Josip Pupačić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Josip Pupačić (Slime kraj Omiša, 19. rujna 1928. - Krk, 23. svibnja 1971.), hrvatski književnik, književni kritičar i povjesničar književnosti.

Spada među najcjenjenije suvremene hrvatske pjesnike, osobito zapamćen po antologijskim pjesmama "More" - po mnogima jednu od najljepših pjesama u povijesti hrvatske književnosti[1] - te "Tri moja brata", pjesmom začudne ljepote u kojoj se iznimnom izražajnošću suočava sa tragičnom smrti trojice braće (obje ove pjesme objavio je 1954. godine).

Životopis[uredi VE | uredi]

Nakon klasične gimnazije u Splitu odlazi na studij književnosti u Zagreb. Od 1959. godine asistent je pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta, a u Lyonu i Londonu je lektor i profesor hrvatskog jezika.

Njegovu mladost je duboko obilježila smrt trojice braće, koji su poginuli od strujnog udara dok su radili u hidroelektrani na rijeci Cetini. Ta ga je nesreća ispunila dubokim razočaranjem u Boga i ljude, te sam bilježi da taj izazov "nije izdržao". U svojoj poeziji razrješava svoj odnos sa smrću, te prihvaća poziv u život, kojega osjeća u svojem dubokom odnosu sa morem.

Pupačić je bio urednik književnih časopisa Krugovi i Književnik. Zajedno sa svojim naraštajem oko časopisa Krugovi, tražio je dublji, istinitiji životni realitet. Odmjerenom strukturom svojih refleksivnih metaforičkih pjesama očituje iskonsku vezanost uz podrijetlo i zavičaj. Ne privlači ga pritom toliko egzotika mediteranskog krajolika, koliko svijest o pripadnosti neprekinutom lancu što ga tvore preci i potomci, te svijest o ljudskom bivanju u jedinstvu sa zemljom kojoj pripadaju. U tu se bliskost uklapa i Pupačićeva vezanost uz more i njegovo vječno beskrajno bivstvo. Najbolji je lirski izraz te tematike antologijska pjesma More. Pesimističan osjećaj života prouzročen tragičnim događajima u obiteljskom i osobnom životu, primjerice u pjesmi Tri moja brata (o smrti trojice braće), uzdiže Pupačićevo lirsko obzorje do svemirskih razmjera, do smisla vlastita i općeg opstanka.

Između prve Pupačićeve zbirke Kiše pjevaju na jablanima (1955.) i zadnje Moj križ svejedno gori (1971.) stanovita kriza u pjesnikovu stvaralaštvu poklapa se s njegovim sukobima s nekim pojavama u društvu. No izvore produbljenosti svojega lirskoga izričaja Pupačić je uvijek, pa tako i u zadnjoj zbirci, iznova nalazio u čudesnoj zavičajnoj utemeljenosti, sjećanju na djetinjstvo i lirskom oblikovanju i očitovanju proživljenog, što njegovu poeziju uzdiže u same vrhove novije hrvatske književnosti.

1967. godine potpisuje Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, čime se izlaže nemalom riziku. Makar u raspravi o partijskom kažnjavanju znanstvenika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na - za ono vrijeme začuđujuće - otvoreni način kritizira tada najugledniji i politički praktino nedodirljivi dnevni list "Vjesnik" ("Unatoč svemu, Vjesnik, je, usputno, ipak, antihrvatski. U njemu od rata do prije dvije godine ... nisu spomenuti hrvatski narod i hrvatski jezik. ... U njemu se izbjegava kazati hrvatski narod, nego se kaže: narod Hrvatske") biva tek umjereno disciplinski kažnjen.[2] Od ozbiljnijeg kažnjavanja koje bi ga zacijelo

Dana 23. svibnja 1971. godine sa suprugom Benkom i kćeri Rašeljkom poginuo je u zrakoplovu beogradskog "Aviogenexa" koji se prevrnuo i zapalio prilikom slijetanja u zračnu luku Rijeka koja se nalazi na otoku Krku: u tragičnoj nesreći je poginulo 75 putnika i 3 člana posade.[3] Josip Pupačić je bio zavolio Krk i osobito Omiš, te je planirao ondje kupiti kuću za svoju obitelj - ti su planovi prekinuti tragedijom u kojoj je postradala cijela obitelj.

Josip Pupačić se kao istaknuti Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika

Djela[uredi VE | uredi]

  • "Kiše pjevaju na jablanima", 1955.
  • "Mladići", 1955.
  • "Oporuka",
  • "Moj križ svejedno gori", 1971.
  • "Moj grob",
  • "More",
  • "Tri moja brata",
  • "Ne može se rastati od mene",
  • "Cetina"
  • "Dobrojutro more"
  • "Zaljubljen u ljubav"

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. A. Gilić i I. Bošković, "Josip Pupačić – antologičar", Školski vjesnik - Časopis za pedagoška i školska pitanja, Vol.59 No.3. Rujan 2010.
  2. Berislav Jandrić, "Sveučilišni nastavnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu u obrani sastavljača i potpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika", Školski vjesnik - Časopis za pedagoška i školska pitanja, Vol.59 No.3. Rujan 2010., citat stenografskog zapisnika iz 1967., na str. 401, o partijskoj kazni v. str. 404.
  3. "Zrakoplovna nesreća na Krku u kojoj je poginuo i hrvatski pjesnik Josip Pupačić – 1971.", "Dnevno.hr" 23.5.2014.