Michael Faraday

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Michael Faraday

Michael Faraday (Newington Butts, 22. rujna 1791. - Hampton Court, 25. kolovoza 1867.) je bio britanski znanstvenik (fizičar i kemičar) odgovoran za mnoga otkrića na području elektromagnetizma i elektrokemije. Izumio je i prvi oblik naprave koja je kasnije postala poznata kao Bunsenov grijač, i danas neizostavan dio laboratorijske opreme kao izvor topline.

Michael Faraday bio je veliki znanstvenik. Neki povjesničari znanosti nazivaju ga velikim eksperimentalistom u povijesti znanosti. Umnogome je bila posljedica njegova utjecaja, da je elektrika postala važan dio tehnike. Fizička jedinica za kapacitet, farad (F) nazvana je u njegovu čast.

Početak karijere i djetinjstvo[uredi VE | uredi]

Michael Faraday rođen je u malom mjestu Newington Butts, u blizini Londona. Živio je u siromašnoj obitelji pa se morao sam obrazovati. S četrnaest godina postao je zamjenik knjigovođe i prodavača imena George Ribeau. U sedam godina rada pročitao je mnogo knjiga i razvio interes za znanost, a posebno za elektricitet.

Sa devetnaest godina Faraday je studirao kod priznatih kemičara Sir Humphryja Davyja, predsjednika Kraljevskog društva i Johna Tatuma osnivača Filozofskog društva Cityja. Nakon što je Faraday poslao Davyju svoju knjigu, svojevrsnu kompilaciju vlastitih bilježaka s njihovih predavanja, Davy mu je odgovorio s puno hvale i potpore te mu rekao da će ga ubuduće imati u vidu, no da se zasad još uvijek drži knjigovodstva. Pošto je Davy oštetio vid pri pokusu sa dušikovim trikloridom poznatijim kao trikloramin, postavio je Faradaya za tajnika. Kad je John Payne iz Kraljevskog društva dobio otkaz, Davy je predložio Faradaya kao laboratorijskog asistenta i njegovu zamjenu.

U engleskom društvu 19. stoljeća kada su staleške i klasne razlike bile važne, Faradaya se nije smatralo džentlmenom. Govorilo se čak da je Davyjeva žena Jane Apreece Faradaya tretirala kao seljaka te ga je tjerala da sjedi sa služinčadi. No ne zadugo, Faraday će kao znanstvenik zauvijek nadmašiti Davyja.

Znanstvena karijera[uredi VE | uredi]

Njegovi najveći i najpoznatiji radovi bili su s elektricitetom. Otkrića danskog kemičara pod imenom Hans Christian Ørsted potaknula su Davyja i Wollastona da 1821. pomoću Ørstedovog elektromagnetizma pokušaju konstruirati električni motor, no u tome nisu uspjeli. Faraday je nakon diskusije s njima dvojicom počeo raditi na dva stroja koja su radila na principu takozvane elektromagnetske rotacije: neprestane kružne rotacije oko kružne magnetske sile zavezane oko žice. Žica koja ga produžuje u živu s magnetom unutra rotirala bi se oko magneta pomoću struje iz električne baterije. Taj izum poznat je kao homopolarni motor. Ovi su eksperimenti i izumi bili osnova moderne elektromagnetske tehnologije. No onda je počinio pogrešku. Svoj eksperiment je izdao prije pokazivanja Wollastonu i Davyu, što je završilo njegovim povlačenjem iz područja elektromagnetizma na nekoliko godina.

Nakon deset godina, 1831. započela je serija njegovih eksperimenata u kojoj je otkrio elektromagnetsku indukciju, no taj eksperiment zasjenjen je otkrićem drugog znanstvenika, Francesca Zantedeschija. On je otkrio da ako provuče magnet kroz krug od žice, magnet če se zadržati u sredini kruga.

Njegovi pokusi pokazali su da ako mijenjamo magnetsko polje dobivamo električno polje. Ova je teorija matematički nazvana Faradayev zakon, a kasnije je postala jedna od četiri Maxwellovih jednadžbi. To je na kraju generalizirano i nazvano teorija polja.

Faraday je to iskoristirao da konstruira električni dinamo, preteču modernog generatora.

Faraday je govorio da se elektromagnetski valovi šire u praznom prostoru konduktora, no taj ekperiment nikad nije dovršio. Faradayev koncept linija koje su bile uočljive iz elektrifciranih tijela i magneta omogućio je pregled električnih i magnetskih polja. Taj mentalni model bio je prekretnica zaslužna za uspješno konstruiranje elektromehaničkih strojeva koji su dominirali u inženjerstvu XIX. stoljeća.

Faraday se bavio i kemijom, otkrivši nove supstance, oksidacijske brojeve i način kako plinove pretvoriti u tekućinu. Također je otkrio zakone elektrolize i popularizirao pojmove anoda, katoda, elektroda i ion.

Godine 1845. otkrio je ono što danas nazivamo Faradayev efekt i fenomen imenovan diamagnetizam. Smjer polarizacije linearno polariziranog svjetla propušten kroz materijalnu sredinu može biti rotiran pomoću aplikacije vanjskog magnetskog polja postavljenog u pravom smjeru. U svoj znanstveni dnevnik je napisao:
- Konačno sam uspio osvjetliti magnetski put ili crtu da dobijem svjetlost.

To je dokazalo vezu između magnetizma i svjetlosti.

U radu sa statičnim elektricitetom, Faraday je demonstrirao da se struja pomiče na eksterijer konduktora, eksterijerna struja neme nikakve veze s unutrašnjosti konduktora. To je zato jer eksterijer napaja strujom i uzrokuje interijer da se ugasi. Taj se efekt naziva Faradayev kavez.

Ostalo[uredi VE | uredi]

Imao je seriju uspješnih predavanja iz kemije i fizike na Kraljevskom institutu, nazvana The Chemical History of a Candle. To je bio početak Božićnih predvanja mladim ljudima koja se i danas održavaju.

Faraday je poznat po svojim izumima i praktičnim eksperimentima, ali nije bio obrazovan u matematici. No u suradnji sa Maxwellom njegovi su patenti prevedeni u matematički jezik. Poznat je po tome što je odbio vitešku titulu sir i predsjedništvo Kraljevskog društva (nekadašnju Davyjevu poziciju).

Njegova slika tiskana je na novčanici od 20 funti.

Njegov sponzor i učitelj bio je John 'Mad Jack' Fuller, osnivač zakladne profesure kemije (Fullers Professorship of Chemistry) na Kraljevskom institutu. Faraday je bio prvi i najpoznatiji fulerijanski profesor, položaj koji je držao doživotno.

Faraday je bio vrlo pobožan i član Škotske (prezbiterijanske) crkve. Služio je crkvi kao stariji član i držao mise.

Faraday se 1821. oženio Sarom Barnard, no nisu imali djece. Upoznali su se u Sandemanijskoj crkvi, jednom od ogranaka Škotske crkve.

Preminuo je u svojoj kući u Hampton Court, 25. kolovoza 1867.