Bruna Esih

Izvor: Wikipedija
Bruna Esih

Rođenje 20. svibnja 1975.
Split, Hrvatska
Prebivalište Zagreb, Hrvatska
Narodnost Hrvatica
Polje filozofija, kroatologija
Institucija Institut društvenih znanosti Ivo Pilar (2001. – 2016.)
Alma mater Hrvatski studiji
Portal o životopisima

Bruna Esih (Split, 20. svibnja 1975.), hrvatska je znanstvenica i političarka, djelatnica Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar od 2001. do 2016. godine. Od 2012. do 2016. bila je predsjednica je udruge Hrvatski križni put i posebna izaslanica Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.[1] Bila je predsjednica stranke Bruna Esih – Zlatko Hasanbegović: Neovisni za Hrvatsku.[2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Obiteljska pozadina i rođenje[uredi | uredi kôd]

Rođena je u Splitu 20. svibnja 1975. godine. Podrijetlom je iz Svinišća kod Omiša. Njezin djed po očevoj strani Mate Brstilo iz zaselka je Brstili, ali se oženio u zaselku Smoline. Stoga je otac Brune Esih, također Mate, rođen u Svinišću. Ime je dobila po baki Bruni, očevoj majci. Prema ženskoj, majčinoj liniji, Bruna Esih rodbinski je vrlo blisko povezana s poznatim hrvatskim pjesnikom Josipom Pupačićem. Baka Jaka Katurić je iz Slimena Pupačićeva je sestra.[3] Njezin otac, Mate Brstilo bio je HDZ-ovac i nekadašnji ravnatelj Uprave za veterinarstvo, sudionik pregovora Hrvatske o ulasku u Europsku uniju.[4] Njezina majka, Marija Maja (r. Katurić), u Splitu je studirala pravo, a njezina najbolja prijateljica bila je sestra Mate Brstila, studenta veterine u Zagrebu. Kako se Marija Katurić nakon studija zaposlila u Slavija Lloydu (poslije Croatia Lloyd) u Zagrebu, gdje je počela raditi kao mlada pravnica, upoznala je budućeg supruga Matu Brstila. Vjenčali su se i dobili sina Josipa. No, Mate Brstilo nakon studija morao je na odsluženje vojnog roka u JNA u Požarevac. Kako u Zagrebu tada nije imala nikoga, Matina supruga, tada trudna s Brunom, otišla je svekru i svekrvi u Omiš, u kojem su oni u to vrijeme imali stan pa je Bruna rođena u Splitu.[nedostaje izvor]

Djetinjstvo i školovanje[uredi | uredi kôd]

Kada je imala pet godina, obitelj se preselila u tada novoizgrađeno naselje Dugave. Pohađala je OŠ Josipa Kraša (danas OŠ Dugave) i završila Osnovnu glazbenu školu „Pavao Markovac”. Nakon osnovne škole upisuje Prvu gimnaziju u Zagrebu. Nakon mature upisuje studij filozofije i kroatologije na Hrvatskim studijima. Jedna je od osnivačica zagrebačke ženske klape Cesarice, s kojom je nastupala na Omiškom festivalu i u rock-mjuziklu Kazališta Komedija Crna kraljica.[nedostaje izvor] Osim toga, pjevala je i prateće vokale rokerskim bendovima kao što su Pips, Chips & Videoklips, ali i Goranu Bari.[nedostaje izvor]

Znanstveni rad[uredi | uredi kôd]

Esih je završila studij filozofije i kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je radom Srpska propaganda i hrvatska šutnja.[4] U suradnji s Josipom Jurčevićem i Božem Vukušićem napisala je knjigu Čuvari bleiburške uspomene.[5][6]

Nakon što je Hrvatski sabor odbio pokroviteljstvo nad komemoracijom Bleiburga, 2012. godine postaje predsjednica udruge Hrvatski križni put, koja se bavi istraživanjem stradanja Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraća. Između 2002. i 2006. godine radila je na projektu Integracijski procesi između hrvatskog iseljeništva i Republike Hrvatske te kao glavna koordinatorica na Leksikonu hrvatskog iseljeništva i manjina.[4]

Politička djelatnost[uredi | uredi kôd]

Bruna Esih na skupu "Krug za trg" 6. svibnja 2017. godine u Zagrebu.

