NK Dinamo Zagreb

Izvor: Wikipedija

NK Dinamo Zagreb
Puno ime	Nogometni klub Dinamo Zagreb
Nadimak	plavi, modri, purgeri
Osnovan	9. lipnja 1945.
Igralište	Maksimir, Zagreb
Kapacitet	38 000
Direktor	Mirko Barišić
Trener	Zvonimir Soldo
Liga	1. HNL
2007./08.	1. HNL, 1.
Domaći dres 　 Gostujući dres

Nogometni klub Dinamo Zagreb je jedan od dva najpopularnija hrvatska nogometna kluba. Od osnutka Republike Hrvatske najtrofejniji je klub u državi. Nadimci kluba su: zagrebački plavi, modri, plavi lavovi, purgeri. Maskota kluba je lav Maksi. Dinamo je poznat po svojim vjernim i fanatičnim navijačima Bad Blue Boysima. Domaće utakmice klub igra na stadionu Maksimir.

NK Dinamo je osnovan 9. lipnja 1945. odlukom komunističkih vlasti koje su ukinule prijeratne hrvatske klubove. Dinamo nastavlja tradiciju najtrofejnijeg i najpopularnijeg zagrebačkog kluba prije 2. svjetskog rata HŠK Građanski (osnovan 26. travnja 1911.). Od njega je Dinamo preuzeo plavu boju dresova te nadimak purgeri. Većina igrača Građanskog je prešla u novoosnovani klub zajedno sa trenerom Martonom Bukovijem, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

Najveći rival je splitski Hajduk. Dinamo i Hajduk igraju Vječni derbi oko prestiža u Hrvatskoj. U bogatoj povijesti osvojeno je 20 naslova prvaka (Građanski 6 puta, Dinamo 14) te 17 nacionalnih kupova. Dinamo je jedini hrvatski klub koji uspio osvojiti neki europski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967. godine, preteču Kupa UEFA-e.

Klub je od osnivanja sportski simbol grada Zagreba i nogometni ponos Hrvata. Istraživanja pokazuju da od 33% ^[1] do 36% ^[2] građana Hrvatske navija za Dinamo. Najviše odigranih utakmica, 802, za Dinamo ima Dražen Ladić, a najbolji strijelac je Igor Cvitanović sa 304 postignuta gola. Najduže je bio kapetan Tomislav Crnković. Dinamo je aktualni hrvatski prvak i osvajač kupa.

Sadržaj 1 Povijest 1.1 Povijest Građanskog 1.2 Povijest Dinama 2 Sportski uspjesi 3 Grb i dres 4 Navijači 4.1 Bad Blue Boys 4.2 Popularnost 5 Stadion 6 Nogometna škola Dinamo 7 1967. 8 Rivalitet sa 'splitskim bilima' 9 Sezona 2007./08. 9.1 Trenutačna momčad 9.2 Transferi sezone 2007./08. (zima) 9.3 Stručni stožer 10 Momčadi prvaka 10.1 Građanski 10.2 Dinamo 11 Igrači s najviše nastupa i pogodaka 12 Poznati igrači 13 Treneri 14 Reference 15 Vanjske poveznice

Povijest

Klub nastavlja tradiciju Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba (Građanski) utemeljenog u travnju 1911. godine. Pod tim nazivom nastupao je do svibnja 1945. godine, a potom je rasformiran odlukom nove komunističke vlasti, a sva bogata pismohrana je vandalski uništena. Umjesto Građanskog utemeljeno je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov nogometni klub. Godine 1991. klub mijenja naziv u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo.

Povijest Građanskog

Predloženo je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak. (Rasprava)

Građanski (Prvi hrvatski građanski športski klub) je nogometni klub osnovan 26. travnja 1911. u Zagrebu. Prvi predsjednik je Andrija Mutafelija. Osim nogometne imao je i sekcije za rukomet, biciklizam...

