Hipertenzija
Hipertenzija (ponegdje se naziva i hipertonija) je naziv za stanja u kojem je povišen tlak krvi u krvnim žilama. Pojam hipertenzija u se najčešće koristi kada se govori o arterijskoj hipertenziji, stanje povišenog krvnog tlaka u arterijama sustavnog krvotoka, zbog učestalosti bolesti u populaciji, iako hipertenzija može označavati i npr. povišenje krvnog tlaka u plućnom krvotoku, tada se takvo stanje naziva plućna hipertenzija ili u sustavu portalnog krvotoka, što se naziva portalna hipertenzija.
Arterijska hipertenzija je povišenje krvnog tlaka u arterijama sustavnog krvotoka. Arterijska hipertnezija može biti uzrokovana brojnim bolestima, te se takva arterijska hipertenzija kod koje se zna uzrok naziva sekundarnom arterijskom hiperntezijom, dok kod velike većine osoba, oko 90-95%, točan razlog povišenje arterijskog krvnog tlaka ostaje nepoznat, te takvu arterijsku hipertenziju nazivamo primarnom ili esencijalnom arterijskom hipertenzijom.
Sadržaj |
[uredi] Definicija
Vrijednosti normalnog arterijskog tlaka su proizvoljno određene, te variraju između pojedinih država i zdravstvenih sustava, ali su ipak najšire prihvaćeni kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) prema kojima se vrijednosti sistoličkog arterijskog tlaka više ili jednake 140 mmHg i/ili dijastoličkog arterijskog tlaka više ili jednake 90 mmHg, dobivene u tri uzastopna, adekvatna mjerenja tijekom 1-3 tjedna smatraju arterijskom hipertenzijom. Naime poznato je kako arterijski tlak nema stalnu vrijednosti nego ovisi o brojnim vanjskim i unutarnjim čimbenicima.
[uredi] Klasifikacija
Arterijska hipertenzija se klasificira prema vrijednostima arterijskog tlaka (1999. WHO):
- normalan tlak - <139/<89 mmHg,
- stadij I - blaga hipertenzija 140-159/90-99 mmHg
- stadij II - umjerena hipertenzija 160-179/100-109 mmHg
- stadij III - teška hipertenzija >180/>110 mmHg
Arterijska hipertnezija se klasificira u stadije bolesti prema oštečenju organa (WHO):
- stadij I - nema znakova oštečenja organa
- stadij II - prisutan barem jedan od znakova oštečenja uzokovanih arterijskom hipertnezijom
- stadij III - simptomi i klinički znakovi kao posljedica oštečenja uzrokovanih arterijskom hipertnezijom
[uredi] Epidemiologija
Hipertenzija je jedna od najčešćih bolesti osoba starije dobi. U populaciji s porastom životne dobi raste i učestalost arterijske hipertnezije.
[uredi] Uzroci
Iako je do danas opisano pedesetak različitih uzroka povišenog arterijskog tlaka, ti sekundarni oblici uzrok su samo oko 5% slučajeva bolesti. Esencijalna arterijska hipertenzija je sindrom u kojem zasigurno određenu ulogu igra genska predispozicija, ali i utjecaj brojnih vanjskih čimbenika od kojih najveće značenje ima povećan unos kuhinjske soli, prekomjerna tjelesna težina, izloženost stresu, tjelesna neaktivnost itd.
Esencijalna arterijska hipertenzija je poremećaj u kojem brojni organski sustavi u sprezi s vanjskim faktorima igraju ulogu u nastanku i održavanju povišenog arterijskog tlaka, a određuju i dinamiku progresije bolesti.
[uredi] Sekundarna hipertenzija
Bolesti koje su neke od najčešćih uzroka sekundarne hipertenzije:
- Feokromocitom
- Cushingov sindrom
- bolesti bubrega - najčešći uzrok sekundarne arterijske hipertenzije
- bolesti štitnjače - hipertireoidizam
- bolesti krvnih žila bubrega (npr. stenoza bubrežne arterije)
[uredi] Etiopatogeneza esencijalne hipertenzije
Transplantacijske studije ukazuju da bubreg ima važnu ulogu u etiopatogenezi esencijalne hipertenzije, tj. vjerojatno je da ovdje najjasnije dolazi do izražaja genski nasljeđen poremećaj koji rezultira smanjenim izlučivanjem natrija, a uz povećan unos kuhinjske soli dolazi do porasta arterijskog tlaka. Greška u prijenosu natrija kroz stanične membrane prisutna je i u stanicama glatke muskulature krvnih žila. Novije spoznaje usmjeravaju sve više pažnju ulozi promjena na krvnim žilama, posebice endotelu hormonski vrlo bogatom organu. Poremećena ravnoteža tih hormonskih sustava dovodi do vazospazma (kontrakcija krvnih žila), tromboze i ateroskleroze. Brojni su dokazi o nerazdvojivosti procesa u esencijalnoj hipertenziji i aterosklerozi. Poremećaji endotela odgovorni su za podržavanje arterijske hipertenzije i pridonose progresiji bolesti o čemu valja voditi računa u terapijskom pristupu. S druge strane, povišeni krvni tlak dugoročno uništava endotel što vodi u razvoj ateroskleroze.
