Drugi rat u Kongu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Drugi rat u Kongu
Dio Sukobi u Kongu
DRC group 3part.jpg
Područja Konga koja su držale različite frakcije 2003. - službena vlada držala je jugo-zapadni teritorij; frakcije udružene sa Ruandom istočni a frakcije udružene sa Ugandom sjeverni teritorij.
Datum 2. kolovoza 1998.-2003.[1]
Lokacija Demokratska Republika Kongo
Ishod Nema jasne pobjede. Povlačenje Ugande i Ruande; mirovni sporazumi sa sukobljenima unutar države; započinje tzv. Kivu sukob
Casus belli pobunjenici uz potporu Ruande i Ugande odlučili svrgnuti predsjednika Konga, Laurenta Kabilu
Sukobljeni
Flag of the Democratic Republic of the Congo.svg (1997-2003).svg Demokratska Republika Kongo
Flag of Namibia.svg Namibija
Flag of Zimbabwe.svg Zimbabve
Flag of Angola.svg Angola
Flag of Chad.svg Čad
Snage udružene sa narodom Hutu
Flag of Uganda.svg Uganda
Flag of Rwanda.svg Ruanda
Flag of Burundi.svg Burundi
"Pokret za oslobođenje Konga"
Snage udružene sa narodom Tutsi
Vođe
Flag of the Democratic Republic of the Congo.svg (1997-2003).svg Laurent Kabila
Flag of the Democratic Republic of the Congo.svg (1997-2003).svg Joseph Kabila
Flag of Namibia.svg Sam Nujoma
Flag of Zimbabwe.svg Robert Mugabe
Flag of Angola.svg José Eduardo dos Santos
Flag of Uganda.svg Joveri Museveni
Flag of Rwanda.svg Paul Kagame
Flag of Burundi.svg Pierre Buyoya
Jean-Pierre Bemba
Ernest Wamba dia Wamba
Posljedice
3.800.000[2]

- 5.400.000 poginulih[3][4]

Drugi rat u Kongu, također poznat i pod nazivom Drugi kongoanski rat, Rat za koltan[5] i Veliki afrički rat, započeo je u kolovozu 1998. u Demokratskoj Republici Kongo (poznat prije kao Zair), a službeno je završio u srpnju 2003. sa prijelaznom vladom Demokratske Republike Kongo koja je na kraju preuzela vlast, iako sukobi traju i danas.

To je najveći rat u modernoj afričkoj povijesti te je izravno uključio osam afričkih država te 25 naoružanih frakcija. Broj poginulih je nepoznat, no procjene sežu od 3.8 milijuna[2] do 5.4 milijuna osoba( uglavnom od zaraza i neishranjenosti),[6] od čega je 45.000 ljudi umiralo svaki mjesec, čime je to najsmrtonosniji moderni sukob na svijetu nakon završetka Drugog svjetskog rata.[7] Zbog sukoba, milijuni ljudi su postali izbjeglice.[8] "Kongo je u jednom desetljeću izgubio stanovništva koliko ga ima Danska", naveo je George Rupp, predsjednik humanitarne organizacije Međunarodni odbor za spašavanje.[9] Usprkos tome, svjetska javnost slabo je upoznata sa ovim ratom.

Nakon genocida u Ruandi, Hutu militanti pobjegli su iz Ruande u Kongo (tada Zair) 1996. te koristili izbjegličke logore kao poligon za napad na područje Ruande. Kasnije su se udružili sa oružanim snagama Zaira kako bi napadali kongoanske Tutsije u istočnom Zairu. Kao odgovor na to, Ruanda i Uganda su se udružile i izvršile invaziju Zaira kako bi se borili protiv Hutu militanata i diktatora Mobuta. Pridružili su im se političari Zaira koji su se već davno borili protiv diktature. Mobutu je 1997. napustio državu a vlast je preuzeo Kabila.[1]

Kabila je zahvalio stranim vojskama što su mu pomogli u svrgavanju Mobuta te ih zamolio da se vrate u svoje države. No nije istjerao Hutu militante a Ruanda i Uganda su htjeli kontrolirati svojeg velikog susjeda.[1] Tako su oformile novu frakciju, pod vodstvom Tutsija, koji su se okomili na Kabilu, njihovog prijašnjeg saveznika. Angola, Zimbabve i Namibija su se pridružile sukobu na strani Kabile. Ruanda je htjela eliminirati ili razoružati militante odgovorne za pokolje u Ruandi.[10] Nakon smrti Kabile, njegov sin Joseph je preuzeo vlast koji je pozvao na mirovne pregovore. Glavna motivacija raznih frakcija bila je kontrola važnih resursa Konga, kao što su dijamanti, cink i koltan.

Usprkos kraju rata 2003. te dogovoru sukobljenih strana o stvaranju vlade nacionalnog jedinstva, 1.000 ljudi i dalje umire dnevno u Kongu zbog gladi i bolesti uzrokovanih osiromašenom državom nakon sukoba.[11] Sukobi nakon rata motivirani su svjetskom potražnjom minerala kao što su koltan, koji ima bogata nalazišta u Kongu.[12]

[uredi] Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 "Q&A: DR Congo conflict", BBC News, 27-08-2010. Preuzeto 24. srpnja 2011.
  2. 2,0 2,1 Associated Press. "Congo death toll up to 3.8m", Guardian, 10. prosinca 2004. Preuzeto 24. srpnja 2011.
  3. Craig Timberg. "Report: Congo's War and Aftermath Have Killed 5.4 Million", Washington Post, 23. siječnja 2008. Preuzeto 24. srpnja 2011.
  4. Nicholas D. Kristof. "The World Capital of Killing", New York Times, 6. veljače 2010. Preuzeto 24. srpnja 2011.
  5. US Government Accounting Office (GAO) (2000). U.N. peacekeeping executive branch consultations with Congress did not fully meet expectations in 1999-2000 (PDF).
  6. "Congo war-driven crisis kills 45,000 a month-study", Reuters, 2008-01-22
  7. Bavier, Joe. "Congo war-driven crisis kills 45,000 a month: study", Reuters, 2007-01-22. Preuzeto 22. siječnja 2007.
  8. Congo Civil War. GlobalSecurity.org.
  9. "Kongo: Svakog mjeseca umre 45 tisuća ljudi", Radio Dalmacija, 22-01-2008. Preuzeto 24. srpnja 2011.
  10. "Peace, they say, but the killing goes on", Economist, 27-03-2003. Preuzeto 24. srpnja 2011.
  11. "1,000 a day dying in Congo, agency says", Canadian Broadcasting Corporation, 2004-12-10
  12. Global Witness Report Faced with a gun, what would you do?

[uredi] Vanjske poveznice

Osobni alati
Imenski prostori

Inačice
Radnje
Orijentacija
Ispis/izvoz
Alati
Drugi jezici