Na hrvatskim parlamentarnim izborima 2016. godine ušla je u Sabor kao nestranačka kandidatkinja na listi HDZ-a osvojivši 10471 preferencijski glas, odnosno 17% svih glasova na listi HDZ-a u I. izbornoj jedinici.[7]

Bila je članicom dvaju saborskih odbora: Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i Odbora za ratne veterane.[8]

Krajem ožujka 2017. godine obznanila je javnosti svoju kandidaturu za gradonačelnicu Grada Zagreba kao nezavisna kandidatkinja. Njezina kandidatkinja za zamjenicu bila je teatrologinja, publicistkinja i nekadašnja intendantica HNK u Zagrebu, Ana Lederer.[9] Esih su podržali dugogodišnji suradnik i prijatelj Zlatko Hasanbegović, predsjednica udruge "U ime obitelji" Željka Markić, general Željko Glasnović, HDZ-ovac Andrija Hebrang, predsjednik Hrasta Ladislav Ilčić te članica Koordinacije udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata i aktivistica Zorica Gregurić.[10][11][12] Na njezinoj listi za Gradsku skupštinu našle su se i osobe iz kulturnog života, bariton HNK-a Saša Ivaci, kontrabasist Dubravko Palanović te violončelist Jasen Chelfi.[13][14][15]

Početkom lipnja 2017. godine zajedno sa Zlatkom Hasanbegovićem osnovala je stranku Bruna Esih – Zlatko Hasanbegović: Neovisni za Hrvatsku, čija je predsjednica a politički tajnik i glasnogovornik stranke do srpnja 2019. godine[16] bio je Zlatko Hasanbegović.[2][17]

Nakon razlaza sa Zlatkom Hasanbegovićem u srpnju 2019. godine Bruna Esih ostala je predsjednicom stranke Neovisni za Hrvatsku, a Zlatko Hasanbegović napustio je tu stranku i s jednim dijelom članova bivše stranke osnovao je stranku Blok za Hrvatsku.[16]

U svibnju 2020. godine sklopila je koalicijski sporazum s bivšim članom HDZ–a, Tomislavom Karamarkom o zajedničkom izlasku na Parlamentarne izbore u srpnju 2020. godine.[18]

Pristupila je HSP-u 4. veljače 2024.[19]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Čuvari bleiburške uspomene, Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Zagreb, 2003., (suautori Josip Jurčević i Bože Vukušić), (2. izd., 2005.)
  • Bleiburg Memento, Esih, Bruna (ur.)., Udruga Hrvatski križni put, sunakladnik Udruga Počasni bleiburški vod, Zagreb, 2005. (fotomonografija)
  • Vukovar '91: međunarodni odjeci i značaj, Jurčević, Josip; Živić, Dražen; Esih, Bruna (ur.), Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2004. (zbornik)

Pisala je za časopise Godišnjak za kulturu Matice Hrvatske i Republika Hrvatska.[20]

Osobni život[uredi | uredi kôd]