Hipertenzija potiče i razvoj kongestivnog zatajenja srca, bolesti bubrega te sljepoće. U ranoj fazi esencijalne hipertenzije, kada zbog greške u izlučivanju natrija i vode dolazi do porasta količine vode i soli u krvnim žilama povećan je minutni volumen srca. No, taj poremećaj nije dostatan da sam po sebi dovede do trajnog porasta arterijskog tlaka, već do hipertenzije dolazi tek ukoliko je povišen i periferni vaskularni otpor do čega dolazi posljedičnom aktivacijom kontraregulacijskih mehanizama. Arterijski tlak određen je dakle umnoškom minutnog srčanog volumena i ukupnog perifernog otpora. U drugoj fazi arterijske hipertenzije minutni volumen se normalizira, a periferni otpor ostaje povišen (aktivacijom brojnih mehanizama). U kasnoj fazi minutni volumen je smanjen (25%), a periferni otpor značajno povišen (30%). Arterijska hipertenzija je poremećaj koji je trajno prisutan, ali može mijenjati svoj karakter. Jedan od važnih faktora nastanka hipertenzije jest i unos natrijevog klorida u obliku kuhinjske soli. Bubrezi nisu prilagođeni dodatnom unosu soli u organizam. Razlog tome treba tražiti u sprezi fiziologije, evolucije i antropologije. Naime, tijekom dugog vremena razvoja viših sisavaca i čovjeka u prehrani je prevladavala biljna hrana bogata kalijem. U prehrani ljudskih predaka i prvih ljudi također je prevladavala biljna hrana koja je, za razliku od životinjske bogata kalijem, a siromašna natrijem. Da bi organizam uspostavio ravnotežu elektrolita koja je odgovarala fiziologiji tijela organizam je trebao pronaći mehanizam izbacivanja kalija i čuvanja natrija. Taj mehanizam je ugrađen u bubrežnoj funkciji. Nefroni štede natrij (aldosteron), a u mokraću se aktivno secernira kalij. Uzrok tome je povećana koncentracija natrija u odnosu na kalij u izvanstaničnoj tekućini. Također, evolucija je ugradila i "želju za solju" kao jedan od mehanizama ispravljanja neravnoteže natrij/kalij. Međutim, prehrana modernog čovjeka je najvećim dijelom životinjskog porijekla, sačuvan je mehanizam "želje za solju" zbog kojeg nam je zasoljena hrana ukusnija. Upravo u moderno doba kada je kuhinjska sol suviše dostupna dolazi do obrnute situacije - unosimo daleko više natrija nego kalija! Međutim, bubrežni mehanizam nije se prilagodio novonastaloj situaciji te i dalje "štedi" natrij, a izbacuje kalij. To dovodi do polaganog, ali dugoročnog gomilanja natrija u organizmu. Stoga je očito kakve će reperkusije imati povećan unos soli na razvoj hipertenzije.
[uredi] Simptomi
Neovisno o primarnom poremećaju arterijska hipertenzija dugo ne pravi veće tegobe i zbog toga je i zovu "tihi ubojica". Zanimljivo jest da neki stručnjaci hipertenziju ne smatraju bolešću nego stanjem. Tim prije jer hipertenzija često nema nikakvih simptomi, pa brojne osobe koje imaju povišeni krvni tlak ne osjećaju nikakve probleme i niti ne znaju da imaju povišeni krvni tlak. A dokazano je da je visoki krvni tlak jedan od glavnih čimbenika rizika za obolijevanje od ateroskleroze, angine pectoris, srčanog infarkta, dekompenzacije srca, moždanog udara, oštećenja bubrega, sljepoće itd.
Posebna stanja su različita akutna povećanja arterijskog krvnog tlaka koja akutno mogu oštetiti organe kao što su središnji živčani sustav, srce ili bubreg, te se u nazivaju hipertenzivna kriza, hipertenzivna hitnosti i maligna hipertnezija, te se često preklapaju, a sva zahtjevaju hitno liječenje.
[uredi] Liječenje
U liječenju arterijska hipertenzije, kod sekundarnih oblika se utječe na osnovni uzrok bolesti, dok je kod primarnih bitno educirati bolesnika, utjecati na način života, te ako je potrebe koristiti lijekove koji se nazivaju antihipertenzivi. U antihipertenzive ubrajamo brojne skupine lijekova: diuretike, blokatori adrenergičkih receptora (beta blokatori, periferni alfa-blokatori), blokatori kalcijevih kanala, vazodilatatori, inhibitori konvertaze angiotenzina (ACE inhibitori), blokatori AT1-receptora.
 |
Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika! |
