Federacija Bosne i Hercegovine

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Federacija Bosne i Hercegovine
Federacija Bosne i Hercegovine
Položaj Federacije Bosne i Hercegovine
Službeni jezik bošnjački, hrvatski i srpski
Glavni grad Sarajevo
Vlada entitet
 - predsjednik Živko Budimir
Površina
 - ukupno 26 110 km2
Stanovništvo
- ukupno (1991..) 2.720.074
Pripadnost Bosna i Hercegovina
Valuta Konvertibilna marka
Vremenska zona UTC UTC+1
Internetski nastavak nema vlastiti
1)Odlukom Ustavnog suda BiH 28. siječnja 2007. godine, grb i zastava Federacije BiH stavljeni su izvan upotrebe s obrazloženjem da ne predstavljaju sva tri konstitutivna naroda u BiH. Vlada i druge institucije Federacije BiH od tada izostavljaju korištenje izvornog grba i zastave Federacije BiH i privremeno koriste samo zastavu i grb Bosne i Hercegovine.

Federacija Bosne i Hercegovine (skraćenica FBiH) je jedan od dvaju entiteta Bosne i Hercegovine. Nastala je usvajanjem Ustava Federacije Bosne i Hercegovine 30. ožujka 1994. nakon potpisivanja Washingtonskog mirovnog sporazuma između Republike Hrvatske, Hrvatske Republike Herceg-Bosne i Republike Bosne i Hercegovine.

Federacija Bosne i Hercegovine ima svoj glavni grad, vladu, predsjednika, dvodomni parlament, policiju, do 2005. godine i vlastitu vojsku, koja je postala djelom zajedničkih, Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Federacija je izgrađena od 10 federalnih jedinica, županija.

Povijest[uredi VE | uredi]

Rat u Bosni i Hercegovini[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Rat u Bosni i Hercegovini
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Bosanskohercegovački Hrvati u Ratu u Bosni i Hercegovini

Prvi znakovi oružane agresije bili su napad JNA na većinska hrvatska sela oko Ravnog u istočnoj Hercegovini od 2. do 6. listopada 1991. i djelomična blokada sarajevskih ulica u ožujku 1992. Šira otvorena oružana agresija uslijedila je početkom travnja 1992. godine. Srpska teritorijalna osvajanja, uz potpunu blokadu Sarajeva, trebala su područje pod srpskim nadzorom proširiti u homogenu cjelinu od Drine do Une, a ostatak BiH razbiti u manje, nepovezane i teško branjive enklave. Zbog oružane nadmoći i podrške Beograda te politike međunarodne zajednice, koja je uvela embargo na uvoz oružja u BiH[1], Srbi su zacrtane vojne ciljeve razmjerno lako ostvarili već do lipnja 1992.

Uz prvotnu neodlučnost bošnjačkoga vodstva da se snažnije suprotstavi, u tom su razdoblju odlučan otpor pružili Hrvati, organizirani u Hrvatske obrambene snage (HOS) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO), u čijim su postrojbama djelomice sudjelovali i Muslimani-Bošnjaci (Posavina, Središnja Bosna, Hercegovina). Pretežito muslimanska Teritorijalna obrana BiH (kasnije Armija BiH) djelotvornije se organizirala tek od jeseni 1992. godine, osobito u središnjoj Bosni i tuzlanskoj regiji. Na područjima koja su nadzirali, Srbi su provodili etničke progone te ubojstva Bošnjaka i Hrvata, uspostavljali su koncentracijske logore i uništavali muslimansku i katoličku kulturnu baštinu. Do studenoga 1992. Srbi su zauzeli oko 70 % zemlje, a Sarajevo su od početka agresije držali u obruču, terorizirajući stanovništvo snajperskom i topničkom vatrom.

Tijekom agresije izbile su i nesuglasice između Bošnjaka i Hrvata. Postojeće razlike produbljene su zbog kaotičnih i teških ratnih prilika kao i zbog suprotstavljenih gledišta i poteza pojedinih nacionalnih čelnika i međunarodne zajednice. Za Bošnjake je sporno bilo proglašenje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Hrvati su uzvratili optužbama zbog islamizacije zemlje i bošnjačke dominacije, koja je smjerala marginalizirati Hrvate (i Srbe) na svim područjima života pa su povukli svoje predstavnike iz Skupštine, Vlade i Predsjedništva.

Srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu imala je katastrofalne posljedice prvenstveno zbog narušenih odnosa ravnoteže među vjerskim zajednicama i narodima: izgonom Bošnjaka od strane Srba na pojedinim područjima i njihov dolazak u druga područja narušio je životni prostor i predratni omjer prema Hrvatima. Borba za golo preživljavanje generirala je mržnju koja je zahvatila duboke korijene i teško da će današnji naraštaji ugasiti njenu stalno prijeteću razornost. U sjevernoj i središnjoj Bosni te sjevernoj i središnjoj Hercegovini, političke razmirice i manji incidenti prerasli su u jesen 1992. godine u oružani sukob.

U siječnju 1993. predložen je Vance-Owenov plan kantonizacije (10 provincija), koji je produbio suprotnosti između Hrvata i Bošnjaka. Bošnjačka vojska u četiri ofenzive zauzela je velik dio prostora koji su bili pod kontrolom Hrvatskog vijeća obrane, gotovo cijelu sjevernu i srednju Bosnu (osim Novog Travnika, Viteza, Busovače, Kiseljaka, Kreševa, Žepča i šireg područja oko tih gradova, Usore, dijela travničke općine, dijela zavidovićke općine, i dijela vareške općine) i dio Hercegovine: Konjic, Jablanicu te istočne i sjeverne dijelove mostarske općine. Počinjeni su brojni ratni zločini nad civila na obje strane. Neprijateljstva su zaustavljena tek posredovanjem SAD-a i sklapanjem Washingtonskog sporazuma, 18. ožujka 1994. godine, obnovljena je suradnja, uspostavljena bošnjačko-hrvatska federacija, a predviđena je njezina konfederacija s Hrvatskom. U Mostaru je uvedena privremena uprava EU.

U ožujku 1995. godine, uspostavljen je zajednički vojni stožer Armije BiH, HVO-a i HV-a. Još tješnja suradnja zacrtana je Splitskim sporazumom izmedu RH i BiH u srpnju 1995., temeljem kojega su hrvatske snage u srpnju 1995. oslobodile dio zapadne Bosne. Nakon operacije Oluje, u kolovozu razbile su srpski obruč oko Bihaća, a u jesen je nastavljeno oslobađanje zapadne Bosne. Međunarodna zajednica dugo je i neuspješno pokušavala posredovati oko zaustavljanja rata, nastojeći pronaći prihvatljiv model preuređenja Bosne i Hercegovine. Potpunu nemoć međunarodna je zajednica iskazala u srpnju 1995. kada su Srbi nekažnjeno zauzeli zaštićene zone UN-a Srebrenicu i Žepu. Pokrenuli su i ofenzivu na zaštićeno bihaćko područje, ali ih je zaustavila HV operacijom Olujom. Hrvatski i zajednički hrvatsko-bošnjački vojni uspjesi tijekom jeseni 1995. omogućili su i zamah pregovaračkog procesa.

Washingtonski sporazum[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Washingtonski sporazum

Washingtonskim sporazumom je okončan bošnjačko-hrvatski sukob.[2] Dogovoreno je primirje između Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine. Unutarnji ustroj teritorija sa bošnjačkim i hrvatskim pučanstvom u Republici Bosni i Hercegovini, preoblikovan je u Federaciju Bosne i Hercegovine, koja se sastoji od federalnih jedinica, županija, koje imaju jednaka prava i odgovornosti. Županijski sustav je predstavljao svojevrsnu obranu kako bi se spriječila dominacija jednog naroda nad drugim.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman i predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović potpisali su u Washingtonu, 18. ožujka 1994. godine Okvirni sporazum o konfederalnim vezama između Republike Hrvatske i buduće bošnjačko-hrvatske federacije u Bosni i Hercegovini. Premijer Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić i predsjednik Predsjedničkog vijeća Hrvatske Republike Herceg-Bosne Krešimir Zubak potpisali su u Washingtonu tekst Nacrta ustava federacije Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.[3]

