Republika Zapadna Bosna

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Republika Zapadna Bosne
Muslimanski entitet u Cazinskoj krajini u BiH.
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg
1993.–1995. Flag of the Federation of Bosnia and Herzegovina (1996-2007).svg

Zastava Republike Zapadne Bosne

Zastava

Lokacija Republike Zapadne Bosne
Glavni grad Velika Kladuša
Vlada Republika
predsjednik
 - 1993. - 1995. Fikret Abdić
Povijest Rat u BiH
 - proglašenje autonomije 27. rujna 1993.
 - okupacija Armije RBiH 21. kolovoza 1994.
 - oslobođenje studenog-prosinca 1994.
 - ukinuće 7. kolovoza 1995.
Valuta bosanski dinar
Vremenska zona UTC+1

Republika Zapadna Bosna (do 1995. Autonomna pokrajina Zapadna Bosna) bila je faktički neovisna teritorijalno-upravna jedinica koja je postojala između rujna 1993. i kolovoza 1995. na području sjeverne Cazinske krajine u današnjoj Bosni i Hercegovini. Glavni grad Republike Zapadne Bosne bila je Velika Kladuša, a njezin predsjednik Fikret Abdić.

Povijest[uredi VE | uredi]

Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Partizani u Bihaću ispred župne crkve sv. Ante Padovanskog.

Nakon Bihaćke operacije, partizani su zauzeli znatan dio područja NDH. Spajajući zauzeta područja Bosanske krajine i susjednih oblasti u današnjoj Hrvatskoj, 4. studenog 1942. proglasili su Bihaćku republiku s Bihaćem kao glavnim gradom. Od početka studenog 1942. do siječnja 1943. Bihać je bio središte partizanskog teritorija koji se protezao od prilaza Karlovcu i Zagrebu do rijeke Bosne i Neretve, obuhvaćajući 50 000 50 000 km². Razvoj Narodnooslobodilačkog pokreta dosegnuo je najvišu razinu na području Bihaćke republike. Tu su u studenome 1942. obrazovane prve partizanske divizije i korpus čijim je djelovanjem rukovodio Vrhovni stožer. Na području Bihaće republike vodila se i operacija Weiss, koju su početkom 1943. pokrenule njemačko-hrvatske snage.

Rat u Bosni i Hercegovini[uredi VE | uredi]

U rujnu 1993. Fikret Abdić je proglasio Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu, a mjesec dana kasnije, 22. listopada 1993. Republika Srpska je priznala AP Zapadnu Bosnu i proglasila trajni mir. Uskoro je došlo i do sporazuma o trajnom miru i s Hrvatskom. Nakon proglašenja autonomije, Narodna obrana AP ZB dolazi u otvoren sukob s Armijom Republike Bosne i Hercegovine. Između rujna 1993. i kolovoza 1994. Narodna obrana i Armija RBiH sukobljavale su se na području Cazina kojega je Narodna obrana pokušala uzeti od Armije RBiH. Armija RBiH je ušla u Veliku Kladušu 21. kolovoza 1994. Dan prije ulaska Armije RBiH oko 3000 muslimanskih civila pobjeglo je u Republiku Srpsku Krajinu, da bi kasnije bili usmjereni prema Turnju. Na dan ulaska Armije RBiH u Veliku Kladušu 30 000 muslimanskih civila i 1500 pripadnika Narodne obrane također bježi iz BiH i bivaju smješteni u Batnozi kod Slunja i Starog Sela kod Topuskog. Odbor za izbjeglice RS Krajine, procijenio je da se u RS Krajini nalazi 52 368 muslimanskih izbjeglica iz Cazinske krajine.

Vojska Republike Srpske Krajine i Vojska Republike Srpske su u studenome 1994. poduzeli napad prema bihaćkom području, što je prisililo Armiju RBiH na povlačenje iz Velike Kladuše. U istom mjesecu su se u Veliku Kladušu vratili i pripadnici Narodne obrane. Nakon ofenzive prema Bihaću koju su poduzele VRS i NO u srpnju 1995., Abdić je proglasio Republiku Zapadnu Bosnu. U takvom obliku, Republika Zapadna Bosna postojala je svega tjedan dana. U vrijeme operacije Oluja izvedene od strane Hrvatske vojske, dobar dio pripadnika Narodne obrane prešao je u Peti korpus Armije RBiH, dok se dio rukovoditelja Republike Zapadne Bosne, uključujući i Abdića, preselio u Zagreb.