Ateistova oklada

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
dio serije čija je tema
ateizam
"αθεοι" (atheoi), grčki izraz za "bezbožnike", pojavljuje se u Poslanici Efežanima zapisanoj na papirusu iz trećeg stoljeća poznatom kao "papirus 46"
koncepti
antiteizam · ateizam i religija · implicitni i eksplicitni ateizam · kritika ateizma · negativni i pozitivni ateizam
povijest
državni ateizam · novi ateizam · povijest ateizma
argumenti za ateizam
argumenti protiv Božje egzistencije · argument inkompatibilnih svojstava · argument inkonzistentnih otkrivenja · argument nevjerovanja · argument oskudna dizajna · argument slobodne volje · ateistova oklada · Bog praznina · gambit ultimativna boeinga 747 · Hitchensova britva · paradoks omnipotencije · problem pakla · problem zla · Russellov čajnik · sudbina neukih · teološki nonkognitivizam · zaborav
ljudi
demografija · diskriminacija/progon ateista · istaknuti ateisti
srodni koncepti
agnosticizam
agnostički teizam · agnostički ateizam · ignosticizam · apateizam · slabi agnosticizam · jaki agnosticizam · popis agnostika
ireligija
antiklerikalizam · antireligija · kritika religije · parodija religije · postteizam · slobodoumlje · Zaklada za slobodu od religije
naturalizam
humanistički · metafizički · metodološki · religijski
sekularizam
sekularnost · sekularni humanizam · sekularističke organizacije
Atheism template.svg kategorija ateizam
v · r · u

Ateistova oklada je ateistički odgovor na tzv. "Pascalovu okladu", argument koji sugerira korisnost vjerovanja u Boga. Blaise Pascal tumači kako je isplativije vjerovati u Boga ("okladiti se u Njegovo postojanje") iako postoji mogućnost da ne postoji, nego ne vjerovati u tog istog Boga i riskirati gubitak beskonačnog blaženstva u slučaju da On postoji. Ateistova oklada glasi:

Wikicitati „Najbolje je živjeti puni život i pokušati učiniti ovaj svijet u kojem postojimo što je moguće boljim, neovisno o tome vjerujemo li u Boga ili ne vjerujemo. Ako Bog ne postoji, ne gubimo ništa, a ostati ćemo upamćeni po dobroti od onih koji ostaju iza nas. Ako postoji Bog koji je dobar, tada ćemo biti suđeni po svojim zaslugama, a ne po činjenici vjerujemo li u Njega ili ne.“
()

Marko Aurelije[uredi VE | uredi]

Ovaj se argument nalazi u nešto izmijenjenom obliku u filozofskom djelu Misli starorimskog cara i filozofa Marka Aurelija. Filozofsko djelo je pisano na grčkom i nosi naslov Τὰ εἰς ἑαυτόν (čitaj:Ta eis heautón) što bi se doslovno moglo prevesti "Samom sebi" ili "(Razmišljanja) za samog sebe".

Postoje dva mjesta u njegovim "Mislima" koja se mogu interpretirati na gore naveden način:

Wikicitati „Svemir je vođen od milosrdne Providnosti po predodređenoj sudbini, kojoj nitko ne može izbjeći ili od Kaosa nasumičnosti lišenog vladara. Ako je istinita teorija o nesavladivoj sudbini, zašto se boriti protiv nje? Ako Providnost bdije nad svime i ako je sklona milosti, učini sebe dostojnim nebeske milosti. Ali ako je Kaos bez pravila sve, budi sretan da usred tog olujnog mora Razum još uvijek obitava u tebi i vodi te.[1]
()
Wikicitati „U uvjerenju da je moguće naglo odstupiti od ovog života, uvijek djeluj, govori i misli u skladu s tim. Ako bogovi postoje ne treba se bojati napustiti život ljudi, jer te oni neće baciti u propast. Ako pak oni ne postoje ili ih nije briga za sudbinu ljudi, zašto bi uopće živio bez bogova ili bez providnosti? Ali oni postoje i brinu se za ljudske živote i daju čovjeku moć da ne padne u propast...[2]
()

Objašnjenje[uredi VE | uredi]

Ako se analiziraju sve mogućnosti izbora u odnosu na to kako živjeti život, moguće su slijedeće opcije:

  • Može se živjeti život u dobroti i vjerovati u Boga, a dobar Bog postoji; u tom slučaju osoba ide u Raj: dobitak je beskonačan.
  • Može se živjeti život u dobroti i ne vjerovati u Boga, a dobar Bog postoji; u tom slučaju osoba ide u Raj: dobitak je beskonačan.
  • Može se živjeti život u dobroti i vjerovati u Boga, a dobar Bog ne postoji; u tom slučaju osoba svojim dobrim djelima ostavlja svijet boljim: dobitak je ograničen.
  • Može se živjeti život u dobroti i ne vjerovati u Boga, a dobar Bog ne postoji; u tom slučaju osoba svojim dobrim djelima ostavlja svijet boljim: dobitak je ograničen.
  • Može se živjeti zao život i vjerovati u Boga, a dobar Bog postoji; u tom slučaju osoba ide u Pakao: gubitak je beskonačan.
  • Može se živjeti zao život i ne vjerovati u Boga, a dobar Bog postoji; u tom slučaju osoba ide u Pakao: gubitak je beskonačan.
  • Može se živjeti zao život i vjerovati u Boga, a dobar Bog ne postoji; u tom slučaju osoba svojim zlim djelima ostavlja svijet lošijim: gubitak je ograničen.
  • Može se živjeti zao život i ne vjerovati u Boga, a dobar Bog ne postoji; u tom slučaju osoba svojim zlim djelima ostavlja svijet lošijim: gubitak je ograničen.


Tablica dolje prikazuje dobivene vrijednosti za svaku moguću kombinaciju:


dobar Bog postoji
vjera u Boga (V) manjak vjere u Boga (¬V)
dobar život (D) +∞ (Raj) +∞ (Raj)
zao život (¬D) -∞ (Pakao) -∞ (Pakao)
dobar Bog ne postoji
vjera u Boga (V) manjak vjere u Boga (¬V)
dobar život (D) +X (pozitivno naslijeđe) +X (pozitivno naslijeđe)
zao život (¬D) -X (negativno naslijeđe) -X (negativno naslijđe)

Sudeći po rezultatima, očigledno je nevažno vjerovanje u Boga ili manjak vjerovanja za konačnu sudbinu pojedinca. U konačnici je isplativije živjeti dobar život (D), umjesto lošeg života (-D), neovisno od samog vjerovanja u Boga (V ili -V)[3].

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. Marcus Aurelius, Meditations, XII. 14
  2. Marcus Aurelius, Meditations, II. 11
  3. Martin, Michael (1990.). Atheism: A Philosophical Justification, str. 232.–238., izdavač: Temple University Press.