Omiš

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Omiš
Omiš (grb).gif
Grb Omiša
Omis 01.jpg
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska
Površina
 - ukupna 266,20 km2
Nadmorska visina 3 mnm
Stanovništvo (2001.)
 - gradsko naselje 6.565 stan.
 - Grad Omiš 15.472 stan.
Gradonačelnik dr. sc. Ivan Kovačić
Gradsko vijeće
 - predsjednik dr. Zvonko Močić (HDZ)
 - broj članova 19
Dan grada 16. svibnja
Zaštitnik Sveti Ivan Nepomuk
Poštanski broj 21310
Pozivni broj +385 (0)21
Autooznaka ST
Službena stranica omis.hr
Zemljovid
Omiš na karti Hrvatska
Omiš
Omiš
Omiš na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 43°26′38″N 16°41′31″E / 43.444°N 16.692°E / 43.444; 16.692

Omiš je grad u Hrvatskoj, koji administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji. Grad Omiš je jedinica lokalne samouprave na podrucju utvrdenom Zakonom o podrucjima županija, gradova i opcina u Republici Hrvatskoj. U sastavu Grada Omiša su naselja Blato na Cetini, Borak, Celina, Cišla, Donji Dolac, Dubrava, Gata, Gornji Dolac, Kostanje, Kucice, Lokva Rogoznica, Marušici, Mimice, Naklice, Nova Sela, Omiš, Ostrvica, Pisak, Podašpilje, Podgrade, Putišici, Seoca, Slime, Smolonje, Srijane, Stanici, Svinišce, Trnbusi, Tugare, Zakucac, Zvecanje. Podrucja Grada Omiša obuhvaca podrucje naselja sa zapadne strane omedeno granicom Grada Omiša i Opcine Dugi Rat (granica pocima na moru zapadno od auto-kampa “Ribnjak” ide potokom prema sjeveru do Jadranske ceste, Jadranskom cestom u pravcu Omiša do spomenika Franji Kluzu, cestom prema starom selu Duce do kuce Rajka Opacka, preko istocnog dijela kuce Rajka Opacka u pravcu sjeverozapada na granicu k.o. Tugare), zatim južnom granicom k.o. Tugare skrece prema sjeveru zapadnim granicama k.o. Tugare, k.o. Dubrava, k.o. Dolac Donji do rijeke Cetine, skrece prema jugoistoku rijekom Cetinom do granice k.o. Dolac Gornji, k.o. Srijane, do zapadne granice k.o. Nova Sela, nastavlja zapadnom granicom k.o. Nova Sela do k.o. Birorine, onda ide sjevernom granicom k.o. Nova Sela, k.o. Blato do k.o. Kreševo, skrece prema jugu istocnim granicama k.o. Blato, k.o. Kostanje, k.o. Podgrade, k.o. Slime i k.o. Rogoznica do mora. Granice Grada Omiša mogu se mijenjati na nacin i po postupku koji su propisani zakonom.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Omiš je gradić u srcu Dalmacije, na ušću rijeke Cetine. Nalazi se 21 kilometar jugoistočno od najvećeg dalmatinskog grada Splita, na Državnoj cesti D8. Područje Grada Omiša zauzima 266,20 km2 i proteže se od Duća na zapadu do Brela na istoku. Graniči s općinama Dugi Rat, Dugopolje, Trilj, Cista Provo, Šestanovac, Zadvarje i Brela te s Gradom Splitom.

Sinaj je predio Omiša koji se nalazi uz zapadnu obalu rijeke Cetine, sve do njena ušća u Jadransko more.

Gradska naselja[uredi VE | uredi]

Gradska naselja Omiša su[1][2]: Blato na Cetini, Borak, Čelina, Čisla, Donji Dolac, Dubrava, Gata, Gornji Dolac, Kostanje, Kučiće, Lokva Rogoznica, Marušići, Mimice, Naklice, Nova Sela, Omiš, Nemira, Ostrvica, Pisak, Podašpilje, Podgrađe, Putišići, Seoca, Slime, Smolonje, Srijane, Stanići, Svinišće, Trnbusi, Tugare, Zakučac i Zvečanje.

Povijest[uredi VE | uredi]

Naselje na području današnjeg Omiša prvi se put spominje u povijesti pod imenom Oneum ili Onaeum, a zamire početkom 7. stoljeća. S obzirom na poziciju Omiša kao važne veze s unutrašnjošću, to nije bilo duga vijeka. Povijesno središte ondašnjeg Omiša je bilo smješteno na istočnoj obali rijeke Cetine. Samo ime "Cetina" potječe od frigijske riječi Zetna u značenju "vrata", jer je ušće Cetine sličilo na monumentalna vrata.[nedostaje izvor]

Ušće Cetine i dio grada Omiša

U antičkom se razdoblju naselje Oneum vjerojatno nalazilo u zaseoku Baučićima, gdje je pronađeno mnogo antičkih ulomaka (reljefa, natpisa, nadgrobnih spomenika, svjetiljaka i novca). Najvažniji spomenici, koji se danas čuvaju u Gradskom muzeju, kameni su ulomci s rimskim natpisima. Iz teksta se zaključuje da su uklesani za vladavine rimskih careva Tiberija i Klaudija (Tiberius - A.D. 14-37; Claudius - A.D. 41-54 ), a najvjerojatnije su bili namijenjeni nekoj javnoj zgradi, spomeniku ili cesti, što govori o važnosti naselja u kojem su građeni.