Građanski je osnovan u vrijeme kad je Hrvatska još bila dio Austro-Ugarske. Hrvati, nezadovoljni svojim statusom u Austro-Ugarskoj tražili su načine da izraze svoju želju za neovisnosti i svoje nacionalne osjećaje. Nogomet je bio jedan od načina. U proljeće 1911. po Zagrebu se pričalo da će se osnovati novi mađarski nogometni klub i da će biti član Mađarskog nogometnog saveza iako su svi zagrebački klubovi bili članovi Hrvatskog sportskog saveza osnovanog 1909. Među mladim Hrvatima, zaljubljenicima u sport, jačala je ideja da se treba osnovati novi nogometni klub prije Mađara. Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub Zagreb (1. HŠK Građanski Zagreb) osnovao je 26. travnja 1911. Andrija Mutafelija (prvi predsjednik) sa skupinom svojih prijatelja u kavani na Preradovićevom trgu.

Klub je prvu utakmicu igrao protiv HAŠK-a. Mladi i neiskusni igrači izgubili su 5:1. Građanski je bio, može se tako reći, klub širokih slojeva, za razliku od HAŠK-a koji je ipak bio poglavito vezan uz Sveučilište i akademičare.

Golemo je suparništvo vladalo između »akademičara« (HAŠK), koji su igrali u crvenim majicama i »purgera« (Građanski), čija je osnovna boja bila plava. I »haškovci« i »purgeri« su bili složni u isticanju svoga hrvatstva. Osim gradskog derbija sa HAŠK-om glavni rivali Građanskog u Kraljevini Jugoslaviji su bili beogradski BSK i splitski Hajduk.

Do 1945. Građanski je najpopularniji i najtrofejniji zagrebački nogometni klub koji je osvajao prvenstva Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940. te prvenstvo Hrvatske 1943. Na međunarodnom planu postigao je zapažene rezultate na turneji po Španjolskoj 1923. (pobjede nad Barcelonom i Atletic Bilbaom) te pobjedama nad vodećim austrijskim i mađarskim klubovima. Na turneji u Engleskoj 1936. osvojili su tadašnji moderni WM-sustav igre koji se igra u izrazito napadačkoj formaciji 4-2-4.

Svaka generacija imala je niz izvrsnih nogometaša i reprezentativaca (Babić, Vrđuka, Perška, Mihelčić, Živković, Šipoš) ali najpoznatiji je sastav iz 1940-ih (Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović).

Za nastupa u jugoslavenskom prvenstvu 1923-40. momčad su vodili isključivo strani treneri: Englezi Artur Gaskhell, Robert Haftl, James Donelly, Mađari Imre Poszony, Giury Molnár, Márton Bukovi, Austrijanac Joseph Brandstätter. Prvotno su se koristili igralištima u Tuškancu, na Martinovki i na Kanalu do izgradnje vlastitog igrališta na Koturaškoj cesti, koje je 1924. svečano otvorio Stjepan Radić. Formalno je prestao djelovati 1945., a većina igrača pristupila je novoosnovanom Dinamu, koji je nastavljač tradicije zagrebačkih "purgera".

Povijest Dinama

U prostorijama »Elektre« u Gundulićevoj ulici, osnovan je 8. svibnja 1945. godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na moskovski Dinamo. Ondašnji zagrebački sportski komesar Ivica Medarić (koji je najprije igrao u HAŠK-u, potom i u Građanskom) je predložio ime Dinamo koje je prihvaćeno zbog bliskih odnosa sa SSSR-om. Dinamo je nastao udruživanjem 2 kluba tako da je Dinamo novi klub od 1945.

Nakon osnivanja 9. lipnja 1945. klubu su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Wölf, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek te trener Marton Bukovy. Od igrača HAŠK klubu su pristupili Čajkovski, Kacian, Lojen, Peričić. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Dinamo je od Građanskog naslijedio plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba, nadimak "purgeri", navijačku bazu, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

U razdoblju nakon 2. svjetskog rata bio je glavni predstavnik zagrebačkog nogometa te jedan od četiriju najuspješnijih klubova u SFRJ uz splitski Hajduk te beogradske klubove Crvena zvezda i Partizan (tvz. velika četvorica). Osvojio je jugoslavenska prvenstva 1948., 1954., 1958., 1982. i kupove 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.

