Juventus F.C.

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg "Juventus" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, vidi Juventus (razdvojba).
Juventus
Puno ime Juventus Football Club S.p.A.
Nadimak La vecchia Signora (Stara dama)
I bianconeri (Bijelo-crni)
Le Zebre (Zebre)
La fidanzata d'Italia (Djevojka Italije)
Osnovan 1. studenog 1897.
Igralište Juventus Stadium
Kapacitet 41.000
Trener Flag of Italy.svg Antonio Conte
Liga Serie A
2011./12. 1.
Domaći dres
Gostujući dres

Juventus F.C. iz Torina jedan je od najtrofejnijih i najpopularnijih talijanskih nogometnih klubova. "Stara dama" talijanskog nogometa (La vecchia Signora) klub je koji u Italiji ima preko 10 milijuna navijača, ali je iznimno popularan i diljem svijeta.

Sadržaj

[uredi] Povijest

[uredi] Osnutak

Prva fotografija iz Juventusove povijesti, snimljena 1898. godine

Klub je 1. studenog 1897. godine osnovala grupa učenika torinske škole za književnost "Massimimo D'Azeglio". Svi osnivači bili su starosti od četrnaest do sedamnaest godina i oni su, kako legenda kaže, došli do ideje da osnuju nogometni klub dok su sjedili na klupi u parku "Corso Re Umberto".

Postoji veoma malo pisanih tragova o samom rođenju novog kluba jer u to vrijeme novine nisu previše prostora posvećivale sportu. Jedan od osnivača, Enrico Canfari je kasnije (1914. godine) u jednom dokumentu opisao cijelu stvar. Grupa je raspravljala o imenu kluba i nakon brojnih glasanja došli su do tri varijante: Società Via Fori, Società Sportiva Massimo D' Azeglio i Sport Club Juventus. Zadnje rješenje je izabrano kao najbolje.

Prvi predsjednik kluba je bio Eugenio Canfari (brat Enrica). Oni su zajedno igrali u drugom klubu iz Torina, Piazza D'Armi. Juventus je promijenio ime u Nogometni Klub Juventus 1899. godine i prva boja dresova je bila roza i crna, u Italiji poznata kao rosanero.

[uredi] Ulazak u Talijansku ligu

Juventus je debi u Talijanskoj ligi napravio 1900. godine noseći svoje ružičaste dresove. U prvom službenom nastupu kluba, 11. svibnja 1900. protiv FBC Torinesea zabilježen je poraz od 1-0. U drugoj sezoni, klub je bio mnogo bolji i došao do polufinala nakon pobjede nad gradskim rivalom Gimnastica Torinom od 5-0 ali je kasnije poražen od Milan Cricketa 3-2. 1903. godine je odlučeno da se pronađe nova boja dresova i tom prilikom je za pomoć upitan engleski igrač u sastavu, John Savage. On je imao prijatelja u Nottinghamu (Engleska) koji je igrao za Notts Country koji mu je kasnije poslao famozne crno - bijele dresove koji su ostale do dana današnjeg u upotrebi i simbol su kluba. U ovom periodu se tim preselio na Velodromo Umberto I. Onda su dvije sezone zaredom ispadali od istog kluba, Genoa Cricket & Football Club, sve dok ih nisu u finalu lige pobijedili i tako 1905. godine osvojili prvu titulu.

Juventus je sastavio jaku ekipu, ali je uskoro nakon prve titule, klub napustio predsjednik Alfredo Dick poslije velike svađe i sa sobom poveo nekoliko najboljih igrača. Neki od istaknutijih ljudi u klubu su predlagali preseljenje iz Torina pa je Dick osnovao novi klub, Foot-Ball Club Torino i također platio zakup za Velodromo Umberto I. Prvi gradski derbi u Torinu je odigran sljedeće sezone, 13. siječnja 1907. godine i rivalstvo je bilo kao nikada dotada.

