Branko Bošnjaković

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Branko F. M. Bošnjaković

Branko (Franjo Marko) Bošnjaković (Zagreb, 18. veljače 1939.) je hrvatsko-nizozemski znanstvenik koji djeluje na području fizike, zaštite okoliša i održivog razvoja. Redoviti je profesor na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Biografija[uredi VE | uredi]

Branko Bošnjaković rođen je 18. veljače 1939. u Zagrebu. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu i Braunschweigu. Diplomirao je 1964. iz područja fizike na Sveučilištu Georg-August-Universität u Göttingenu (Njemačka) a 1968. doktorirao iz područja nuklearne fizike na Utrechtskom sveučilištu[1] (Rijksuniversiteit Utrecht, Nizozemska).

Profesionalno djelovanje[uredi VE | uredi]

Od 1968. do 1975. djeluje na području fizike elementarnih čestica na CERN-u (Ženeva, Švicarska), prvo kao znanstveni asistent na Münchenskom sveučilištu (Universität München) i zatim kao znanstveni suradnik za Zakladu FOM (FOM Foundation). Od 1975. do 1991. godine kao viši savjetnik nizozemskog Ministarstva okoliša kreira i vodi višegodišnji istraživački nacionalni program radioekologije[2][3]. Od 1979. do 1992. kao član Međunarodnog odbora za zaštitu od neionizirajućeg zračenja (INIRC, International Non-Ionizing Radiation Committee, danas ICNIRP) pridonosi standardizaciji propisa za zaštitu[4][5]. 1990. se bavi posljedicama černobilske katastrofe kao član grupe stručnjaka Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA, International Atomic Energy Agency). Od 1991. do 1993. član je uprave REC-a (Regional Enviromental Centre for Central and Eastern Europe), prvog međunarodnog centra za zaštitu okoliša za Srednju i Istočnu Europu u Budimpešti. Od 1993. do 1994. djeluje kao savjetnik Europskog centra za okoliš i zdravlje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO European Centre on Environment and Health). 1994. postaje član Povjerenstva za obrazovanje i komunikaciju Međunarodnog saveza za očuvanje prirode (IUCN, International Union for Conservation of Nature)[6]. Od 1994. do 2001. djeluje kao regionalni savjetnik za okoliš UN-ovog Ekonomskog povjerenstva za Europu u Ženevi, s naglaskom na prekogranične okolišne probleme u Srednjoj Aziji, Zakavkaziji i Jugoistočnoj Europi. Od 1994. do 2009. je član međunarodnog odbora, kasnije nadzornog vijeća Zaklade Avalon za promicanje održive poljoprivrede u zemljama u tranziciji[7]. Od 2001. godine do danas je redoviti profesor (naslovno znanstveno zvanje) na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci[8]. Ujedno djeluje od vremena do vremena kao konzultant za međunarodne institucije kao što su EU[9], OESS[10] i UNESCO[11]. Autor je ili koautor više od 120 znanstvenih i stručnih radova na područjima nuklearne fizike, fizike elementarnih čestica, zaštite od zračenja, institucionalnih i geopolitičkih problema okoliša, prirodnih resursa i energetike, te održivog razvoja. Često citirana je knjiga/zbornik Human Exposure to Ultraviolet Radiation: Risks and Regulations, Editors W.F.Passchier and B.F.M. Bošnjakovic, Excerpta Medica, Amsterdam-New York-Oxford, 1987.

Izbor znanstvenih i stručnih radova kao autor i koautor[uredi VE | uredi]

  • Nuclear Waste Disposal in Salt: Long Term Environmental Consequences of Disposal in a Salt Dome in The Netherlands, Atomkernenergie-Kerntechnik 38 (1981) 127-133.
  • Transfrontier emergency planning within the European Communities, Proceedings of an International Symposium on Emergency Planning and Preparedness for Nuclear Facilities, organised by the IAEA and held in Rome, Italy, 4-8 November 1985 (p. 35-41).
  • UN/ECE strategies for protecting the environment with respect to international watercourses: the Helsinki and Espoo Conventions, In: “International watercourses: enhancing cooperation and managing conflict”, edited by Salman M.A. Salman and Laurence Boisson de Chazournes. World Bank Technical Paper No. 414 (p. 47-64), The World Bank, Washington, D.C., 1998.
  • Regulations of International Watercourses under the UN/ECE Regional Agreements, Water International, Vol. 25, Number 4, December 2000, p. 544-553.
  • UNECE environmental conventions: their role and potential to promote conflict prevention and settlement of disputes in transboundary environmental issues, In E. Petzold-Bradley/A. Carius/A. Vincze (eds.), Responding to Environmental Conflicts: Implications for Theory and Practice, p. 263-282. Kluwer Academic Publisher 2000.
  • Valuing and paying for ecosystem services: a pre-condition for sustainability, Ecohydrology & Hydrobiology, Vol. 6, Number 1-4, 2006, p. 123-134.
  • After Copenhagen: Climate, Energy and Geopolitics. Proceedings of the 22nd Scientific Conference on "Energy and the Environment", Opatija, Croatia, October 18-22, 2010

