Jugoslavenska nogometna reprezentacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jugoslavija
Fudbalski Savez SFRJ.svg
Nadimak "Plavi"
Nogometni savez Nogometni savez Jugoslavije
Фудбалски Савез Југославије
Nogometna zveza Jugoslavije
Фудбалски Сојуз на Југославија
Federata Jugosllave e Futbollit[1]
Najviše nastupa Dragan Džajić (85)
Najbolji strijelac Stjepan Bobek (38)
Domaći dres
Gostujući dres
Nogometno SP
Nastupi 1930. 1950. 1954. 1958. 1962. 1974. 1982. 1990. (prvi put 1930.)
Najbolji rezultat četvrto mjesto (1930. i 1962.)
Europsko prvenstvo u nogometu
Nastupi 1960. 1968. 1976. 1984. (prvi put 1960.)
Najbolji rezultat drugo mjesto (1960. i 1968.)
Osvojene medalje
Europska prvenstva
srebro Francuska 1960.
srebro Italija 1968.
Olimpijske igre
zlato Rim 1960.
srebro Melbourne 1956.
srebro Helsinki 1952.
srebro London 1948.
bronca Los Angeles 1984.

Jugoslavenska nogometna reprezentacija predstavljala je Kraljevinu Jugoslaviju (1918. - 1943.) i Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju (1946. - 1992.) u međunarodnim nogometnim natjecanjima. Tijekom razdoblja svog postojanja, reprezentacija je ostvarivala vrlo dobre nogometne rezultate. Godine 1992., nakon početka rata na području tada već bivše Jugoslavije, reprezentaciji je ukinuta mogućnost nastupanja u međunarodnim nogometnim natjecanjima od strane Ujedinjenih naroda. Nakon prekida bojkota, 1994. godine prijašnju reprezentaciju naslijedila je reprezentacija Srbije i Crne gore.

Danas se nogometna reprezentacija Srbije smatra jedinom službenom nasljednicom reprezentacije Jugoslavije što su priznale obje krovne nogometne organizacije - FIFA i UEFA.[2][3][4]

Povijest[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis službenih utakmica jugoslavenske nogometne reprezentacije

Prva organizirana reprezentacija bila je ona u Kraljevini koja je postojala između dva svjetska rata. Nogometni savez Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca osnovan je u Zagrebu 1919. godine pod imenom Jugoslavenski nogometni savez (službeno priznat od strane FIFA-e), a reprezentacija je svoju prvu međunarodnu nogometnu utakmicu odigrala na Ljetnim olimpijskim igrama u Antwerpenu 1920. godine. Protivnik je bila reprezentacija Čehoslovačke, a igrači koji su u toj povijesnoj utakmici zaigrali su bili: Vrđuka, Župančić, Šifer, Tavčar, Cindrić, Rupec, Vragović, Dubravčić, Perška, Granec i Ružić. Utakmicu je dobila Čehoslovačka rezultatom 0:7.

1929. godine država je promijenila ime u Jugoslavija, pa je nogometni savez preimenovan u Fudbalski savez Jugoslavije te je svoj stožer prebacio u Beograd. Jugoslavenska reprezentacija sudjelovala je u okrnjenom sastavu sudjelovala na prvom Svjetskom nogometnom prvenstvu 1930. godine, budući da su hrvatski igrači te na kraju i izbornik, sam Hrvat, povukli se iz reprezentacije. Reprezentacija je završila na četvrtom mjestu. U prvoj utakmici prvenstva Jugoslavija je na iznenađenje mnogih pobijedila moćni Brazil rezultatom 2:1, a igrači koji su tom prilikom zaigrali bili su: Jakšić, Sekulić, Tirnanić, Ivković, Bek, Đokić, Marjanović, Arsenijević, Vujadinović, Mihajlović i Stefanović. Za ovu su reprezentaciju igrali isključivo srpski igrači, budući su je hrvatski igrači bojkotirali zbog preseljenja stožera Saveza iz Zagreba u Beograd.[5]

Rad kompletne reprezentacije i Saveza potom je prekinuo Drugi svjetski rat. Nakon rata formirana je socijalistička federacija, a rekonstituiran je i Savez. Savez je bio jedan od osnivača UEFA-e, a organizirao je i domaćinstvo Europskog nogometnog prvenstva 1976. godine koje se igralo u Beogradu i Zagrebu. Jugoslavenska reprezentacija je za vrijeme SFRJ nastupila u osam Svjetskih prvenstava, četiri Europska te osvojila zlatnu olimpijsku medalju na Ljetnim olimpijskim igrama 1960. godine (također su osvojili i tri puta kao drugi te jedanput treći).