Iako je u 1960-im godinama imao daleko najbolju momčad u SFRJ nije uspio osvojiti niti jedan naslov. Tome je svakako pridonjelo što je bio hrvatski klub te je postao ono što komunistički vlastodršci nikako nisu željeli - simbol hrvatstva, baš kao što je to bio Građanski u Kraljevini Jugoslaviji. Iz toga je vremena anegdota da u je u statutu Jugoslavenskog nogomentog saveza zapisano u prvom članku da Dinamo ne smije postati prvak. Drugi članak glasi: Ako se to ipak dogodi primjenjuje se članak prvi.

Dinamo je bio dugo vremena jedini jugoslavenski klub koji je osvojio jedan od europskih kupova: Kup velesajamskih gradova 1967. nakon pobjede u finalu nad Leeds Unitedom, a prije toga je eliminirao njemački Eintracht Frankfurt, talijanski Juventus, rumunjski Dinamo Bukurešt, škotski Dunfermline, čehoslovački Spartak Brno. Godine 1963. bio je finalist istog natjecanja izgubivši u istom natjecanja od španjolske Valencie.

Godine 1991. klub mijenja naziv (protivno volje navijača) u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo. U razdoblju nakon hrvatske samostalnosti osvaja hrvatska prvenstva: 1993., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2003., 2006., 2007., 2008., te kupove 1994., 1996., 1997., 1998., 2001., 2002., 2004 i 2007.

Sportski uspjesi

• Prvenstva: (20)
  • Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940.
  • Prvenstvo NDH: 1943.
  • Prvenstvo SFRJ: 1948., 1954., 1958., 1981/82.
  • Prvenstvo Republike Hrvatske: 1992/93., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 1998/99., 1999/2000., 2002/03., 2005/06., 2006/07., 2007/08.

• Kupovi: (17)
  • Kup Jugoslavije: 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1979/80., 1982/83.
  • Hrvatski nogometni kup: 1941., 1993/94., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 2000/01., 2001/02., 2003/04., 2006/07., 2007/08.

• Superkupovi: (3)
  • Hrvatski superkup: 2002., 2003., 2006.,

• Međunarodni uspjesi:
  • Kup velesajamskih gradova: 1967. (finalisti 1963.)
  • Balkanski kup: 1977.

Grb i dres

Dres Dinama je tradicionalno tamno plave boje. Rezervni dres je bijeli, a u novije vrijeme je zamijenjen modernijom srebrnom varijantom. Grb Dinama je okruglog oblika podijeljen kosom crtom popola. Na desnoj strani nalazi se na plavoj podlozi malo tiskano slovo "d" bijele boje. Na lijevoj strani nalazi se hrvatski povijesni grb. Grb je obrubljen zlatnom bojom, no u zadnjih par godina, umjesto zlatnog obruba, stavljen je srebrni. U uporabi je od 1969. kada je zamijenio stari grb u obliku štita, a inspiracija mu je bio grb Građanskog.

Navijači

Bad Blue Boys

Iako je Dinamo kroz povijest pratila vojska navijača prva organizirana grupa pojavila se tek 80-ih godina. Nekolicina najvjernijih i najzagriženijih navijača plavih osnovala je po uzoru na inozemne grupe navijačku grupu Bad Blue Boys. Naziv grupe inspirirao je, u to vrijeme vrlo popularni film Bad Boys sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi.

Od osnutka 17. ožujka 1986. godine na utakmici s Hajdukom u Splitu bodre Dinamo u velikom broju kako na domaćim tako i na gostujućim utakmicama. Tijekom godina, unatoč brojnim incidentima, postali su zaštitni znak kluba zbog svoje vjernosti i fanatičnog navijanja. Na domaćim utakmicama smješteni su na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona.

Ujedinjeni su u Udrugu navijača Dinama sa sjedištem u Draškovićevoj ulici u Zagrebu i Klub navijača Bad Blue Boys. Kao maskotu grupe prihvatili su buldoga, a himna grupe je pjesma Dinamo ja volim. Izdavali su fanzin posvećen njima Ajmo plavi, a u prosincu 2006. godine pokrenut je fanzin Dinamov sjever kao službeno glasilo Udruge navijača Dinama. Izdaju video materijal, a imaju i internet stranicu.