Dne 30. ožujka 1994. godine, Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine prihvatila je velikom većinom glasova Ustav Federacije BiH kojim se uspostavlja Federacija Bosne i Hercegovine na teritoriju s većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom. Skupština je prihvatila i zajednički amandman zastupnika Hrvata i Bošnjaka, kojim se iz predloženog Ustava briše odrednica da je granični postotak za ulazak stranaka u parlament Federacije BiH 5 % i to zakonom koji će donijeti Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Federacije Bosne i Hercegovine nalazi se u Jugoistočnoj Europi na Balkanskom poluotoku. Međuentitetska granična linija koja Bosnu i Hercegovinu dijeli na dva entiteta napravljena je na osnovu granica u vrijeme Rata u Bosni i Hercegovini s bitnim promjenama na zapadnom dijelu države i oko glavnog grada Sarajeva koje su ucrtane Dejstonskim sporazumom. Dužina međuentitetske granične linije je cca. 1 080km Međuentitetska granicja nije pod kontrolom vojske i policije, u potpunosti je slobodna za prolaz. Federacija BiH, osim Republike Srpske, graniči još s Hrvatskom na zapadu. Federacija BiH ima 26km morske granice kod Neuma.

Gotovo cijela Federacija BiH nalazi se na Dinaridima izuzev posavskog dijela Federacije koji je dio Panonske nizine. Najviši vrh Federacije je Čvrsnica (2 228m) na sjevernu Hercegovine, a druge više planine su Vranica, Prenj, Treskavica i Vran.

Najveća jezera FBiH su Jablaničko jezero (70,0km²) i Buško jezero (55,8km²).

Federacija BiH je najvećim dijelom šumovita, dok je posavski dio ravnica pogodna za poljoprivredu. Prevladava umjerenom kontinentalnom klimom s toplim ljetima i hladnim zimama izuzev južne Hercegovine gdje prevladava mediteranska klima s blagim kišovitim zimama i vrućim ljetima.

Upravna podjela[uredi VE | uredi]

Upravna podjela Federacije BiH

Federacija BiH podijeljena je na 10 županija, federalnih jedinica:

Broj Županija Središte Broj Županija Središte
Coat of arms of Una-Sana Canton.gif 1. Unsko-sanska Bihać Central Bosnia Canton Grb.gif 6. Središnja Bosna Travnik
BiH Posavina Canton COA.svg 2. Posavska Orašje Coat of arms of Herzegovina-Neretva Canton.gif 7. Hercegovačko-neretvanska Mostar
Coat of Arms of Tuzla Canton.svg 3. Tuzlanska Tuzla Coat of Arms of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg 8. Zapadnohercegovačka Široki Brijeg
Coat of arms of Zenica-Doboj Canton.gif 4. Zeničko-dobojska Zenica Sarajevo Canton CoA.png 9. Sarajevska županija Sarajevo
Coat of arms of Bosnian Podrinje Canton.PNG 5. Bosansko-podrinjska Goražde Goražde Coat of Arms of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg 10. Hercegbosanska Livno

Pet županija (Unsko-sanska, Tuzlanska, Zeničko-dobojska, Bosansko-podrinjska i Sarajevska) imaju bošnjačku većinu, tri županije (Posavska, Zapadnohercegovačka i Hercegbosanska) imaju hrvatsku većinu, a dvije županije (Srednjobosanska i Hercegovačko-neretvanska) imaju mješovito bošnjačko-hrvatsko stanovništvo.

Glavni grad je Sarajevo, uz Mostar u kojem se nalaze sjedište četiri federalna ministarstva. Posljednjim ustavnim promjenama, i Srbi su postali konstitutivni narod Federacije, tako trenutno postoji konstitutivnost sva tri naroda na cijelom području Federacije.

Područje Distrikta Brčko obuhvaća i nekadašnji federacijski dio. Nakon što je Distrikt Brčko stvoren, oba entiteta su izgubila kontrolu nad njim i on je pao pod kontrolu države BiH.

Ukupno, Federacija BiH ima 79 općina.