Dragan Džajić ima najviše nastupa za jugoslavensku reprezentaciju (85) između 1964. i 1979. godine. Najbolji strijelac reprezentacije je Stjepan Bobek s 38 pogodaka postignutih između 1946. i 1956. godine.

Jugoslavenska reprezentacija do 21 godine osvojila je prvo UEFA-ino prvenstvo 1978. godine.

Jugoslavenska reprezentacija do 20 godine osvojila je Svjetsko juniorsko prvenstvo 1987. godine održano u Čileu.

Raspuštanje reprezentacije i UN-ov embargo[uredi VE | uredi]

Nakon završetka Hladnog rata u zemljama u kojima je do tada dominirao Komunizam počela su se stvarati demokratska načela. Uslijed zahutkale atmosfere nacionalne tenzije podigle su se na dotad neviđenu razinu. Tijekom prijateljske utakmice između Jugoslavije i Nizozemske održane 1990. godine (pripremne utakmice za nadolazeće Svjetsko nogometno prvenstvo u Italiji) hrvatski navijači u Zagrebu zviždali su jugoslavenskim igračima i samoj himni, mašući nizozemskim zastavama (koja dijeli izrazitu sličnost s hrvatskom zastavom). Raspadom SFRJ raspala se i dotadašnja nogometna reprezentacija, a ono što je od nje ostalo bilo je diskvalificirano s Europskog prvenstva 1992. godine održanog u Švedskoj. Odluka o diskvalifikaciji donesena je 31. svibnja 1992. godine - samo 10 dana prije službenog početka natjecanja.[6]

Iako je nogometna reprezentacija Jugoslavije kvalifikacije za Euro '92 završila na prvom mjestu, na tom natjecanju joj nije bilo dopušteno natjecanje zbog UN-ovog embarga. Umjesto Jugoslavije na prvenstvo je, stoga, došla reprezentacija Danske koja će u konačnici i osvojiti turnir. Jugoslavija je u to vrijeme već bila postavljena za nositelja Skupine 5 u kvalifikacijama za nadolazeće Svjetsko prvenstvo u SAD-u 1994. godine, ali joj niti tu natjecanje nije bilo dozvoljeno što je samu kvalifikacijsku skupinu učinilo znatno slabijom od očekivane.

Razdoblje nakon raspuštanja[uredi VE | uredi]

Nakon raspada SFRJ, a samim time i raspuštanja nogometne reprezentacije Jugoslavije istu je naslijedila reprezentacija Srbije i Crne gore. Ta je reprezentacija nastavila nastupati na službenim natjecanjima pod imenom Jugoslavija sve do 2003. godine kada su i država i nogometna reprezentacija službeno promijenile ime u Srbija i Crna Gora. Ta će, pak, reprezentacija postojati do 2006. godine kada će se ove dvije države razjediniti i oformiti svoju vlastitu autonomiju, a samim time i reprezentaciju.

Nogometne reprezentacije nastale nakon raspada Jugoslavije su:

Dresovi kroz povijest[uredi VE | uredi]

1930.
1950. - 1962.
1974.
1982.
1984.
1990.

Međunarodna natjecanja[uredi VE | uredi]

Svjetska prvenstva[uredi VE | uredi]

Godina Faza natjecanja Pozicija Uta. Pob. Izj.* Por. Po. Pr.
Flag of Uruguay.svg 1930. poluzavršnica 4 3 2 0 1 7 7
Flag of Italy (1861-1946).svg 1934. nisu se kvalificirali - - - - - - -
Flag of France.svg 1938. nisu se kvalificirali - - - - - - -
Flag of Brazil.svg 1950. 1. krug 5 3 2 0 1 7 3
Flag of Switzerland.svg 1954. četvrtzavršnica 7 3 1 1 1 2 3
Flag of Sweden.svg 1958. četvrtzavršnica 5 4 1 2 1 7 7
Flag of Chile.svg 1962. poluzavršnica 4 6 3 0 3 10 7
Flag of England.svg 1966. nisu se kvalificirali - - - - - - -
Flag of Mexico.svg 1970. nisu se kvalificirali - - - - - - -
Flag of Germany.svg 1974. četvrtzavršnica 7 6 1 2 3 12 7
Flag of Argentina (alternative).svg 1978. nisu se kvalificirali - - - - - - -
Flag of Spain.svg 1982. 1. krug 16 3 1 1 1 2 2
Flag of Mexico.svg 1986. nisu se kvalificirali - - - - - - -
Flag of Italy.svg 1990. četvrtzavršnica 5 5 3 1 1 8 6
Ukupno 8/16 ' 36 16 8 13 60 46

