Franjo Iveković

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Franjo Iveković, rad Otona Ivekovića

Franjo Iveković (Klanjec, 10. rujna 1834. - Zagreb, 2. ožujka 1914.), hrvatski jezikoslovac i vjerski pisac.

Studirao je bogosloviju u Zagrebu i Pešti, a doktorirao je teologiju u Beču. Službovao je kao kapelan u Kloštru i Zagrebu, a kasnije je profesor nadbiskupskog liceja u Zagrebu. Jedan je od osnivača Društva sv. Jeronima. Po osnutku Sveučilišta u Zagrebu postaje profesor biblijskih znanosti i hebrejskog te docent sirskog i kaldejskog jezika na Bogoslovnom fakultetu. U dva navrata bio je dekan Bogoslovnog fakulteta, a 1879.-80. i rektor Sveučilišta. Surađivao je u Književniku. Popularni su bili njegovi "Životi svetaca i svetica božjih" u 12 svezaka. Dovršio je "Rječnik hrvatskoga jezika" u dva opsežna sveska na jezičnim načelima vukovaca, koji je započeo njegov nećak jezikoslovac Ivan Broz.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Životi svetaca i svetica božjih (1873.-1888., 21892.-1908.)
  • Biblijska povijest starozavjetne objave Božje za srednja učilišta (1879., 21895., 31900., 41907., 51913., 61918., 71921.)
  • Biblijska povijest novozavjetne objave Božje za srednja učilišta (1879., 21898., 31911.)
  • Rječnik hrvatskoga jezika. Svezak I. A - O. (1901.)
  • Rječnik hrvatskoga jezika. Svezak II. P - Ž. (1901.)



Science-symbol-2.svgP vip.svgFlag of Croatia.svg Nedovršeni članak Franjo Iveković koji govori o hrvatskom znanstveniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.