Drugi rat u Kongu
| Drugi rat u Kongu | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dio Sukobi u Kongu | |||||||||
Područja Konga koja su držale različite frakcije 2003. - službena vlada držala je jugo-zapadni teritorij; frakcije udružene sa Ruandom istočni a frakcije udružene sa Ugandom sjeverni teritorij. |
|||||||||
|
|||||||||
| Sukobljeni | |||||||||
Snage udružene sa narodom Hutu |
"Pokret za oslobođenje Konga" Snage udružene sa narodom Tutsi |
||||||||
| Vođe | |||||||||
Jean-Pierre Bemba Ernest Wamba dia Wamba |
|||||||||
| Posljedice | |||||||||
| 3.800.000[2] | |||||||||
Drugi rat u Kongu, također poznat i pod nazivom Drugi kongoanski rat, Rat za koltan[5] i Veliki afrički rat, započeo je u kolovozu 1998. u Demokratskoj Republici Kongo (poznat prije kao Zair), a službeno je završio u srpnju 2003. sa prijelaznom vladom Demokratske Republike Kongo koja je na kraju preuzela vlast, iako sukobi traju i danas.
To je najveći rat u modernoj afričkoj povijesti te je izravno uključio osam afričkih država te 25 naoružanih frakcija. Broj poginulih je nepoznat, no procjene sežu od 3.8 milijuna[2] do 5.4 milijuna osoba( uglavnom od zaraza i neishranjenosti),[6] od čega je 45.000 ljudi umiralo svaki mjesec, čime je to najsmrtonosniji moderni sukob na svijetu nakon završetka Drugog svjetskog rata.[7] Zbog sukoba, milijuni ljudi su postali izbjeglice.[8] "Kongo je u jednom desetljeću izgubio stanovništva koliko ga ima Danska", naveo je George Rupp, predsjednik humanitarne organizacije Međunarodni odbor za spašavanje.[9] Usprkos tome, svjetska javnost slabo je upoznata sa ovim ratom.
Nakon genocida u Ruandi, Hutu militanti pobjegli su iz Ruande u Kongo (tada Zair) 1996. te koristili izbjegličke logore kao poligon za napad na područje Ruande. Kasnije su se udružili sa oružanim snagama Zaira kako bi napadali kongoanske Tutsije u istočnom Zairu. Kao odgovor na to, Ruanda i Uganda su se udružile i izvršile invaziju Zaira kako bi se borili protiv Hutu militanata i diktatora Mobuta. Pridružili su im se političari Zaira koji su se već davno borili protiv diktature. Mobutu je 1997. napustio državu a vlast je preuzeo Kabila.[1]
Kabila je zahvalio stranim vojskama što su mu pomogli u svrgavanju Mobuta te ih zamolio da se vrate u svoje države. No nije istjerao Hutu militante a Ruanda i Uganda su htjeli kontrolirati svojeg velikog susjeda.[1] Tako su oformile novu frakciju, pod vodstvom Tutsija, koji su se okomili na Kabilu, njihovog prijašnjeg saveznika. Angola, Zimbabve i Namibija su se pridružile sukobu na strani Kabile. Ruanda je htjela eliminirati ili razoružati militante odgovorne za pokolje u Ruandi.[10] Nakon smrti Kabile, njegov sin Joseph je preuzeo vlast koji je pozvao na mirovne pregovore. Glavna motivacija raznih frakcija bila je kontrola važnih resursa Konga, kao što su dijamanti, cink i koltan.
Usprkos kraju rata 2003. te dogovoru sukobljenih strana o stvaranju vlade nacionalnog jedinstva, 1.000 ljudi i dalje umire dnevno u Kongu zbog gladi i bolesti uzrokovanih osiromašenom državom nakon sukoba.[11] Sukobi nakon rata motivirani su svjetskom potražnjom minerala kao što su koltan, koji ima bogata nalazišta u Kongu.[12]
[uredi] Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 "Q&A: DR Congo conflict", BBC News, 27-08-2010. Preuzeto 24. srpnja 2011.
- ↑ 2,0 2,1 Associated Press. "Congo death toll up to 3.8m", Guardian, 10. prosinca 2004. Preuzeto 24. srpnja 2011.
- ↑ Craig Timberg. "Report: Congo's War and Aftermath Have Killed 5.4 Million", Washington Post, 23. siječnja 2008. Preuzeto 24. srpnja 2011.
- ↑ Nicholas D. Kristof. "The World Capital of Killing", New York Times, 6. veljače 2010. Preuzeto 24. srpnja 2011.
- ↑ US Government Accounting Office (GAO) (2000). U.N. peacekeeping executive branch consultations with Congress did not fully meet expectations in 1999-2000 (PDF).
- ↑ "Congo war-driven crisis kills 45,000 a month-study", Reuters, 2008-01-22
- ↑ Bavier, Joe. "Congo war-driven crisis kills 45,000 a month: study", Reuters, 2007-01-22. Preuzeto 22. siječnja 2007.
- ↑ Congo Civil War. GlobalSecurity.org.
- ↑ "Kongo: Svakog mjeseca umre 45 tisuća ljudi", Radio Dalmacija, 22-01-2008. Preuzeto 24. srpnja 2011.
- ↑ "Peace, they say, but the killing goes on", Economist, 27-03-2003. Preuzeto 24. srpnja 2011.
- ↑ "1,000 a day dying in Congo, agency says", Canadian Broadcasting Corporation, 2004-12-10
- ↑ Global Witness Report Faced with a gun, what would you do?