Europska prvenstva[uredi VE | uredi]

Godina Faza natjecanja Uta. Pob. Izj.* Por. Po. Pr.
Flag of France.svg 1960. završnica 2 1 0 1 6 6
Flag of Spain.svg} 1964. nisu se kvalificirali - - - - - -
Flag of Italy.svg 1968. završnica 3 1 1 1 2 3
Flag of Belgium (civil).svg 1972. nisu se kvalificirali - - - - - -
Flag of SFR Yugoslavia.svg 1976. četvrto mjesto 2 0 0 2 4 7
Flag of Italy.svg 1980. nisu se kvalificirali - - - - - -
Flag of France.svg 1984. 1. krug 3 0 0 3 2 10
Flag of Germany.svg 1988. nisu se kvalificirali - - - - - -
Flag of Sweden.svg 1992. kvalificirali su se*
Ukupno 4/9 10 2 1 7 14 26
  • Diskvalificirana zbog UN-ovih sankcija. Umjesto nje na natjecanje otišla je reprezentacija Danske.

Mediteranske igre[uredi VE | uredi]

Nastupi na Mediteranskim igrama.

  • prvaci: 1971., 1979.
  • doprvaci:
  • treći:

1951. - nije bio nogometni turnir[7]

1955. - (nije sudjelovala)[8]

1959. - (nije sudjelovala)[9]

1963. - (nije sudjelovala)[10]

1967. - (nije sudjelovala)[11]

1971. (zlato) - Ivan Ćurković, Dušan Drašković, Ljubiša Drenovački, Todor Grebenački, Dušan Jovanović, Ilija Katić, Josip Kečkeš, Aleksandar Milojković, Bora Milutinović, Mesud Nalić, Marjan Novak, Aleksandar Panajotović, Ognjen Petrović, Josip Pirmajer, Branko Radulović, Vladimir Savić, Ištvan Šanta, Momčilo Vujačić[12] Trener: Aleksandar Tirnanić

1975. - 5. mjesto[13]

1979. (zlato) - Aleksandar Stojanović, Zoran Vujović, Nikica Cukrov, Boro Primorac, Vedran Rožić, Nenad Starovlah, Blaž Slišković, Mišo Krstičević, Ismet Hadžić, Rajko Janjanin, Miloš Šestić, Zlatko Vujović, Predrag Pašić, Srećko Bogdan, Tomislav Ivković, Miloš Hrstić, Dragan Okuka.[14] Trener: ?

1983. - (nije sudjelovala)[15]

1987. - (nije sudjelovala)[16]

1991. - 4. mjesto. Milojević, Grak, Stanić, Jokanović, Mijalković, Saveljić, Vukov, Varupa, Novak, Petrić, Bogdanović, Živković, Vlaović[17]

Poznati igrači[uredi VE | uredi]

SR Bosna i Hercegovina:

SR Crna Gora:

SR Hrvatska:



SR Makedonija:

SR Slovenija:

SR Srbija

SAP Kosovo:

SAP Vojvodina:

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Radio Evropa e Lirë Bekim Bislimi: Futboll - Kosova pjesëmarrje ndërkombëtare?, 10. ožujka 2012.
    Zoti Ademi thekson se Federata e Futbollit të Kosovës do t’ia shtrojë Federatës Botërore të Futbollit argumentin se futbolli kosovar ka qenë i shkëputur që nga viti 1989 nga Federata Jugosllave e Futbollit.
  2. History at FSS official website, Preuzeto 4. listopada 2012. (srp.)
  3. Serbia at FIFA official website
  4. News: Serbia na službenoj stranici UEFA-e, objavljeno 1. siječnja 2011., Preuzeto 4. listopada 2012.
  5. Фудбалски Савез Србије - HISTORY
  6. [1]
  7. MI 1951.
  8. MI 1955.
  9. MI 1959.
  10. MI 1963.
  11. MI 1967.
  12. OKSCG
  13. MI 1975.
  14. OKSCG
  15. MI 1983.
  16. MI 1987.
  17. Osvajači odličja