Nedaleko od tog nalazišta mramorni je portret rimskog cara Tiberija i jedan veliki dio antičkog žrtvenika posvećenog rimskom caru Augustu (Augustus - 27 B.C. - 14 A.D.). Da se radilo o većem i važnijem naselju u antičko doba svjedoče i rimski grobovi, te nadgrobne stele i sarkofazi koji postoje na omiškom starom groblju.

Omiš na početku 20. stoljeća.

U Srednjem vijeku, tijekom 12. i 13. stoljeća, gradom su vladali knezovi Kačići, koji su bili na čelu omiških gusara. Omiš se tada spominje pod talijanskim imenom Almissa. Omiški gusari vodili su napade na papinske galije i trgovačke brodove moćne Venecije, Dubrovnika, Kotora, Splita... Sve su to bili povodi za učestale ratove te sklapanje sporazuma, koji su često završavali plaćanjem danka Omišanima za mirnu plovidbu. Medutim, svaki mir s omiškim gusarima bio je kratka vijeka, pa su se protiv njih povela i dva križarska rata. Prvi rat, koji je završio pobjedom gusara, poveo je papa Honorije III. 1221. godine, radi gusarskih napada na križare koji su plovili prema Palestini. Drugi križarski rat, koji Omišani gube, poveli su Mlečani 1286. i 1287. godine, a označio je svojevrstan kraj moći knezova Kačića i njihove vladavine gradom Omišom.

Gusarsku povijest zorno predočuju gradske tvrđave Mirabella (Peovica) i Starigrad (Fortica). S Peovice se može vidjeti cijeli Omiš, a s Fortice cijeli Brački kanal, otoke Brač, Hvar i Šoltu, Srednja Poljica i ušće rijeke Cetine, što je bilo veoma važno za gusarenje, jer se s jednoga mjesta moglo nadzirati veliko područje na kopnu i moru.

Tvrđava Mirabela (Peovica) nalazi se iznad stare gradske jezgre

Omiški gusari koristili su brodove na vesla, tzv. Omiške strijele, odličnih karakteristika. Jedna od najvažnijih karakteristika Omiških strijela bio je plitki gaz, koji im je omogućavao pokretljivost, kao i brzo povlačenje u korito rijeke Cetine u slučaju opasnosti. Omiški su gusari sagradili podvodni zid u koritu rijeke Cetine na samom ulazu u more, koji je bio neobično važan. Taj podvodni zid (Mostina) nije se vidio jer je bio pod vodom, a imao je samo jedan otvor koji je bio prilagođen omiškim brodovima i koji se mogao zatvoriti lancima, tako da bi se neprijateljski brodovi tu nasukali ako bi pokušali slijediti gusare. Na lijevoj obali rijeke Cetine bila je izgrađena i mala tvrđava (Gomilica), koja je danas sasvim porušena, a čija se uloga povezuje s Mostinom.

Stara zgrada u Omišu, u glavnoj ulici Fošal
Predio Priko
Most preko Cetine

Nakon Kačića, gospodari Omiša izmjenjuju se, a gusarstvo, premda još uvijek djelatno, više nikada neće biti tako uspješno kao za njihove vladavine. Četrnaesto stoljeće bilo je obilježeno vladavinom bribirskih knezova Šubića nad gradom. Nakon Šubića gradom vladaju: braća Horvat, koji su bili pod zaštitom bosanskog kralja Tvrtka I.; bosanski velmoža Hrvoje Vukčić Hrvatinić; ban Ivaniš Nepilić; obitelj Matka Talovca, koja vlast nad gradom dobiva od kralja Žigmunda te bosanski vojvoda Stjepan Kosača.

Nakon što je Ladislav Napuljski 1409. godine Mletačkoj Republici prodao Dalmaciju, 1444. godine i Omiš je priznao vlast te države, u čijem je sastavu ostao do 1797. godine. U doba mletačke uprave Omiš je, zbog zaštićena položaja, bio vojničko i pomorsko naselje koje se razvijalo unutar zidina. Grad je bio zaštićen zidinama s tri strane, a sjevernu mu je stranu štitila planina. Takvo se stanje održalo sve do 19. stoljeća, a potom su zidine najvećim dijelom porušene (ostaci gradskih zidina i danas su vidljivi na pojedinim mjestima). Stanovnici Omiša su se u to vrijeme bavili uglavnom ribarstvom na ušću, nešto južnije, rijeke Neretve. Od tog su ribolova morali davati Mlečanima jednu desetinu ulova ribe, a često su se sukobljavali i s ribarima koji su na isto lovište stizali s obližnjeg otoka Brača.