Od tog perioda pa do poslije završetka prvog svjetskog rata, talijanskim nogometom su dominirale druge ekipe, posebno one iz Piemonta i to Pro Vercelli i Casale. Juventus je nakon rata bio u fazi reorganizacije sa predsjednikom Corradino Corradiniem pa je nekoliko igrača bilo pozvano u nacionalni tim Azzura. U ovom periodu je debitirao i golman Giampiero Combi koji će kasnije postati jedan od heroja i legendi kluba.

[uredi] Početak ere Agnelli

Edoardo Agnelli iz familije Agnelli, vlasnika kompanije FIAT, preuzima kontrolu nad klubom 1923. godine. Oni su imali privatni stadion u Villar Perosi, koja se nalazio jugozapadno od Torina i njega su samo dodatno preuredili. Ovo se ispostavilo kao dobar potez za klub i Juventus je drugi Scudetto osvojio u sezoni 1925/1926 kada su u finalu pobijedili Albu iz Rima ukupnim rezultatom 12-1. Golovi Antonia Vojaka u toj sezoni su bili presudni.

[uredi] Edoardo Agnelli

Od sezone 1930/1931 pa do one 1934/1935 klub je sakupio rekordnih pet uzastopnih titula prvaka i to četiri sa trenerom Carlom Carcanom. Ta trofejna ekipa je u sebi imala velike igrače poput Raimundo Orsia, Luigi Bertolinia, Giovanni Ferraria I Luisa Montia ali i ostale asove. Stigli su i do polufinala Mitropa Kupa (u to vrijeme jednog od glavnih turnira u Europi. U prijevodu to bi značilo ‘’Kup Srednjoeuropskih zemalja’’ i na njemu su sudjelovali klubovi samo iz tog dijela kontinenta) gdje su izbačeni od kasnijeg pobjednika, češke Slavije iz Praga.

Tokom 1933. godine Juventus se preselio na njihov prvi pravi stadion - Stadio Benito Mussolini. Ovaj stadion je sagrađen te godine za potrebe Svjetskog prvenstva 1934. sa kapacitetom od 65 000 mjesta. Ime je dobio po Benitu Mussoliniu (baš kao i svi ostali stadioni u državi), tadašnjem vođi fašističke Italije. 14. lipnja 1935. umire Edoardo Agnelli što je u velikoj mjeri uzrokovalo lošijim rezultatima tima pa su tako mnogi igrači napustili klub. 1953. godine Giovanni Agnelli je odstupio sa mjesta predsjednika kluba, pozicije koju je dvije godine kasnije preuzeo njegov brat Umberto.

[uredi] Nakon 2. svjetskog rata

Klub nije mogao nikako pronaći recept za titulu u periodu poslije rata, pa je najbolji rezultat bilo drugo mjesto iza Ambrosiana-Intera u sezoni 1937/1938. Nakon završetka II Svjetskog rata ime stadiona je preimenovano u Stadio Olimpico i Edoardov sin, Gianni Agnelli je postao zaslužni predsjednik kluba. Juve je osvojio dva Scudetta u sezonama 1949/1950 i 1951/1952 i to prvu pod diregentskom palicom Engleza Jesse Carvera dok je drugu trofejnu sezonu on započeo, ali onda napustio klub.

Nakon novih sušnih sezona, u tim su dovedeni 1957. godine, Velšanin John Carles i Talijan argentinskog porijekla Omar Sivori kao pomoć Giampieru Bonipertiu koji je tu bio još od 1946. Ovaj potez se ispostavio kao sjajan zato što upravo ova trojka postaje jedna od najuboitijih u povijesti kluba. Sa njima kao predvodnicima dolaze i nove dve titule Serie A i to u sezonama 1957/1958 i 1959/1960. Tada je Fiorentina oba puta završavala kao druga. Juventus je u sezoni 1959/1960 po prvi put osvojio duplu krunu nakon trijumfa i u Coppa Italiji. Sljedeća titula koja dolazi na Olimpico bila je deseta u povijesti kluba pa tako ‘’Stara Dama’’ postaje prvi tim sa 10 titula u nacionalnom prvenstvu. Kao nagradu dobija Zlatnu zvijezdu za sportska dostignuća (Stella d'Oro al Merito Sportivo) na svoj dres. Omar Sivori iste godine prima nagradu za Europskog igrača godine što je bilo prvi put da jedan Juventusov igrač dobio tako prestižnu nagradu.