Popularnost

Dinamo je kroz povijest uvijek imao veliku vojsku navijača kako diljem Hrvatske i BiH tako i širem svijeta. Dinamo su u Jugoslaviji uglavnom simpatizirali Hrvati budući da je i bio jedan od simbola hrvatstva. GfK-Hrvatska proveo je 2005. istraživanje kolika je popularnost nogometnih klubova u Hrvatskoj. Približno 33% ispitanika je navelo da navija za Dinamo što je otprilike 1 500 000 ljudi, trećina ljudi navela je da navija za druge hrvatske klubove, a druga trećina da ih nogomet ne zanima te ne navijaju ni za koga.

Dinamo je najpularniji klub u Zagrebu, Sjevernoj, Središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, ukratko u Panonskoj Hrvatskoj. U istraživanju je uključeno samo područje Republike Hrvatske tako da je broj navijača širom svijeta vjerojatno još i veći. Dinamo velik broj navijača ima u susjednoj BiH posebice u dijelovima gdje žive Hrvati poput zapadne Hercegovine, dijelova Srednje Bosne i bosanske Posavine. U inozemstvu navijači Dinama u većem broju žive u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj te u SAD-u, Kanadi i Australiji.

Rezultati po regijama:

• Zagreb i okolica: 55% ispitanika navija za Dinamo

• Sjeverna Hrvatska: 42% ispitanika navija za Dinamo

• Lika, Kordun, Banovina: 41% ispitanika navija za Dinamo

• Slavonija: 33% ispitanika navija za Dinamo

• Istra, Hrvatsko primorje i Gorski kotar: 11% ispitanika navija za Dinamo

• Dalmacija: 7% ispitanika navija za Dinamo

Stadion

Stadion Maksimir je najveći nogometni stadion u Zagrebu na kojem domaće utakmice igra NK Dinamo. Nazvan je prema gradskom kvartu u kojem se nalazi. Prvotnim igralištem se služio HAŠK od 1912. godine, a 1948. na služenje ga je dobio Dinamo. Klub je uskoro na igralištu podigao zgradu, nasipe za stajanje, a na zapadnom dijelu malenu tribinu. Prvu utakmicu Dinamo je na Maksimiru odigrao 1948. godine s beogradskim Partizanom.

Postojeći stadion se počeo graditi 1952., a projektanti su bili arhitekti Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. U prvoj dionici gradnje 1954. dovršene su atletska staza i zapadna tribina. Sjeverna tribina podignuta je 1955., a u trećoj dionici izgrađeni su zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu te žičana ograda oko stadiona. U četvrtoj etapi gradnje izgrađena je 1961. istočna tribina, koja ujedno natkriva zapadnu tribinu pomoćnog igrališta te je postavljena rasvjete. Gradnja južne tribine je započela 1964., a završila 1969. Uprava Dinama preselila se 1972. iz prostorija u Haulikovoj ulici u prostorije na stadionu.

Godine 1974. na stadionu je uvedena nova rasvjeta, a 1998. počelo je opsežno preuređenje stadiona: srušene su sjevernja tribina te zapadno, istočno i južno stajanje, a dograđena je zapadna tribina i sagrađena nova sjeverna tribina čime je narušen prvotni izgled stadiona. Zbog nerealnih planova i nedostatka sredstava radovi nisu završeni, pa se stadion u 2000-ima koristi u nedovršenom stanju.

Prije uvođenja sjedalica na zapadnu i istočni tribinu kapacitet stadiona je bio 64.000 gledatelja, a u 2000-ima stadion može primiti 40.000 gledatelja. Na maksimirskom stadionu igrane su utakmice Europskog prvenstva 1976. godine, a na njemu je većinu utakmica odigrala hrvatska reprezentacija od 1990., a danas se njime redovito koristi i upravlja NK Dinamo.

