastim svodovima vrlo sličan rimskom. Kamen je glavni građevinski materijal, a dimenzije se povećavaju sa usavršavanjem tehnike izgradnje.

Povijesna pozadina

Detalj tapiserije iz Bayeuxa koja opisuje Normansko osvajanje Engleske iz 11. st.

Podrobniji članak o temi: Srednji vijek

U doba Rimskog Carstva veliki dio Europe bio je u sastavu jedne države, no raspadom Zapadnog Rimskog Carstva u 5. st. nastale su brojne državice. Karlo Veliki u 9. st. je ponovno ujedinio gotovo cijelu zapadnu Europu, ali već u 11. st., na području gdje je danas tridesetak država, tada je bilo dvjestotinjak; što vojvodstava, što grofovija, što kneževina, što kraljevina itd. Pa i svaka ta jedinica zatvarala se u svoje granice gdje su se nizali posjedi glavnih nositelja društvenog života: plemstva, svećenstva i građanstva. Ta trodijelna moć očituje se gradnjom pretežno tri vrste objekata: plemićki dvorci (feudalni burgovi), samostani i gradovi. Kršćanstvo je tada bilo sveprisutno, barbarski narodi su gotovo već svi primili kršćansku vjeru, posebno su jaki crkveni redovi benediktinci i cisterciti. Nije bilo središnje političke vlasti u Europi, ali je Papa utjelovljavao središnju duhovnu vlast. Islam po prvi put dolazi u Europu (iz Alžira u Španjolsku). Uopće je u to vrijeme vladalo vjersko oduševljenje koje je doseglo svoj vrhunac u Križarskim ratovima (na samom kraju 11. st.). Nastaje građanska srednja klasa (zanatlije i trgovci) koji se učvršćuju između seljaštva i plemstva kao važan činitelj srednjovjekovnog društva.

Arhitektura

Crkva Saint-Sernin u Toulouseu (Francuska), 1080.-1120.

Podrobniji članak o temi: Arhitektura romanike
U Romanici dolazi do velikog procvata građevinske djelatnosti, posebno izgradnja crkvi, plemićkih utvrda (donjon) i samostana. U crkvenom graditeljstvu prevladavaju jednostavne građevine masivnih zidova, bogata horizontalna raščlanjenost, kameni polukružni i bačvasti svodovi, polukružni lukovi i kockasti kapiteli često urešeni biljnim i figuralnim motivima.

Kiparstvo

Podrobniji članak o temi: Kiparstvo romanike

Posljednji sud u timpanu portala katedrale St.-Lazare u Autunu, Francuska iz 12. st.

Na skulpturi romanike, još uvijek vezane za arhitekturu, javlja se ponovo, prvi put nakon kasne antike, jak osjećaj za plastično, a u obradi detalja težnje za shematiziranjem.

Slikarstvo

Podrobniji članak o temi: Slikarstvo romanike
Romaničko slikarstvo (kao i kiparstvo) vezano je uglavnom za arhitekturu (kao freska, oslikani drveni stropovi, vitraj, tapiserija, rjeđe mozaik), za knjigu (iluminacije) ili oltar (oslikane oltarne ploče i sanduci).

Freska iznad oltara koja prikazuje Krista u slavi, oko 1220., San Clemente, Barcelona.

Za romaničko slikarstvo (kao i u kiparstvu) vrijede određene zajedničke osobine, skoro zakonitosti, to su: plošnost i linearnost, vertikalna perspektiva, metoda redukcije u načinu prikazivanja religijskih tema, odnosno ikonografije i skromna ljestvica boja (zemljane boje: ciglasto-crvena, oker-žuta i rđavo-smeđa).

Primijenjene umjetnosti

U umjetničkom oblikovanju nakita, liturgijskih i uporabnih predmeta koriste se plemenite kovine, bjelokost, drago kamenje, emajl.

Poveznice

• predromanika
• romanika u Hrvatskoj
• gotika
• kosi toranj u Pisi
• romanička arhitektura
• romanička crkva

Vanjske poveznice

• Romanika u Hrvatskoj
• Odijevanje u Romanici