Dvorežnjasti ginko

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dvorežnjasti ginko
Listovi ginka
Listovi ginka
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
(nesvrstani) Gymnospermae
Razred: Ginkgoopsida
Red: Ginkgoales
Porodica: Ginkgoaceae
Rod: Ginkgo
Vrsta: G. biloba
Dvojno ime
Ginkgo biloba
Linné 1771.
Područje života
Ginkgo biloba

Dvorežnjasti, dvolapi ili dvokrpi ginko ili japanska lijeska (lat. Ginkgo biloba) je jedinstvena vrsta stabla bez živih bliskih srodnika. Ginko kao vrsta se klasificira u infradiviziju (Gymnospermae) naziv Ginkgophyta (ponegdje Ginkgoophyta), kao posebna divizija, nije prihvačen, anas je jedini predstavnik razreda ginkgoopsida, red ginkolikih, porodicu ginkovki i rod ginkgo. Najbolje je proučeni primjer živućeg fosila iz pliocena.

Naziv[uredi VE | uredi]

Naziv ginkgo potječe od kineskog 銀杏 (gin-kio), što u prijevodu znači srebrni plod (marelica). U Kini se od davnina ginkgov list poistovjećuje i sa stopalima patke, budući da su vrlo sličnog oblika. Tako je i naziv za ginkgo koji se i danas često koristi u Kini Icho Ba zapravo izveden od izraza za pačja stopala.

Za drvo ginkga postoje u Europi razni nazivi i sinonimi. Neki u prijevodu znače: slonovo drvo, stablo života, djevojačka kosa, vilina kosa, stablo hrama, srebrna marelica, stablo djed-unuk.

U hrvatskom jeziku Ginkgo biloba naziva se dvorežnjasti, dvokrpasti ili dvolapi ginkgo (ginko), radi dvodjelnog izgleda lista. U Hrvatskoj ginko se još naziva i japanska lijeska.

Paleontologija[uredi VE | uredi]

Nevjerojatno je, ali istinito, da se evolucijski razvoj ginka može pratiti, iako ponekad i bez koncenzusa znanstvenika, prvenstveno zbog nedostataka dokaza, gotovo nevjerojatnih oko 300 milijuna godina. Dakle gotovo 10% od ukupne starosti našeg planeta koja se procjenjuje na nešto više od 4 milijarde godina. To ne možemo kazati niti za jednu drugu danas živuću biljnu vrstu.

Razne promjene klime, prirodne katastrofe i brojni drugi čimbenici iz prošlosti doveli su do toga da je uspjela opstati samo jedna vrsta biljaka i to Ginkgo biloba, koja je tijekom svojeg cijelokupnog perioda postojanja, kako najbližih tako i daljnjih srodnika imala čitavo mnoštvo, gotovo zavidni broj pripadnika od kojih je najveći dio izumro.

Ginkovi preci živjeli su u razdoblju prije famozne izumrle životinjske vrste, a to su dinosauri. Živjeli su i u zajednici s njima, a žive i nakon dinosaura.

U Hrvatskoj ne bilježimo nalaze fosila ovoga roda, međutim u svijetu su oni mnogobrojni. Znanstvenici su do danas dovoljno proučili prošlost ginka, tako da možemo rekonstruirati jedan dio povijesti.

Ginkgo yimaensis: jedan od prvih prepoznatljivih veza sa današnjim ginkom. Sve je u stvari počelo od roda/vrste Trichopitys - Trichopitys heteromorpha koja je predak cijeloj familiji Ginkgoaceae (Vidi link). Ostalo: rekonstrukcije nešto mlađe veze Ginkgo apodes i još mlađe Ginkgo adiantoides, koji danas ima i novopronađenog srodnika iz SAD-a Ginkgo cranii. Na kraju je moderna varijanta Ginkgo biloba. Rekonstrukcije: B. M. Begović, Hrvatska i dr. Zhiyan Zhou, Kina - izvor B.M. Begović: Nature's Miracle Ginkgo biloba, Vol 1, str. 60-61, 2011.
Ginkgo apodes
Ginkgo adiantoides - Ginkgo cranii
Ginkgo biloba (današnja verzija)

Opće informacije[uredi VE | uredi]

Karakteristike - općenito[uredi VE | uredi]

Ginkgo biloba je biljna vrsta koja je preživjela stotine milijuna godina. Postojbina mu je u jugoistočnoj Kini. On je dvodomno listopadno drvo (postoje muške i ženske biljke) osnovnih karakteristika da ima lepezasto svilenkasto lišće na dugim stapkama, a sjeme (koštica) je obavijeno mesnatim ovojem poput šljive ili višnje. Ginko se ubraja u prijelaznu kariku između golosjemenjača i kritosjemenjača, ali obično ga se uvršćuje u četinjače. Smatra se najvitalnijom biljnom vrstom na svijetu: zadivljuje svojom rezistentnošću na otrove okoline (preživi sva moguća zagađenja uključujući i atomsku bombu) i zato je u velikim gradovima sve češće stablo u uličnim drvoredima. Poznato je da dvorežnjasti ginko spada i u ljekovito bilje: pospješuje cirkulaciju, pamćenje i općenito čini organizam zdravijim.