Omiš, nakon propasti Venecije 1797. godine, pada pod vlast Austrije. Požunskim mirom iz 1805. godine, kojim završava rat izmedu Austrije i Francuske, Omiš zajedno s Dalmacijom dolazi pod vlast Napoleonove Francuske da bi 1813. godine ponovno pao pod vlast Austrije. U to vrijeme Omiš gubi stratešku važnost uz istovremeno slabljenje pomorstva. Zbog toga mjesto nazaduje i 1840. godine ima samo 761 stanovnika. Pod austrijskom vlašću Omiš ostaje sve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine.

Tek dolaskom industrije i turizma na početku 20. stoljeća Omiš počinje ponovo uzlaznu putanju u svom razvoju. O bogatoj kulturnoj baštini ovog gradića govore danas brojni spomenici kulture. Takva je, na primjer, crkva sv. Petra na Priku (na desnoj obali rijeke Cetine), koja se prvi put spominje 1074. godine, za vladanja kralja Slavca. Vrijedi spomenuti i ostatke gradskih zidova i kula na Fošalu, te srednjovjekovnu kulu Mirabella (Peovica).

Administracija i politika[uredi VE | uredi]

Omiš ima status grada i nalazi se u sastavu Splitsko-dalmatinske županije. Sjedište gradske uprave u Omišu smješteno je na Trgu Kralja Tomislava 3.

Gradonačelnik Grada Omiša je prof. Ivan Škaričić (HDZ), dok je Predsjednik Gradskog vijeća njegov stranački kolega dr. Zvonko Močić.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

  • Cetina, tvornica tjestenine
  • Galeb, tvornica rublja
  • tvornica "Omial"
  • tiskara "Franjo Kluz"
  • nekoliko hotela, apartmani i kuće za odmor

Demografija[uredi VE | uredi]

Popis 2001.[uredi VE | uredi]

Godine 2001. Grad Omiš brojao je 15.472 stanovnika, a samo gradsko naselje 6.565 stanovnika.

Popis 1991.[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Omiš

Poznati Omišani i Omišanke[uredi VE | uredi]

Ivica Križanac, bivši nogometni reprezentativac

Kultura[uredi VE | uredi]

Festival dalmatinskih klapa Omiš

Šport[uredi VE | uredi]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Osnovne škole[uredi VE | uredi]

  • OŠ Josip Pupačić

Srednje škole[uredi VE | uredi]

  • SŠ Jure Kaštelan
Utvrda Mirabella
Utvrda Starigrad (Fortica)

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

  • utvrda Mirabella (Peovica)
  • utvrda Fortica (Stari Grad)
  • župska crkva sv. Mihovila
  • crkva sv. Duha
  • crkva sv. Roka
  • crkva Sv. Luke
  • crkva Uznesenja BDM
  • crkva Gospe od Karmela (Fratri)
  • crkva sv. Petra na Priku
  • ostaci staroga Groblja
  • ostaci crkve sv. Barbare (Brzet)

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

Religija[uredi VE | uredi]

Crkva svetog Mihovila

Na području Omiša postoje dvije župe: Župa sv. Mihovila arhanđela i župa sv. Petra apostola. Svetac zaštitnik je Sv. Ivan Nepomuk, čiji se dan slavi 16. svibnja kao dan Grada.

U župa sv Petra Apostola na Priku sveci zaštitnici su sv. Petar i sv. Leopold Bogdan Mandić (župska crkva u izgradnji, nazvana titularno Gospa od Zdravlja). Blagdan župe i veliko pučko slavlje je sv. Petar, koji se 29. lipnja slavi ispred istoimene ranokršćanske crkve.

  • Crkva Male Gospe Zakučac
  • Crkva Gospe od Pišćeta s grobljem

Blagdan Male Gospe slavi se svetom misom kod kapelice na Potoku. U selu Zakučac pred dovršetkom je izgradnja svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića, čiji su roditelji podrijetlom iz tog kraja.

Na području Omiša postoji i Franjevački samostan Gospe od Karmela, s istoimenom crkvom koju su izgradili franjevci predvođeni fra Stipom Vrljićem 1785. godine, bježeći pred Turcima. Sada se tu nalazi starački dom za fratre i biblioteka. Blagdani samostana su sv. Ante 13. lipnja i Gospa od Karmela.

Događanja[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj: Splitsko-dalmatinska županija
  2. Grad Omiš: Odluka o gradskim porezima
  3. Omiški gitarski festival

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Omiš

Škole[uredi VE | uredi]