Električni potencijal
Izvor: Wikipedija
Električni potencijal (znak: φ ili U) veličina je u fizici i elektrotehnici kojom se izražava električna potencijalna energija naboja u električnom polju. Pri tome je jakost električnog polja jednaka negativnom gradijentu električnog potencijala:
Ako se iz nekog razloga slobodni elektroni nagomilaju na jednom predmetu ili na jednom njegovom kraju, kažemo da je predmet (ili njegov dio) negativno nabijen, ili da ima negativni potencijal, jer sadrži veliku gustoću negativno nabijenih elektrona. S druge strane, krnji atom kome je "pobjegao" koji elektron iz njegove ljuskaste putanje (tzv. ion), nije više uravnotežen, jer mu jezgra ima više pozitivnog naboja nego preostali elektroni negativnoga. Zbog toga takav ion u rezultatu ima pozitivan naboj. Predmet ili dio predmeta ili prostora s mnoštvom iona, tj. takvih atoma kojima nedostaju slabo vezani elektroni imat će dakle pozitivan potencijal.
Naša planeta je u cjelini električki neutralna, tj. kažemo da zemlja ima nulti potencijal. Budući da se istoimene čestice međusobno odbijaju, u provodljivom materijalu elektroni će iz područja s velikom gustoćom slobodnih elektrona (tj. s velikim negativnim potencijalom) nagrnuti prema područjima gdje ih je manje, tj. prema mjestima manjeg negativnog, odnosno pozitivnijeg potencijala. U povoljnim okolnostima, iz oblaka s viškom elektrona prasnut će golema iskra kroz koju se veliki negativni potencijal oblaka prazni u električki neutralnu zemlju, koja kako smo rekli ima nulti potencijal.
Električni se potencijal ne može neposredno mjeriti, već se mjeri razlika potencijala između dviju točaka nekog sustava, koju zovemo električnim naponom.
Točke u prostoru u kojima električni potencijal ima jednake vrijednosti čine ekvipotencijalne plohe.
Međunarodni sustav mjernih jedinica propisuje za električni potencijal izvedenu jedinicu volt.
[uredi] Vidi još
Nedovršeni članak Električni potencijal koji govori o elektrotehnici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
