Flensburška vlada

Flensburška vlada Flensburger Regierung Privremena vlada ← 1. svibnja–5. srpnja 1945. →   → Zastava Grb Himna "Das Lied der Deutschen" "Horst-Wessel-Lied" Crno kontrolira flensburška vlada Glavni grad Flensburg Jezik/ci njemački Politička struktura Privremena vlada Predsjednik  - 1945. Karl Dönitz Ministar voditelj  - 1945. Ludwig von Krosigk Povijest Drugi svjetski rat  - Samoubojstvo Adolfa Hitlera 30. travnja 1945.  - Osnivanje 1. svibnja 1945.  - Kabinet Schwerina von Krosigka 2. svibnja 1945.  - Bezuvjetna predaja nacionalsocijalističke Njemačke saveznicima 7. svibnja 1945.  - Ukinuta 5. srpnja 1945. Valuta Reichsmarka (ℛℳ)

Flensburška vlada (njem. "Flensburger Regierung"), još poznata kao "Flensburški kabinet" (njem. Flensburger Kabinett) i "Dönitzova vlada" (njem. Regierung Dönitz), je bila kratkotrajna vlada koja je pokušala vladati nacističkom Njemačkom par tjedana prije i poslije završetka Drugog svjetskog rata u Europi. Vlada je osnovana nakon samoubojstva Adolfa Hitlera 30. travnja 1945. tijekom bitke za Berlin, a predsjednik joj je bio veliki admiral Karl Dönitz.

Vlada se zove Flensburška, jer joj je sjedište bilo u gradu Flensburgu, smještenom u sjevernoj Njemačkoj. Zbog trajnog i brzog napredovanja Saveznika, njezina faktička vlast bila je ograničena na sve manji uski teritorij od austrijske pa do danske granice.

Stvaranje

Susret Dönitza i Hitlera, 1945.

U svojoj oporuci Hitler je odredio Dönitza kao svog nasljednika. Dönitz nije postao Führer (položaj koji je Hitler ukinuo u svojoj oporuci), već predsjednik unatoč činjenici da je i taj položaj Hitler ukinuo 1934. Ministar propagande Joseph Goebbels je postao kancelar, dok je Martin Bormann određen za stranačkog predsjednika, te je de facto imao kontrolu nad NSDAP-om. Hitler je Hermanna Göringa i Heinricha Himmlera smatrao izdajnicima te ih je izbacio iz vlade i nacističke stranke. U to vrijeme SS je uhitio Göringa u Bavarskoj , dok je Himmler bio razriješen svih dužnosti. Pokušao je prerušen pobjeći, ali su ga uhvatili zapadni Saveznici, pa je nakon toga počinio samoubojstvo otrovom.

U večernjim satima 30. travnja Dönitz dobiva poruku od Bormanna u kojoj ga obavještava da ga je Hitler imenovao za svog nasljednika, umjesto Göringa. Već sutradan, 1. svibnja, Bormann i Goebbels izvjestili su Dönitza kako je Hitler počinio samoubojstvo. U skladu s tim na snagu je stupila Hitlerova oporuka, te je Dönitz postao predsjednik i vrhovni zapovijednik Wehrmachta. Kasnije istog dana Goebbels je počinio samoubojstvo, a Bormann je pobjegao iz Führerbunkera. Saznavši za to Dönitz je raspustio NSDAP, a zatim je zamolio ministra financija grofa Lutza Schwerina von Krosigka da zamjeni Goebbelsa na mjestu kancelara. Von Krosigk je to odbio, ali je umjesto toga prihvatio dužnost ministra voditelja. Dönitz se 1. svibnja, prvi put obratio javnosti i u svome je govoru rekao da je Hitler umro na "herojski" način. Obećao je kako će se rat nastaviti, te da će spasiti Njemačku od uništenja. Međutim, Dönitz je znao prije nego što je preuzeo vlast da je njemački položaj neodrživ i da Wehrmacht više nije u stanju pružiti bilo kakav jači otpor. Zato je tijekom kratkog razdoblja formalne vlasti i zapovijedanja oružanim snagama nastojao da se njemačke postrojbe predaju Britancima i Amerikancima, a ne Crvenoj Armiji, bojeći se sovjetske osvete. Time je zacijelo spasio velik broj života pripadnika njemačkih oružanih snaga.