Nogometna škola Dinamo

Dinamova nogometna škola nosi ime po dvije legende zagrebačkog nogometa: Ici Hitrecu i Ratku Kacianu. Ico Hitrec je po mnogima bio najbolji zagrebačke nogometaš prije 2. svjetskog rata. Bio je vođa napada HAŠK-a. Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalaca, karijeru je nastavio u švicarskom Grasshoppersu, a "Kicker", tada najveći sportski list Europe, uvrstio ga je u najbolju momčad Starog kontinenta. Bio je i prvi tehnički referent Dinama 1945., u čijoj su se radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje. Ratko Kacian je, igrajući s Hitrecom, bio prvak s HAŠK-om 1938., a deset godina kasnije sudjelovao je u osvajanju prvog Dinamovog naslova prvaka. Sadašnji direktor nogometne škole je Romeo Jozak.

1967.

Dinamo je jedini hrvatski klub koji je osvojio neki od europskih kupova. Zbilo se to 1967. kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova, četiri godine kasnije od poraza u finalu istog natjecanja protiv Valencie.

Te sezone je Dinamo igrao fantastično. U studenom 1966. Dinamo je u Srednjoeuropskom kupu, koji se igrao u isto vrijeme kao i Kup velesajamskih gradova, porazio jaki A.C. Milan sa Schnellingerom, Riversom, Amarillom, Sormanijem. Slaven Zambata je zabio jedini pogodak na utakmici. U veljači 1967. u prijateljskoj utakmici u Glasgowu, pred više od 65.000 navijača, Dinamo je ponovno golom Zambate pobijedio snažni Celtic, momčad koja će nekoliko mjeseci kasnije postati prvak Europe.

U četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova "Stara dama" se jedina izvukla, u Torinu, gdje su Zagrepčani, s dva pogotka Jukića, sve do posljednjih trenutaka vodili s 2:1. Poraz Juventusa od 3:0 u Zagrebu bio je najveći europski poraz u tri sezone što ga je doživio talijanski velikan. Golove su zabili Novak, Mesić i Belin.

U polufinalu je njemački Eintracht Frankfurt dolazio u Zagreb s ogromnom prednosti od 3 gola iz prve utakmice. Ipak veličanstvenom predstavom pred punim Maksimirom Dinamo je pobijedio 4:0. Briljantno je odigrao Stjepan Lamza, a golove su postigli Slaven Zambata u 14. minuti, Marijan Novak u 16., Josip Gucmirtl u 87. te napokon nakon 102 minute igre iz jedanaesterca, koji je iznudio Lamza, gol postiže Rudi Belin. Pohvat protiv Eintrachta, 14. lipnja 1967., ostvarili su: Škorić, Blašković, Brnčić, Mesić, Belin, Ramljak, Novak, Gucmirtl, Zambata, Lamza i Rora.

U finalu je srušen i veliki Leeds United sa Sprakeom, Bremnerom, Grayem, 0'Gradyjem i - Jackijem Charltonom. Plavi su 30. kolovoza 1967. u prvoj utakmici postigli odlučujuću prednost od dva gola. Strijelci su bili mladi devetnaestogodišnji Marijan Čerček i Krasnodar Rora. U uzvratu su Englezi pokušali na svom terenu dostići Dinamovu prednost ali nisu mogli slomiti obranu predvođenu Zlatkom Škorićem, Mladenom Ramljakom i Filip Blaškovićem.

Bio je to datum koji će zlatnim slovima biti upisan u povijest hrvatskog nogometa: 6. rujna 1967. Tadašnji predsjednik FIFA-e Sir Stanley Rous predao je trofej kapetanu i najboljem strijelcu Dinama Slavenu Zambati. Momčad koja je ostvarila taj sjajan uspjeh: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl, Stjepan Lamza. Treneri su bili Branko Zebec i Ivica Horvat.

Tad su se mnogi prisjetili i početka sezone te sreće koja obično prati hrabre, a bez koje Dinamo ne bi prošao ni prvo kolo. Nakon 0:2 i 2:0 protiv Spartaka iz Brna, "modre" je spasio ždrijeb, odnosno novčić i spretnost kapetana Zambate. Mučili su se i sa škotskim Dunfermlineom (2:4 i 2:0), strijepili i protiv rumunjskog Dinama (1:0 u Pitestiju i 0:0 u Maksimiru). Potom su domino-sustavom oborili najveće - Juventus, Eintracht, Leeds United...