Općine i gradovi[uredi VE | uredi]

Najveći gradovi Federacije
Sarajevo, najveći i glavni grad Federacije BiH

Sljedeće je popis 40 najvećih općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine prema veličini. Grad Sarajevo najveći je grad u Federaciji Bosni i Hercegovini s 310 605 stanovnika, a podijeljen je na 4 općine: Centar, Novi Grad, Novo Sarajevo i Stari Grad. Podjelom BiH međuentitetskom linijom promijenjene su granice nekih prijeratnih općina odnosno stvorene su neke manje općine u RS i FBiH. U Federaciji BiH izmjenjene su granice općina Bosanska Krupa, Sanski Most, Ključ, Bosanski Petrovac, Tešanj, Drvar, Kupres, Jajce, Gračanica, Kalesija, Gradačac, Orašje, Odžak, Stari Grad, Novo Sarajevo, Ilidža, Goražde, Mostar, Stolac i Travnik, a novouspostavljene općine su Dobretići, Doboj Jug, Doboj Istok, Domaljevac-Šamac, Čelić, Teočak, Sapna, Trnovo (FBiH), Pale-Prača, Foča-Ustikolina i Ravno.

Redni broj Grad Broj stanovnika
1. Tuzla 131 718
2. Zenica 127 103
3. Novi Grad - Sarajevo 124 742
4. Mostar 111 364
5. Novo Sarajevo 73 394
6. Centar - Sarajevo 69 889
7. Cazin 62 510
8. Bihać 61 358
9. Ilidža 59 271
10. Živinice 55 305
11. Travnik 54 878
12. Gračanica 52 212
13. Lukavac 50 998
14. Tešanj 48 266
15. Velika Kladuša 46 759
16. Gradačac 46 154
17. Sanski Most 44 322
18. Kakanj 43 300
19. Stari Grad - Sarajevo 42 580
20. Srebrenik 41 692
21. Visoko 40 320
22. Zavidovići 37 983
23. Bugojno 37 209
24. Kalesija 35 751
25. Livno 31 878
26. Žepče 31 056
27. Goražde 30 123
28. Konjic 28 266
29. Bosanska Krupa 28 062
30. Tomislavgrad 27 116
31. Široki Brijeg 26 267
32. Banovići 25 786
33. Vitez 25 109
34. Novi Travnik 24 884
35. Jajce 24 328
36. Ljubuški 23 689
37. Maglaj 23 381
38. Čapljina 23 050
39. Vogošća 23 038
40. Hadžići 22 727

Hrvatska samouprava[uredi VE | uredi]

Od 11. studenoga 2000. do 6. listopada 2001. u pojedinim dijelovima Federacije BiH u kojima su Hrvati većina bila je uspostavljena samoproglašena Hrvatska samouprava s ciljem rješavanja hrvatskog pitanja. Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Hrvatska samouprava u Bosni i Hercegovini

Demografija[uredi VE | uredi]

Majorizacija Hrvata[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Majorizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini

Najveći politički problem koji opterećuje FBiH je neravnopravan položaj Hrvata koji proizlazi iz dominacije Bošnjaka-Muslimana u tom entitetu, unatoč definiciji federacije kao zajedničkog entiteta Muslimana i Hrvata kao ravnopravnih naroda i ostalih narodnosti prema Washingtonskom i Daytonskom sporazumu.

Starosna struktura[uredi VE | uredi]

Federacija Bosne i Hercegovine, u odnosu na 1991. bilježi značajan porast starijeg i pad mlađeg stanovništva. Prema popisu stanovništva Bosne i Hercegovine iz 1991., prosječna starost bila je 30,6 godina, a godine 2004. prosječna starnost u Federaciji BiH bila je 36,4 godine.[4] Dok je u BiH 1991. bilo svega 6,5%, a u Federaciji BiH 6% stanovništva starijeg od 65 godina, u poslijeratnom razdoblju FBiH ima 13,7% stanovništva startijeg od 65 godina.[4] Prema popisu iz 1991. u BiH je bilo 23,5% djece do 14 godina, u FBiH 24,3%, a danas u Federaciji ima oko 18,5% stanovništva do 14 godina.[4]

