Bernhard Vošicky (svećenik)
| Bernhard Vošicky | |
|---|---|
 Pater Bernhard u ispovjedaonici
| |
| Pravo ime | Johann Vošicky |
| Rođen | 9. kolovoza 1950. Beč |
| Zaređen | 29. lipnja 1975. |
| Portal o kršćanstvu | |
| Portal o životopisima | |
Bernhard Vošicky OCist (Beč, 9. kolovoza 1950.) austrijski je redovnik-cistercit, svećenik, teolog te jedan od najcjenjenijih ispovjednika i duhovnih iscjelitelja bečke nadbiskupije.[1] Predstojnik je Instituta za liturgiku i crkvenu glazbu te profesor liturgike na Filozofsko-teološkoj visokoj školi Benedikt XVI. (njem. Philosophisch-Theologische Hochschule Benedikt XVI.) u Heiligenkreuzu i subprior cistercitskoga samostana Heiligenkreuz u Donjoj Austriji.[2][3]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Bernhard Vošicky rođen je kao sin liječnika u Beču i kršten imenom Johann. Godine 1968. završio je gimnaziju i potom studirao teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Beču kao alumnus Bečkoga bogoslovnog sjemeništa (njem. Wiener Priesterseminar). Godine 1972. pristupa cistercitskom redu u opatiji Heiligenkreuz, gdje poslije godinu dana novicijata 15. kolovoza 1973. polaže privremene redovničke zavjete: redovničko je ime dobio po sv. Bernardu iz Clairvauxa. Od 1973. do siječnja 1975. studirao je na Papinskom liturgijskom institutu sv. Anselma (tal. Pontificio Ateneo Sant’Anselmo, također i Anselmianum) u Rimu. U Rimu ga je 1975. na svetkovinu sv. Petra i Pavla (29. lipnja) na Trgu sv. Petra za svećenika zaredio papa Pavao VI.[2][3]
Nakon licencijata iz liturgike 1976. godine, Vošicky je kao asistent profesora Leopolda Lentnera predavao liturgiku na tadašnjoj Filozofsko-teološkoj školi u Heiligenkreuzu (današnjoj Filozofsko-teološkoj visokoj školi Benedikt XVI.). Uz to je surađivao i u pripremanju novog izdanja latinskoga cistercitskog brevijara, koji je objavljen 1978. godine. Godine 1983. vratio se u Rim, gdje je na Papinskom liturgijskom institutu sv. Anselma započeo doktorski studij. Doktorirao je 31. siječnja 1985. disertacijom o značenju pojmova "sacramentum" i "mysterium" u djelima Bernarda iz Clairvauxa (njem. Die Begriffe "sacramentum" und "mysterium" in den Werken Bernhards von Clairvaux). Nakon doktorata vraća se ponovno u Heiligenkreuz, gdje od 2. srpnja 1985. studentima teologije kao profesor predaje liturgiku i sakramentologiju te egzegezu Biblije i moralnu teologiju u okviru osnovnoga nastavnog tečaja teologije (njem. Theologischer Grundkurs).[2][3]
Usporedo s teološko-znanstvenim radom, Bernhard Vošicky je od 1977. godine u opatiji Heiligenkreuz bio i pomoćnik učitelja novaka te od travnja 1978. izaslanik Austrijske kongregacije cistercita u Komisiji za liturgiju cistercitskoga reda. S vremenom je dušobrižništvo postalo središtem njegova svećenićkog djelovanja pa je tako u razdoblju od 1988. do 1998. bio župnik u Maria Raisenmarktu, potom godinu dana župnik u mjestu Sulz im Wienerwald te od 1999. do 2000. hodočasnički dušobrižnik u opatiji Heiligenkreuz. Od 2000. do 2009. bio je župnik opatije Heiligenkreuz te od 2001. do 2004. i tamošnji subprior. Dužnost subpriora opatije Heiligenkreuz obnašao je i u razdoblju od 2011. do 2019. godine.[2][3]
Austrijski radijski voditelj istoga imena i prezimena – Bernhard Vošicky – nećak je patera Bernharda.[4]
O sakramentu ispovijedi[uredi | uredi kôd]
Pater Bernhard u jednom je intervjuu 2021. godine rekao da "ljudi u sakramentu ispovijedi ne spoznaju samo užas i strašnost grijeha, nego itekako neposredno i slavu milosti, slavu Božjega milosrđa." Tajnost ispovijedi nazvao je "najvećom tajnom koja postoji na Zemlji. Nadalje naglašava i da se ljudi poslije iskrene ispovijedi doimaju prosvijetljenije, gotovo pa i ljepše: "Uvijek govorim da je ispovijed salon ljepote Rimokatoličke crkve."[5]
Bibliografija (izbor)[uredi | uredi kôd]
- Das neue lateinische Cistercienser-Stundenbuch, u: Heiliger Dienst 33 (1979.), str. 123–128; isto i u: Sancta Crux (1979.), str. 54–58.
