Haris Škoro
| Haris Škoro | ||
|---|---|---|
| Država | BiH | |
| Osobni podatci | ||
| Rođenje | 2. rujna 1962. Vogošća, BiH | |
| Visina | 184 cm | |
| Pozicija | napadač | |
| Mlađi uzrasti | ||
| FK UNIS Vogošća FK Bosna Visoko | ||
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1982. – 1987. 1987. – 1988. 1988. – 1991. 1991. – 1995. 1995. – 1996. |
FK Željezničar Sarajevo Dinamo Zagreb Torino F.C. FC Zürich FC Baden |
107 (27) 28 (14) 87 (17) 93 (15) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1985. - 1989. | .svg){kind=small} Jugoslavija
|
15 (4) |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 15. siječnja 2015. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
| ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Haris Škoro (Vogošća, BiH, 2. rujna 1962.), bivši je nogometni reprezentativac.[1]
Igračka karijera[uredi | uredi kôd]
Klupska karijera[uredi | uredi kôd]
Rodio se u Vogošći u Bosni i Hercegovini 2. rujna 1962. godine. Nogomet je započeo igrati u momčadi UNIS-a iz Vogošće, nastavio u Bosni iz Visokog, a od 1979. godine u sarajevskom Željezničaru. Za prvu momčad je debitirao 1982. godine. Igrao je u generaciji Željezničara koja je 1984. godine nesretno ispala od mađarskog FC Videotona u polufinalu Kupa Uefe. U zagrebački Dinamo stiže kao već formiran nogometaš, na vrhuncu karijere, 1987. godine i igra do 1988. godine. Za Dinamo je u različitim natjecanjima odigrao 75 utakmica i postigao 42 zgoditka. Njegov dolazak u Dinamo pripada kategoriji najzvučnijih transfera u povijesti maksimirskog kluba. Došao je na nagovor Miroslava Blaževića. U ljeto 1988. godine odlazi iz Dinama u talijanski Torino. Tamo igra do 1991. godinenakon čega odlazi u Švicarsku i igra za klubove FC Zürich i FC Baden, u kojem je u sezoni 1995./96. završio karijeru.
Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]
Za jugoslavensku reprezentaciju odigrao je od 1985. do 1989. godine 15 utakmica (9 kao nogometaš Željezničara, 4 Dinama, 2 Torina) i postigao 4 pogotka. Debitirao je u Beogradu 28. rujna 1985. godine u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo u kojoj je DR Njemačka je pobijedila Jugoslaviju 2:1. Od dresa reprezentacije oprostio se u Londonu 13. prosinca 1989. godine u prijateljskoj utakmici s Engleskom koja je pobijedila Jugoslaviju 2:1.
Zanimljivo je da ga je izbornik hrvatske reprezentacije Dražan Jerković pozvao u sastav za prvu povijesnu prijateljsku utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije od uspostave neovisnosti protiv reprezentacije SAD-a 17. listopada 1990. godine u Zagrebu, ali ga unatoč njihovoj osobnoj želji da nastupi za Hrvatsku njegov tadašnji klub nije pustio jer nisu imali tu obvezu, s obzirom na to da se utakmica nije igrala u terminu predviđenom za nastupe A reprezentacija.[2]
Danas živi u Švicarskoj.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Gizdić, Jurica. 2012. Hrvatski reprezentativci i izbornici. Hrvatski nogometni savez. Zagreb. str. 90. ISBN 978-953-57380-0-8
- ↑ Sportske novosti, Zagreb, broj 10256, 16. listopada 1990.