Pomorska akademija u Mürwiku

Von Krosigkov kabinet održao 5. svibnja je svoj prvi sastanak u Mürwiku, u blizini Flensburga, u zgradi Pomorske akademije, gdje je ujedno bilo i sjedište Dönitzove vlade.

Kabinet

Kabinet Schwerina von Krosigka 2. svibnja 1945 - 23. svibnja 1945
Ministarstvo	Ministar	Stranka
Ministar voditelj	Lutz Graf Schwerin von Krosigk	-
Ministarstvo vanjskih poslova	Lutz Graf Schwerin von Krosigk	-
Ministarstvo unutarnjih poslova	Wilhelm Stuckart	NSDAP
Ministarstvo pravosuđa	Otto Georg Thierack	NSDAP
Ministarstvo financija	Lutz Graf Schwerin von Krosigk	-
Ministarstvo gospodarstva	Albert Speer	NSDAP
Ministarstvo poljoprivrede	Herbert Backe	NSDAP
Ministarstvo rada	Franz Seldte	NSDAP
Ministarstvo rata	Karl Dönitz	NSDAP
Ministarstvo prometa	Julius Heinrich Dorpmüller	NSDAP
Ministarstvo poštanskih poslova	Julius Heinrich Dorpmüller	NSDAP
Ministarstvo naoružanja i ratne proizvodnje	Albert Speer	NSDAP

Djelovanje

Na Dönitzov nagovor, feldmaršal Wilhelm Keitel i general Alfred Jodl pokušali su uputiti ostatke Wehrmachta prema zapadu. 4. svibnja Dönitz je poslao admirala Hansa-Georga von Friedeburga, svog nasljednika na mjestu vrhovnog zapovjednika Kriegsmarinea, u zapovjedništvo britanskog feldmaršala Bernarda Lawa Montgomeryja, s nalogom da pokuša dogovoriti separatnu predaju zapadnim Saveznicima. Montgomery je odgovorio von Friedeburgu kako je prihvatljiva samo bezuvjetna predaja svim Saveznicima, te da o tome nema pregovora.

Njemačka bezuvjetna predaja, 4. svibnja 1945

Unatoč tome von Friedeburg je, uz Dönitzovu punomoć, potpisao kapitulaciju svih njemačkih snaga u Nizozemskoj, Danskoj i na sjeverozapadu Njemačke, a Montgomery ju je prihvatio u ime britanskih snaga. Predaja je stupila na snagu u 8:00 5. svibnja, a vrijedila je i za okolicu Flensburga, kao i dio sjeverne Njemačke, pa je stoga sjedište Dönitzove vlade ostalo bez obrane te je uskoro došlo pod savezničku kontrolu.

Nakon djelomične predaje, Dönitz je uputio von Friedeburga u Vrhovni stožer savezničkih ekspedicijskih snaga da pregovara oko općih uvjeta predaje s generalom Dwightom Davidom Eisenhowerom. Od von Friedeburgova sastanka s Montgomeryjem, bitanski i američki stav je bio da prihvaćaju njemačku predaju samo zapadnim Saveznicima nego i prestanak neprijateljstava sa SSSR-om.

Sljedećeg dana, Von Friedeburg je stigao u sjedište generala Dwight D. Eisenhowera u Reimsu ( u Francuskoj) pregovarati o potpunoj predaji. General Jodl je stigao dan kasnije. Dönitz ih je uputio da odugovlače pregovore što duže mogu, tako da se njemački vojnici i izbjeglice mogu predati zapadnim Saveznicima. Eisenhower je jasno do do znanja da Saveznici traže bezuvjetnu predaju. Kada je postalo očito da Nijemci odugovlače, Eisenhower je prijetio da će zatvoriti frontu ako ne prestanu. Da se to dogodilo, njemački vojnici koji su pokušavali prijeći granicu bili bi upucani i svi bi se kasnije morali predati Sovjetima.