Muški cvijet
Ženski cvijet
Jedan od dva najstarija ginka u Hrvatskoj i jedan od deset najstarijih ginka izvan Azije nalazi se u Daruvaru. Posađen je 1777. godine u perivoju dvorca obitelji Janković. Osim ove biljke, koja je dobila nadimak "Adam", nedaleko nje je posađena iste godine i ženska jedinka koja je dobila nadimak "Eva", međutim ona nije tako atraktivnog izgleda, već ima formu tipičnog stabla kojemu se grane počinju granati dosta visoko u odnosu na podnožje. Međutim, obje biljke ulaze u popis zaštićene prirodne baštine Republike Hrvatske.

Za lijek se koristi list, sadržaj koštice, mesnati omotač koštice zatim korijen, kora. Od lista se radi ginkov ekstrakt (Gbe) koji se koristi u farmaceutskoj industriji. Jezgra koštice bogata je ugljikohidratima i jestiva poput badema ili lješnjaka. Jezgra koštice, kada se osuši, bijele je boje i tvrda, a ima okus sličan bademu. U Japanu, Kini i Koreji se pržene sjemenke smatraju specijalitetom. Stablo dosegne visinu i preko 30 metara, a promjer stabla zabilježen je i preko 9 metara. Naime, do oko stotinjak godina starosti stablo raste simetrično i okruglo, dok se kasnije izvija i nema pravilan već izobličen oblik. U Kini postoji više primjeraka ginka starijih i od 3000 godina. Standardna vrsta ginka je u ranoj mladosti čunjaste forme, a kasnije je više raširena. Sve do tridesetak godina starosti kora stabla je srednje tamno siva i dosta vremena glatka, dok nakon toga i u dubokoj starosti je ispucala i tamno smeđa. Stariji vrhovi grana vise. Lišće koje je kožnjasto nalazi se na kraćim izbojcima i to po 3-7 u čuperku, a na dugim izbojcima je poredano spiralno. Lišće je kod osnovne forme dugo od 7 do 12 cm, a široko 6-10 cm, a kod starijih biljaka je i veće. Lepezaste je forme, najčešće od dva režnja, ali ponekad ima i više. Rub je urezan i valovit s nizom paralelno razgranatim žilama. Peteljka je 7-10 cm duga. Oblik plojke lista dosta varira. Osnovna vrsta u proljeće ima svijetlo-zelene, a ljeti tamnozelene listove, dok u jesen dobiva zlatno-žutu ili otvoreno-žutu boju. Ginko je vrlo otporan na niske temperature, pa može podnijeti i do -25°-30° C. Otporan je i na visoke temperature. Ne voli sjenu već isključivo sunce (osim u ranoj mladosti). U prirodnim uvjetima ginko počinje listati krajem ožujka, dok se «prisilnim» putem, u uvjetima sa sobnom temperaturom, pupovi otvaraju i listaju mnogo ranije. Biljke nisu značajno podložne raznim bolestima i ne napadaju ga insekti. Tijekom milijuna godina razvio je snažan imunitet. Drvo je svjetle boje, dosta mekano, pa je pogodno za ručnu obradu. Sjeme dvorežnjastog ginka ima 2 hipogeična kotiledona (ili tzv. supkâ) koji nakon klijanja biljke ostaju u zemlji. Broj kromosoma n = 12; dva su aproksimativno izobrahijalni, a deset supterminalne centromere. Biljke su spolno zrele tek nakon 25 i više godina starosti. Spomenimo da je u Hrvatskoj ginko (u odnosu na mnoge europske zemlje) relativno dobro zastupljena vrsta i to uglavnom u perivojima i parkovima naših brojnih dvoraca i kurija. Međutim kao hortikulturalna vrsta u parkovima i općenito kao vrtna i kućna ukrasna forma slabije je zastupljena.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • V. Anić – I. Goldstein: «Rječnik stranih riječi», Zagreb 2007. (Hrv.)
  • L. Beissner – J. Fitschen: «Handbuch der Nadelholzkunde», Berlin 1930. (Njem.)
  • «Enciklopedija – opća i nacionalna», VII, Zagreb 2005. (Hrv.)
  • H. J. Elwes & A.Henry: «The Trees of Great Britain & Ireland», 1, Edinburgh 1906. (Eng.)
  • H. E. K. Koch: «Dendrologie 2» (2), Erlangen 1873. (Njem.)
  • C. Richard & A. Richard: «Comm. Bot. Conif. Cycad.», 1826. (Eng.)
  • «Šumarska enciklopedija», I, Zagreb 1959. (Hrv.)
  • M. Vidaković: «Četinjače», Zagreb 1982. (Hrv.)
  • B.M.B. Begović: Nature's Miracle • Ginkgo biloba L. 1771" - Book 1 (Vol 1-2) - All about Ginkgo (or Maidenhair tree) - subtitle "Will Ginkgo be the saviour of the human kind?", 2011. Besplatno u obliku PDFISBN 978-953-56963-0-8 (Eng.)

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Dvorežnjasti ginko
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Dvorežnjasti ginko