Drugi rat u Kongu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Drugi rat u Kongu
Dio Sukobi u Kongu
Second Congo War 2001 map vector.svg
Područja Konga koja su držale različite frakcije 2003. - službena vlada držala je jugo-zapadni teritorij; frakcije udružene sa Ruandom istočni a frakcije udružene sa Ugandom sjeverni teritorij.
Nadnevak 2. kolovoza 1998.-2003.[1]
Lokacija Demokratska Republika Kongo
Ishod Nema jasne pobjede. Povlačenje Ugande i Ruande; mirovni sporazumi sa sukobljenima unutar države; započinje tzv. Kivu sukob
Casus belli pobunjenici uz potporu Ruande i Ugande odlučili svrgnuti predsjednika Konga, Laurenta Kabilu
Sukobljeni
Flag of the Democratic Republic of the Congo (1997-2003).svg Demokratska Republika Kongo
Flag of Namibia.svg Namibija
Flag of Zimbabwe.svg Zimbabve
Flag of Angola.svg Angola
Flag of Chad.svg Čad
Snage udružene sa narodom Hutu
Flag of Uganda.svg Uganda
Flag of Rwanda.svg Ruanda
Flag of Burundi.svg Burundi
"Pokret za oslobođenje Konga"
Snage udružene sa narodom Tutsi
Vođe
Flag of the Democratic Republic of the Congo (1997-2003).svg Laurent-Désiré Kabila
Flag of the Democratic Republic of the Congo (1997-2003).svg Joseph Kabila
Flag of Namibia.svg Sam Nujoma
Flag of Zimbabwe.svg Robert Mugabe
Flag of Angola.svg José Eduardo dos Santos
Flag of Uganda.svg Yoweri Museveni
Flag of Rwanda.svg Paul Kagame
Flag of Burundi.svg Pierre Buyoya
Jean-Pierre Bemba
Ernest Wamba dia Wamba
Laurent Nkunda
Posljedice
3.000.000[2]-5.400.000 poginulih[3][4]

Drugi rat u Kongu, također poznat i pod nazivom Drugi kongoanski rat, Rat za koltan[5] i Veliki afrički rat, započeo je u kolovozu 1998. u Demokratskoj Republici Kongo (poznat prije kao Zair), a službeno je završio u srpnju 2003. sa prijelaznom vladom Demokratske Republike Kongo koja je na kraju preuzela vlast, iako sukobi traju i danas.

To je najveći rat u modernoj afričkoj povijesti te je izravno uključio osam afričkih država te 25 naoružanih frakcija. Broj poginulih je nepoznat, no procjene sežu od 3.8 milijuna[6] do 5.4 milijuna osoba(uglavnom od zaraza i neishranjenosti),[7] od čega je 45.000 ljudi umiralo svaki mjesec, čime je to najsmrtonosniji moderni sukob na svijetu nakon kraja Drugog svjetskog rata 1945.[8] Zbog sukoba, milijuni ljudi su postali izbjeglice.[9] "Kongo je u jednom desetljeću izgubio stanovništva koliko ga ima Danska", naveo je George Rupp, predsjednik humanitarne organizacije Međunarodni odbor za spašavanje.[10] Neki pak analitičari smtraju da su te brojke preuveličane ili krivo izračunate te da je stvaran broj mrtvih zapravo ispod tri milijuna ljudi.[2] Usprkos tome, svjetska javnost slabo je upoznata sa ovim ratom.

Kronologija[uredi VE | uredi]

Nakon genocida u Ruandi, Hutu militanti pobjegli su iz Ruande u Kongo (tada Zair) 1996. te koristili izbjegličke logore kao poligon za napad na Tutsije na području Ruande. Kasnije su se udružili sa oružanim snagama Zaira kako bi napadali kongoanske Tutsije u istočnom Zairu. Kao odgovor na to, Ruanda i Uganda su se udružile i izvršile invaziju Zaira kako bi se borili protiv Hutu militanata i diktatora Mobuta. Pridružili su im se političari Zaira koji su se već davno borili protiv diktature. Mobutu je 1997. napustio državu a vlast je preuzeo Laurent-Désiré Kabila.[1]

