Zlato

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži

Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden sa srpskog jezika.
Slobodno pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.

Zlato

[Xe] 4f¹⁴5d¹⁰6s¹

79

Au

Periodni sustav elemenata

Osnovna svojstva

Kemijski element,
Simbol,
Atomski broj

Zlato,
Au,
79

Kemijska skupina

prijelazni metali

Grupa, perioda, Blok

11, 6, d

Izgled

{{{izgled}}}

Gustoća¹

19300 kg/m³

Tvrdoća

2.5

Specifični toplinski kapacitet (c_p ili c_V)²

{{{specificni_toplinski_kapacitet}}} J mol^–1 K^–1

Talište

{{{taliste}}} °C

Vrelište³

{{{vreliste}}} °C

Toplina taljenja

{{{toplina_taljenja}}} kJ mol^-1

Toplina isparivanja

{{{toplina_isparivanja}}} kJ mol^-1

¹ pri standardnom tlaku i temperaturi
² pri konstantnom tlaku ili volumenu
³ pri standardnom tlaku

Atomska svojstva

Atomska masa

196,96655

Elektronska konfiguracija

[Xe] 4f¹⁴5d¹⁰6s¹

Zlato je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Au, atomski (redni) broj mu je 79, a atomska masa mu iznosi 196,96655.

Zlato

Zlato je prijelazni metal, zastupljeno u zemljinoj kori u količini od 1,1×10-3 ppm (en. parts per million, dijelova na milijun). Gotovo redovito je u čistom elementarnom stanju u vidu zrnaca ili listića unutar kvarcnih stijena ili kvarcnog pijeska koji nastaje trošenjem stijena. Grumen čistog samorodnog zlata od 120 kg je pronađen u Australiji 1869. godine.

Temperatura topljenja i vrenja zlata je dosta visoka, velika mu je relativna gustoća, a razmjerno mala tvrdoća. Pruživost i kovkost zlata je izuzetno velika – jedan gram zlata može se izvući u žicu duljine 3 km, a kovanjem ili valjanjem mogu se dobiti listići ("zlatne folije") debljine do 0,0001 mm. Takvi listići su 500 puta tanji od ljudske vlasi. Zlato je najkovkiji metal. Pored srebra i bakra, spada u najbolje vodiče električne struje i topline. Lako gradi slitine, ne mijenja se na zraku. Zlato je slabo reaktivan metal koji se na zraku ne mijenja ni pri jakom zagrijavanju. Ne otapa ga nijedna kiselina. Otapa se samo u zlatotopki. Sve otopine kemijske tvari zlata su otrovne.

Od predpovijesti do dvadesetog staljeća, zlato se dobijalo iz zlatonosnog pijeska nastalog raspadanjem zlatonosnih stijena i naknadnim ispiranjem prirodnim vodama. Danas se znatan dio zlata dobija neposredno iz takvih stijena, koje se prethodno podvrgavaju drobljenju i mljevenju. Danas se to izvodi pomoću žive ili cijanidnim postupkom.

Prvi od njih osniva se na stvaranju amalgama zlata pri miješanju žive i u vodi otopljene rude. Dobijeni amalgam podvrgava se zatim destilaciji, pri čemu živa predestilira, a zlato ostane u aparatu za destilaciju. Najveći nedostatak rada sa živom je, osim njene izrazite otrovnosti, nepotpuno izvlačenje zlata, jer se njegovi najsitniji djelići slabo otapaju u živi, te ne dolazi do potpunog iskorištenja rude.

Suprotno živinom postupku, cijanidni postupak omogućava da se zlato praktično 100% izvuče čak i iz najsiromašnijih stijena. Kada se na samljevenu zlatnu stijenu u prisustvu zraka djeluje vrlo razblaženom (0,03-0,2%) otopinom natrij-cijanida zlato prelazi u otopinu po reakciji 4Au + 8NaCN + 2H2O + O2 = 4Na[Au(CN)2]+4NaOH iz koga se može izdvojiti dodavanjem metalnog cinka: 2Na[Au(CN)2] + Zn = Na2[Zn(CN)4] + 2Au. Rafinacija na jedan ili drugi način dobijenog zlata vrši se najčešće vrelom koncentriranom sumpornom kiselinom ili elektrolizom.

Zlato se obično koristi za izradu luksuznih predmeta i nakita, a u medicini za

koloidnu otopinu zlata
podloga za nacionalne valute

Kod primjene zlata za luksuzne predmete ono se legira sa drugim metalima, najčešće srebrom i bakrom, te paladijem. Nekada se količina zlata u predmetima izražavala u karatima, koji predstavljaju maseni udio zlata u leguri prema 24-stupanjskoj skali. To znači da se 14-karatno zlato sastoji od 14 dijelova zlata na 24 dijela slitine, ostatak su u pravilu bakar i srebro, odnosno paladij. Danas se u većini zemalja čistoća zlata izražava u tisućinkama, a najčešće su slitine zlata finoće 585 (identično 14 karata) i 750 (identično 18 karata), dok se u Indiji koristi i zlato finoće 913 (identično 22 karata).

Spojevi zlata:

[uredi] Zlatna groznica

Pokazalo se da mnogi ne mogu odoljeti potrazi za zlatom, a otkako su ga, prije nekoliko tisućljeća, počeli vaditi, ta je kovina mijenjala ljudske živote i smijer povijesti. Tijekom 19. stoljeća zlatne su groznice uslijedile nakon pronalaska golema grumenja, kao što je "Dobrodošli stranac" težak 70,7 kilograma, pronađen u Moliagulu, u Australiji, 1869. godine. Tisuće je ljudi, napustivši posao i obitelji, otputovalo na zlatna polja u Australiji, Južnoj Africi, Kaliforniji, Britanskoj Kolumbiji, Yukonu, Aljasci i Sjevernoj Americi. Samo ih se malen broj uspio obogatiti, kopajući ili ispirući zlato.