Nakon više od tri godine veze udala se za supruga Renata Esiha i još kao apsolventica rodila prvu kćer. Zajedno imaju troje djece. Zanimljivo je da je njezin suprug išao u osnovnu školu sa Zlatkom Hasanbegovićem, koji je će kasnije postati jedan od njezinih bliskih prijatelja i suradnika na Instititu društvenih znanosti Ivo Pilar. Renato Esih je ekonomist, a Esihi, koji su generacijama Zagrepčani, imaju daljnju rodbinu u Ptuju.[21] Esih je sestrična Matee Brstilo-Rešetar, ravnateljice Hrvatskog povijesnog muzeja.[22] Živi zajedno sa suprugom i djecom u Zagrebu.[23]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Direktno.hr - Izaslanica Esih: Kolinda na Bleiburgu nije bila sama, nego s dušama mrtvih  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. ožujka 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 17. ožujka 2017.
  2. ↑ a b O nama: Organizacija  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. srpnja 2017. (Wayback Machine), neovisni.hr, pristupljeno 23. srpnja 2017.
  3. ↑ Slobodnadalmacija.hr - Bruna Esih, zvijezda hrvatske politike i ikona desnice: hoće li rođena Splićanka osvojiti Zagreb i tako započeti karijeru iz snova?, pristupljeno 17. ožujka 2017.
  4. ↑ a b c Jutarnji.hr - Bruna Esih. Politički uspon žene koja obećava lustraciju, pristupljeno 17. ožujka 2017.
  5. ↑ Verbum.hr - Čuvari bleiburške uspomene  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. ožujka 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 17. ožujka 2017.
  6. ↑ Ljevak.hr - Bruna Esih, Josip Jurčević, Bože Vukušić: "Čuvari bleiburške uspomene"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. ožujka 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 17. ožujka 2017.
  7. ↑ Jutarnji.hr - Pobjednici po mjeri birača. Tko je sve ušao u Sabor zahvaljujući preferencijalnim glasovima, a tko je očekivao ući na takav način, a nije uspio, pristpljeno 17. ožujka 2017.
  8. ↑ Bruna Esih na stranicama Hrvatskog Sabora  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. ožujka 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 17. ožujka 2017.
  9. ↑ Bruna Esih: Na mojoj listi će biti ljudi koji su najveći stručnjaci u svom području, ljudi bez ikakvih repova i simbolizirat će nešto, pristupljeno 12. travnja 2017.
  10. ↑ Andrija Hebrang javno podupire kandidaturu Brune Esih  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. travnja 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 19. travnja 2017.
  11. ↑ Željka Markić u Direktu o novoj inicijativi: 'Danas se poslodavcima isplati raditi nedjeljom jer potplaćuju svoje radnike'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. travnja 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 19. travnja 2017.
  12. ↑ Bruna Esih krenula s kampanjom za gradonačelnicu Zagreba  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. travnja 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 19. travnja 2017.
  13. ↑ Hasanbegović, Lederer, Ivaci i Glasnović na listi Brune Esih, pristupljeno 19. travnja 2017.
  14. ↑ Jasen Chelfi, Cantus Ansambl. Pristupljeno 22. svibnja 2017.
  15. ↑ Kandidacijska lista grupe birača Bruna Esih  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. svibnja 2017. (Wayback Machine), Bruna Esih, 15. svibnja 2017. Pristupljeno 22. svibnja 2017.
  16. ↑ a b Hasanbegović predstavio "Blok za Hrvatsku", vijesti.hrt.hr, 9. studenoga 2019., pristupljeno 10. studenoga 2019.
  17. ↑ Matija Štahan, Zašto naziv stranke Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića sadrži njihova imena?, narod.hr, 12. lipnja 2017., pristupljeno 22. srpnja 2017.
  18. ↑ [1] jutarnji.hr, 9. svibnja 2020., pristupljeno 15, svibnja 2020.
  19. ↑ Bruna Esih pristupila HSP-u hsp.hr. HSP. Objavljeno 4. veljače 2024.
  20. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija - Bruna Esih  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. ožujka 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 17. ožujka 2017.
  21. ↑ Maxportal.hr - Bruna Esih: Pripremamo Zakon o lustraciji, ona je preduvjet sazrijevanja hrvatskog društva, pistupljeno 17. ožujka 2017.
  22. ↑ JUTARNJI PRVI U POVIJESNOM MUZEJU Nikad viđene fotografije i predmeti iz posljednjih dana NDH i prvih dana Titove vlasti, pristupljeno 1. rujna 2017.
  23. ↑ Bruna Esih, biografija, pristupljeno 9. srpnja 2017.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Wikicitata
Logotip Wikicitata
 Wikicitati imaju zbirke citata o temi Bruna Esih
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bruna_Esih&oldid=6847305"