Bašar al-Asad

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bašar al-Asad
Bašar al-Asad

Bašar al-Asad 2011.

predsjednik Sirije
trenutačno
u službi od
17. srpnja 2000.
Prethodnik Abdul Halim Kadam
Tajnik sirijske frakcije Baasističke stranke
trenutačno
u službi od
20. lipnja 2000.
Prethodnik  Hafez al-Asad
Rođenje 11. rujna 1965.
Politička stranka Baasistička stranka
Supruga Asma (rođ. Akras)
Zanimanje državnik, političar, liječnik

Bašar al-Asad (11. rujna 1965.) je predsjednik Sirije i tajnik sirijske frakcije Baasističke stranke.

Asad je diplomirao medicinu na Sveučilištu u Damasku 1988., nakon čega započinje raditi kao vojni liječnik. Post-diplomski studij pohađao je u Western Eye Hospital u Londonu, gdje je specijalizirao oftalmologiju. Godine 1994. upisuje se na vojnu akademiju, a 1998. postao je zapovjednik sirijske okupacije Libanona. U prosincu 2000. oženio je Asmu al-Asad (rođ. Akras). Dva puta je izabran za predsjednika Sirije, prvi put 2000. i drugi put 2007., oba puta bez suparnika. Godine 2011. izbili su prosvjedi gdje je dio prosvjednika zahtjevao reforme, no većina prosvjednika nije tražila njegovu ostavku. Većina prosvjednika odazvala se Asadovom pozivu da sudjeluje na parlamentarnim izborima svibnja 2012., dok je drugi dio, vođen Sirijskim nacionalnim vijećem pokrenulo oružanu borbu protiv njega koja je eskalirala u građanski rat. Sirijsko nacionalno vijeće (SNC) zajedno s najsnažnijom militantnom frakcijom "Slobodnom sirijskom vojskom" (FSA) i mnogim drugim srodnim militantnim, odnosno terorističkim, organizacijama dobivaju ekstenzivnu političku, financijsku i vojnu podršku NATO saveza - poglavito SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Turske, Francuske te Saudijske Arabije, Izraela, Katara, UAE-a i Bahreina u nasilnim pokušajima svrgavanja demokratski izabranog predsjednika Assada.[1] [2] [3] Asad je dobio snažnu podršku od strane Irana, Kine i Rusije i žestoku kritiku od strane država članica NATO-a, posebice od SAD-a, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, poglavito zbog navodnog korištenja kemijskog oružja što je dokazima i činjenicama opovrgnuto.[4] [5] Velika većina sirijskog naroda u potpunosti podržava predsjednika Asada, no NATO savez i zapadni mediji konstantno negiraju ove važne činjenice i nastavljaju osuđivati Asada.[6] [7] Posljednjih godinu dana, vođene isključivo neprofitnim karakterom i dobrovoljnom službom, oformljene su Nacionalne Obrambene Snage (National Defense Forces) koje prema procjenama broje oko 100 000 dobrovoljaca obaju spolova iz svih krajeva zemlje te koje se bore za Siriju kao jedinstvenu i pravednu zemlju pod vodstvom demokratski izabranog predsjednika Bašara al-Asada.

Rani život[uredi VE | uredi]

Asad je rođen u Damasku. Njegov otac Hafez al-Asad bio je predsjednik Sirije od 1971. do 2000. Kao mladić nije se interesirao ni za politička ni za vojna pitanja. Osnovnu i srednju naobrazbu stekao je u školi al-Hurija u Damasku, gdje se nastava odvija na arapskom i francuskom jeziku. Godine 1982., je maturirao i upisao se na Medicinski fakultet Sveučilišta u Damasku. Nakon diplomiranja 1988., zaposlio se kao vojni liječnik u najvećoj vojnoj bolnici Tišrin u okolici Damaska. Četiri godine poslije upisao je postdiplomski studij u Western Eye Hospital u Londonu, gdje također nije pokazivao interes za politikom. Godine 1994. unovačen je u vojsku. Upisao se na vojnu akademiju u Homsu, a u siječnju 1999. dobio je čin pukovnika. Već 1998. preuzeo je sirijski Libanonski slučaj.

Predsjednik[uredi VE | uredi]

Godine 2000. na referendumu za predsjednika, Asad nije imao suparnika, te je dobio 97,2% glasova. Također 2007. na referendumu dobija 97,6% glasova. Njegovu vanjsku politiku obilježile su kritike prema Sjedinjenim Državama i Izraelu. Pod Asadom, gospodarstvo Sirije nešto se liberaliziralo, no i dalje država ima veliki udio vlasništva u kompanijama. Veća privatizacija dogodila se u naftnoj industriji.

Izvori[uredi VE | uredi]