Natalitet i mortalitet[uredi VE | uredi]

Osim što Federaciju BiH pogađa povećanje starijeg i pad mlađeg stanovništva, u FBiH se događa i pad prirodnog priraštaja. Prirodni priraštaj je 1991. u BiH bio 7,8 promila, a u FBiH 8,9 promila.[4] Rat u Bosni i Hercegovini najviše je pridonio padu prirodnog priraštaja, to se i pokazalo prilikom upisa djece u osnovne škole u godinama 2000. i 2001.[4] Te godine u FBiH je u osnovne škole upisano svega 25 607 djece, dok je broj upisanih osnovnoškolaca rođenih prije rata bio 32 854, dakle 22% manje.[4]

Što se tiče stope mortaliteta ona je ostala ista ili je blago porasla, s obzirom na povećanje postotka starijeg stanovništva. U ovu kategoriju ne ubraja se samo starije stanovništvo, već i broj mrtvorođene djece. Godine 1997. broj mrtvorođenih bio je 13 promila, a 2006. 9,5.[4] Godine 2006. prirodni priraštaj Federacije BiH bio je 1,6 promila.[4]

Migracije[uredi VE | uredi]

Etnička karta Bosne i Hercegovine prema popisu iz 1991.

Iako je velik dio stanovništva svih nacionalnosti bilo protjerano ili raseljeno iz FBiH u vrijeme rata, bilježi se i velik broj povratnika. Od 1996. do 2006. broj izbjeglica koji su se vratili u FBiH je 387 654,[4] od toga 256 915 Bošnjaka, 75 038 Hrvata, 51 252 Srba i 4 449 ostalih.[4] Također od 1996. do 2006. vratio se i velik broj raseljenih osoba, njih 573 884, od toga 349 557 Bošnjaka, 44 804 Hrvata, 176 736 Srba i 2 787 ostalih.[4] Dakle, ukupan broj povratnika (izbjeglica i raseljenih) u FBiH od 1996. do 2006. bio je 1 017 433.

Etnički sastav[uredi VE | uredi]

Federacija Bosne i Hercegovine čini 51% bosanskohercegovačkog područja, a njezino stanovništvo čini 62,1% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine.[4] Podatci o etničkom sastavu Bosne i Hercegovine, pa tako i Federacije BiH imaju dosta pogrešaka jer od 1991. nije proveden službeni popis stanovništva.

Godina Muslimani  % Hrvati  % Srbi  % Jugoslaveni  % ostali  % ukupno
1991. 1 423 593 52,3% 594 362 21,9% 478 122 17,6% 161 938 5,9% 62 059 2,3% 2 720 074

Simboli[uredi VE | uredi]

Zastava Federacije Bosne i Hercegovine od 1994. do 2007.

Zastava Federacije Bosne i Hercegovine je kompromisni je dizajn između hrvatskih i bošnjačkih simbola. Crvena i zelena pruga simboliziraju dva naroda, kao i dva štitića u grbu. Grb se nalazi u sredini zastave. Plavo polje grba s deset bijelih šestokrakih zvijezda predstavlja federaciju sastavljenu od deset županija. Bijelo polje zastave trostruko je šire od crvenog i zelenog, tako da je zapravo kvadratno.

Odlukom Ustavnog suda BiH 28. siječnja 2007., grb i zastava Federacije BiH stavljeni su izvan snage jer ne predstavljaju sva tri konstitutivna naroda u BiH. Od 14. lipnja 2007. grb i zastava Federacije su ukinuti i nisu u službenoj uporabi.

Županije imaju svoje vlastite zastave i grbove, no građani Federacije BiH najviše koriste narodne zastave. Hrvati koriste zastavu Hrvatske Republike Herceg-Bosne, a Bošnjaci zastavu Republike Bosne i Hercegovine do 1998. godine. Zastava Hrvatske Republike Herceg-Bosne je županijska zastava u Zapadnohercegovačkoj i Hercegbosanskoj županiji, a do 2000. bila je i zastava Posavske županije. U posljednje vrijeme, Bošnjaci sve više koriste zastavu Bosne i Hercegovine.

Izvori[uredi VE | uredi]