- In Liebe heilen : Die Begriffe "sacramentum" und "mysterium" in den Werken Bernhards von Clairvaux, Heiligenkreuzer Studienreihe, sv. 5, Heiligenkreuz: Verein der Heiligenkreuzer Hochschulfreunde, 1987.
- Bernhards Leben mit der Eucharistie, u: D.R. Bauer i Gotthard Fuchs (izd.): Bernhard von Clairvaux und der Beginn der Moderne, Innsbruck/Wien: Tyrolia Verlag, 1996., str. 214–228. ISBN 978-3-7022-1878-2
- Bernhard über Bernhard, Heiligenkreuz im Wienerwald: Be&Be, 2008. ISBN 978-3-9519898-4-6
- Schau auf den Herrn! : Begegnungen mit Gott und seinen Heiligen, Heiligenkreuz im Wienerwald: Be&Be, 2010. ISBN 978-3-902694-19-5
- Pater Bernhard – Nur die Liebe heilt (u suradnji s Hinrichom Buesom), Heiligenkreuz im Wienerwald: Be&Be, 2015. ISBN 978-3-902694-87-4
- Pater Bernhard, wie geht beichten?, Heiligenkreuz im Wienerwald: Be&Be, 2022. ISBN 978-3-903602-54-0
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Marian Gruber i Wolfgang Wehrmann: Primat des Logos vor dem Ethos : Festschrift anlässlich des 40-jährigen Priesterjubiläums von P. Bernhard Vošicky OCist, Frankfurt am Main: Peter Lang Edition, 2015. ISBN 978-3-63166-617-3
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ (njem.) Erzdiözese Wien: "Dem graust es vor gar nix" (objavljeno 9. rujna 2015.), pristupljeno 8. prosinca 2021.
- ↑ a b c d (njem.) Hochschule Heiligenkreuz: Prof. P. Dr. Bernhard Vošicky Ocist, pristupljeno 8. prosinca 2021.
- ↑ a b c d (njem.) Biographia Cisterciensis: Bernhard Vošicky OCist, pristupljeno 8. prosinca 2021.
- ↑ (njem.) Richard Haderer: Haderer trifft: Bernhard Vosicky (objavljeno 8. veljače 2012.), pristupljeno 16. prosinca 2021.
- ↑ (njem.) Bernhard Vošicky: Die Beichte: Ein Akt, in dem wahre Befreiung geschieht (intervju, pristupljeno 16. prosinca 2021.), u: Vision 2000, br. 3/2021., (str. 22–23).
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Pinterest.at – Pater Bernhard (njem.)
- (njem.) Njemačka nacionalna knjižnica: Vošicky, Bernhard Johann (bibliografija)
- YouTube – Stift Heiligenkreuz: Die Beichte / Pater Bernhard Vošicky (njem.)
- YouTube – Stift Heiligenkreuz: "Ladies first!" / Pater Bernhard über Mann & Frau, Unterordnung und Liebe bis zum Tod (Epheser 5) (njem.)