Stručna priznanja[uredi VE | uredi]

Branko Bošnjaković dobitnik je priznanja (Plaquette of recognition) američke agencije za zaštitu okoliša (United States Environmental Protection Agency) 1992. godine. 1994. godine dodijeljeno mu je zlatno odličje za civilnu zaštitu Republike Slovenije. Imenovan je počasnim suradnikom (Honorary Associate) Centra za pravo i politiku za energetiku, naftu i minerale (CEPMLP) pri University of Dundee (Velika Britanija) 1998 godine, a 2000. mu je dodijeljen naslov doživotnog člana (Life fellow) REC-a (Regional Enviromental Centre for Central and Eastern Europe) i Zlatna kovnica (“Gouden tientje”) nizozemskog Ministarstva zaštite okoliša u znak zasluga za zaštitu okoliša i održivi razvoj.

Širi interesi[uredi VE | uredi]

Od 1985. do 1990. Branko Bošnjaković djeluje kao koordinator za ljudska prava i svjedok je promjena u Istočnoj Njemačkoj (bivšoj DDR) za nizozemsku sekciju organizacije Amnesty International. Od 1990. do 1995. član je upravnog odbora Zaklade Nizozemska-Hrvatska. Član je austrijskog društva Ignaz-Lieben-Gesellschaft i suorganizator skupa o povijesti znanosti i tehnologije u zemljama Srednje Europe između dva svjetska rata, održanog u Beču u studenom 2009.[12]

Obiteljski podaci[uredi VE | uredi]

Branko Bošnjaković je sin svjetski poznatog hrvatskog inženjera i stručnjaka na području termodinamike Frana Bošnjakovića i unuk jednog od pionira kemije[13] i sporta u Hrvatskoj, Srećka Bošnjakovića (1865. - 1907.). Danas živi u Švicarskoj i otac je dvoje djece.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Investigation of 35Cl+p and 37Cl+p resonances. Analogue states in 36Ar and 38Ar. Doctoral dissertation. North Holland Publishing Company, Amsterdam, 1968
  2. Radiation Aspects of Indoor Environment and Related Radioecological Problems; a Study of the Situation in The Netherlands, Proceedings of an International Seminar held at Anacapri (Italy), 3-5 October 1983
  3. Legal implications of exposure to enhanced natural radiation in the context of the Euratom directives, Proceedings of the Seminar on Exposure to Enhanced Natural Radiation and its Regulatory Consequences, Maastricht, March 25-27, 1985
  4. Ultraviolet radiation: risk limitation and protection of the public, Proceedings of the International Non-Ionizing Radiation Workshop, Melbourne, 5-9 April, 1988
  5. IRPA Guidelines on Protection against Non-Ionizing Radiation, Pergamon Press, 1990
  6. IUCN Commission on Education and Communication. Member Directory, June 1995
  7. Avalon Annual Report 2008
  8. Branko Bošnjaković: Scientist details. Who's who in Croatian science. Ruđer Bošković Institute Library.http://tkojetko.irb.hr/en/znanstvenikDetalji.php?sifznan=8990.
  9. Functional Review of the Environmental Sector in Bosnia and Herzegovina, April 2005
  10. First Regional Meeting on Environment and Security in South East Europe, Belgrade, 3 – 4 December 2002
  11. Negotiations in the context of international water-related agreements, Proceedings of the International Conference From conflict to cooperation in international water resources management, Delft, 20 - 22 November 2002. UNESCO, Paris 2003.
  12. Ignaz-Lieben-Workshop 2009: Central European Science and Technology in the Interwar Period – Continuities and Discontinuities – a Comparative Approach
  13. N. Trinajstić, S. Paušek-Baždar: Hrvatska kemija u XX. stoljeću. I., Kem. Ind. 56 (7-8) 403-416 (2007)