Kapitulacija nacionalsocijalističke Njemačke Saveznicima

Kada je Dönitz to saznao, on radijem, u 01:30 ujutro 7. svibnja, Jodlu daje pune ovlasti da potpiše bezuvjetnu kapitulaciju Njemačke Saveznicima. Nešto više od sat vremena kasnije, Jodl je potpisao dokumente. Dokument predaje sadrži frazu "Sve snage pod njemačkom kontrolom moraju prekinuti sve aktivne operacija u 23,01 sati po srednjoeuropskom vremenu 8. svibnja 1945." Predaju je potpisao američki general Walter Bedell Smith (Eisenhowerov šef osoblja u Vrhovnom zapovjedništvu savezničkih ekspedicijskih snaga) u ime zapadnih Saveznika (zapadni Saveznici imali jedinstvenu zapovjednu strukturu, i formalmo jedne ekspedicijske snage, "Allied Expeditionary Force"; tako da je jedan predstavnik potpisao za sve zapadne saveznike), i general Ivan Susloparov (sovjetski časnik za vezu u SHAEF) u ime Sovjeta. Francuski general bojnik François Sevez potpisao se kao službeni svjedok.

General Jodl potpisuje kapitulaciju, Reims 7. svibnja 1945.

Čim su Sovjeti saznali da je predaja potpisana zahtijevali su da se predaja još jednom potpiše u Berlinu, u sjedištu maršala Georgija Žukova. General Susloparov nije imao ovlasti prihvatiti predaju u ime sovjetskog vrhovnog zapovjedništva, a čim je pokušao nazvati Sovjetsko sjedište u Berlinu kako bi ih obavijestio da je potpisao predaju, dobio je nalog da ju ne potpiše. S obzirom na takvu situaciju, Susloparov i predstavnici zapadnih Saveznika predstavili su Jodlu pismenu naredbu da će Nijemci morati izvršiti "formalnu ratifikaciju" predaje koju je upravo potpisao.

Sovjetski maršal Georgij Žukov potpisuje (ratificira) njemačku predaju u Sovjetskom sjedištu u Karlshorstu, Berlin

Ratifikacija Njemačke predaje se održala u Sovjetskom sjedištu u Berlinu 8. svibnja nedugo prije ponoći. Maršal Žukov potpisao je u ime Sovjetskog Vrhovnog zapovjedništva, a britanski maršal Arthur Tedder u ime zapadnih Saveznika (Tedder je potpisao kao Eisenhowerov predstavnik na Berlinskoj svečanosti, a potpisao je "u ime Vrhovnog zapovjedništva te u ime Savezničkih ekspedicijskih snaga", u svojstvu zamjenika vrhovnog zapovjednika). Francuski general Jean de Lattre de Tassigny i američki zapovjednik zračnih snaga general Carl Spaatz potpisali su kao službeni svjedoci. Ovlašteni od Dönitza i Keitela, Von Friedeburg i Stumpff potpisali su drugi dokument predaje u Berlinu, sada kao i predstavnici Njemačke. Tako je završio Drugi svjetski rat u Europi. 9. svibnja, Dönitz izdaje naloge o predaji njemačkim oružanim snagama.

Literatura

• Churchill, Winston, End of the War in Europe
• Dollinger, Hans. The Decline and Fall of Nazi Germany and Imperial Japan, Library of Congress Catalogue Card # 67-27047, p. 239
• Chapter XV: The Victory Sealed. Globalsecurity.org.
• 26 May 1945 – High Command Arrested. Trove.nla.gov.au (26 May 1945).
• WWII, Yale Law
• Orthbandt, Eberhard, Illustrierte Deutsche Geschichte, p. 544