[uredi] Uspjesi

[uredi] Prvenstvo

  • Prvak Serie A (30) 1905., 1925–26., 1930–31., 1931–32., 1932–33., 1933–34., 1934–35., 1949–50., 1951–52., 1957–58., 1959–60., 1960–61., 1966–67., 1971–72., 1972–73., 1974–75., 1976–77., 1977–78., 1980–81., 1981–82., 1983–84., 1985–86., 1994–95., 1996–97., 1997–98., 2001–02., 2002–03., 2004-05., 2005-06., 2011–12.
  • Viceprvak : 1903., 1904., 1906., 1937–38., 1945–46., 1946–47., 1952–53., 1953–54., 1962–63., 1973–74., 1975–76., 1979–80., 1982–83., 1986–87., 1991–92., 1993–94., 1995–96., 1999–00., 2000–01., 2008–09.
  • Trećeplasirani: 1901., 1910., 1927., 1929-30., 1939-40., 1942-43., 1947-48., 1950-51., 1967-68., 1969-70., 1978-79., 2003-04.
  • Prvak Serie B

2006./2007.

[uredi] Kup Italije

  • Pobjednik: 1937/38., 1941/42., 1958/59., 1959/60., 1964/65., 1978/79., 1982/83., 1989/90., 1994/95.
  • Finalist: 1972/73., 1991/92., 2001/02., 2003/04.

Superkup Italije: 1995., 1997., 2002., 2003.

[uredi] UEFA Liga Prvaka

  • pobjednik: 1984/85., 1995/96.
  • finalist: 1972/73., 1982/83., 1996/97., 1997/98., 2002/03.
  • polufinalist: 1968., 1978., 1999.

[uredi] Kup pobjednika kupova

  • pobjednik: 1983/84.
  • polufinalist: 1980., 1991.

[uredi] Kup UEFA (Kup velesajamskih gradova)

  • pobjednik: 1976/77., 1989/90., 1992/93.
  • finalist: 1964/65., 1970/71., 1994/95.
  • polufinalist: 1975.

[uredi] Europski superkup

  • pobjednik: 1984., 1996.

[uredi] Interkontinentalni kup

  • pobjednik: 1985., 1996.
  • finalist: 1973.

[uredi] Intertoto kup

  • pobjednik: 1999.


[uredi] Međunarodna finala

Liga (Kup) prvaka

1972/73. Juventus 0-1 Ajax Amsterdam
1982/83. Juventus 0-1 Hamburger SV
1984/85. Juventus 1-0 Liverpool
1995/96. Juventus 1-1 (4-2 11-m) Ajax Amsterdam
1996/97. Juventus 1-3 Borussia Dortmund
1997/98. Juventus 0-1 Real Madrid
2002/03. Juventus 0-0 (2-3 11-m) Milan

Kup pobjednika kupova

1983/84. Juventus 2-1 Porto

Kup UEFA / Kup velesajamskih gradova

1965/66. Juventus 0-1 Ferencvaros Budimpešta
1970/71. Juventus 2-2, 1-1 Leeds United
1976/77. Juventus 1-0, 1-2 Athletic Bilbao
1989/90. Juventus 3-1, 0-0 Fiorentina Firenza
1992/93. Juventus 3-1, 3-0 Borussia Dortmund
1994/95. Juventus 0-1, 1-1 Parma

Europski superkup

1984. Juventus 2-0 Liverpool
1996. Juventus 6-1, 3-1 Paris Saint Germain

Interkontinentalni kup

1973. Juventus 0-1 Independiente Avellaneda
1985. Juventus 2-2 (4-2 11-m) Argentinos Juniors Buenos Aires
1996. Juventus 1-0 River Plate Buenos Aires

[uredi] Izvori

[uredi] Poveznice


Osobni alati
Imenski prostori

Inačice
Radnje
Orijentacija
Ispis/izvoz
Alati
Drugi jezici