Kabila je zahvalio stranim vojskama što su mu pomogli u svrgavanju Mobuta te ih zamolio da se vrate u svoje države. No nije istjerao Hutu militante a Ruanda i Uganda su htjeli kontrolirati svojeg velikog susjeda.[1] Tako su oformile novu frakciju, pod vodstvom Tutsija, koji su se okomili na Kabilu, njihovog prijašnjeg saveznika. Angola, Zimbabve i Namibija su se pridružile sukobu na strani Kabile. Ruanda je htjela eliminirati ili razoružati militante odgovorne za pokolje Tutsija u Ruandi.[11] Nakon smrti Kabile, njegov sin Joseph je preuzeo vlast koji je pozvao na mirovne pregovore. Glavna motivacija raznih frakcija bila je kontrola važnih resursa Konga, kao što su dijamanti, cink, zlato i koltan, jer bi time stigli do oružja, novca i moći, te su se tako međusobno napadali dok bi civili nastradali u njihovim borbama.[12] Najvažniji zlatni rudnici su Mongbwalu (okrug Ituri) i Durba (okrug Haut Uélé)

Uganda je tijekom okupacije sjeveroistočnog Konga oduzela jednu tonu zlata vrijednu 9 milijuna $.[12] Uganda se povukla 2003., a Ruanda godinu dana ranije. No iza sebe su ostavili frakcije, Nacionalistički i integracijski front (FNI) i Unija kongoanskih domoljuba (UPC), koji su nastavili bitke za te resurse. Kako bi ponovno uspostavila iskopavanje zlata, korporacija AngloGold Ashanti je uspostavila vezu sa FNI-jom, odgovornim za ratne zločine, jer su vladali područjem Mongbwalu. Ashantijevo osoblje je dobilo zaštitu i prodaju zlata, a FNI je zauzvrat dobio logističku i financijsku pomoć - čime je samo ojačao i postao još brutalniji prema civilima.[13]

Posljedice[uredi VE | uredi]

Usprkos kraju rata 2003. te dogovoru sukobljenih strana o stvaranju vlade nacionalnog jedinstva, 1.000 ljudi i dalje umire dnevno u Kongu zbog gladi i bolesti uzrokovanih osiromašenom državom nakon sukoba.[14] Najmanje 3 milijuna ljudi je poginulo dok je oko 3,6 milijuna raseljeno iz svojih domova ili postalo izbjeglicama: 2003., značajan broj izbjeglica iz Konga bilo je u 13 afričkih država, uključujući 150.000 u Tanzaniji, 80.000 u Republici Kongo, 60.000 u Zambiji, 41.000 u Burundiju, 35.000 u Ruandi, 13.000 u Angoli, 12.000 u Ugandi, 10.000 u Srednjoafričkoj Republici i 9.000 u Južnoj Africi. Mnogi su zatražili azil u državama zapada.[15]

Sukobi nakon rata motivirani su svjetskom potražnjom minerala kao što su koltan, koji ima bogata nalazišta u Kongu.[16]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 "Q&A: DR Congo conflict", BBC News, 27-08-2010, pristupljeno 24-07-2011
  2. 2,0 2,1 "Congo deaths 'exaggerated'", BBC News, 10. siječnja 2010, pristupljeno 13-07-2012
  3. Craig Timberg. "Report: Congo's War and Aftermath Have Killed 5.4 Million", Washington Post, 23. siječnja 2008, pristupljeno 24-07-2011
  4. Nicholas D. Kristof. "The World Capital of Killing", New York Times, 6. veljače 2010, pristupljeno 24-07-2011
  5. US Government Accounting Office (GAO) (2000). U.N. peacekeeping executive branch consultations with Congress did not fully meet expectations in 1999-2000 (PDF).
  6. Associated Press. "Congo death toll up to 3.8m", Guardian, 10. prosinca 2004, pristupljeno 24-07-2011
  7. "Congo war-driven crisis kills 45,000 a month-study", Reuters, 2008-01-22
  8. Bavier, Joe. "Congo war-driven crisis kills 45,000 a month: study", Reuters, 2007-01-22, pristupljeno 2007-01-22
  9. Congo Civil War. GlobalSecurity.org.
  10. "Kongo: Svakog mjeseca umre 45 tisuća ljudi", Radio Dalmacija, 22-01-2008, pristupljeno 24-07-2011
  11. "Peace, they say, but the killing goes on", Economist, 27-03-2003, pristupljeno 24-07-2011
  12. 12,0 12,1 Human Rights Watch, str. 1
  13. Human Rights Watch, str. 2
  14. "1,000 a day dying in Congo, agency says", Canadian Broadcasting Corporation, 2004-12-10
  15. Povjerenstvo Sjedinjenih Američkih Država za izbjeglice i imigrante (25. svibnja 2004). U.S. Committee for Refugees World Refugee Survey 2004 - Congo-Kinshasa. UNHCR. pristupljeno 13. srpnja 2012
  16. Global Witness Report Faced with a gun, what would you do?

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]