• Prvo kolo:
  • Dinamo - Spartak Brno 2-0
  • Spartak Brno - Dinamo 2-0

• Drugo kolo:
  • Dinamo - Dunfermline 2-0
  • Dunfermline - Dinamo 4-2

• Treće kolo:
  • Dinamo - Dynamo Pitesti 0-0
  • Dynamo Pitesti - Dinamo 0-1

• Četvrtfinale:
  • Juventus - Dinamo 2-2
  • Dinamo - Juventus 3-0

• Polufinale:
  • Eintracht Frankfurt - Dinamo 3-0
  • Dinamo - Eintracht Frankfurt 4-0

• Finale:
  • Dinamo - Leeds United 2-0
  • Leeds United - Dinamo 0-0

Rivalitet sa 'splitskim bilima'

Vječni derbi hrvatskog nogometa između splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama je najveće i najznačajnije suparništvo između dvaju klubova u Hrvatskoj. Iako bi pravilnije bilo reći rivalitet, ime derbi se udomaćilo, tako da se susreti ta dva kluba nazivaju Vječni derbi. Suparništvo splitskih bilih i zagrebačkih plavih traje od 1924. godine kada su Hajduk i Građanski odigrali prvu utakmicu.

Građanski i Hajduk su doigrali 27 derbija, a od 1946. godine odigrano je 169 derbija u prvenstvu, kupu i superkupu. Dinamo je zabilježio 70 pobjeda, Hajduk 59, a 40 utakmica je završilo neodlučenim rezultatom. Od osamostaljenja Hrvatske odigrano je 66 derbija. Dinamo je zabilježio 30 pobjeda, Hajduk 23, a 13 puta utakmica je završila bez pobjednika.

Statistika

1924.-1941.	Građanski - Hajduk	27	10	9	8	49:45
1946.-1991.	Dinamo - Hajduk	103	40	27	36	-
1992.-2007.	Dinamo - Hajduk	66	30	13	23	87:74
Ukupno		196	80	49	68	-

Sezona 2007./08.

Trenutačna momčad

Igrač	Broj	Državljanin	Položaj	Bivši klub
Vratari
Georg Koch	1		vratar	MSV Duisburg
Ivan Kelava	12		vratar	NK Dinamo
Filip Lončarić	23		vratar	NK Dinamo
Obrambeni igrači
Marijan Buljat	2		desni branič/desni vezni	NK Osijek
Hrvoje Čale	3		lijevi branič	NK Dinamo
Tomislav Mikulić	5		branič/lijevi branič	K.R.C. Genk
Tomislav Barbarić	6		branič	NK Dinamo
Etto	7		desni branič/desni vezni	Atletico Paranaense
Carlos	15		branič/lijevi branič	São Paolo
Igor Bišćan	22		branič/obrambeni vezni	slobodan igrač
Dino Drpić	26		branič	NK Dinamo
Vezni igrači
Luka Modrić	10		vezni igrač	NK Dinamo
Mathias Chago	13		obrambeni vezni	NK Metalac Osijek
Mihael Mikić	14		desni vezni/krilni napadač	HNK Rijeka
Domagoj Antolić	16		vezni igrač	NK Dinamo
Sammir	18		navalni vezni	Sao Caetano
Franck Manga Guela	19		navalni vezni/krilni napadač	Kerkyra FC
Ognjen Vukojević	20		obrambeni vezni	Lierse SK
Ivica Vrdoljak	21		obrambeni vezni/branič	NK Zagreb
Davor Vugrinec	30		navalni vezni/povučeni napadač	HNK Rijeka
Napadači
Boško Balaban	9		napadač	Club Brugge
Josip Tadić	11		napadač	Bayer Leverkusen
Mario Mandžukić	17		napadač	NK Zagreb
Tomislav Šokota	25		napadač	FC Porto
Ivan Peko	27		napadač	NK Zrinjski Mostar

Transferi sezone 2007./08. (zima)

• Došli:
  • Igor Bišćan - slobodan igrač
  • Tomislav Mikulić - K.R.C. Genk
  • Mate Maleš - Hajduk Split (bez odštete, posuđen u NK Lokomotivu)

• Otišli:
  • Nikola Pokrivač - AS Monaco FC
  • Gordon Schildenfeld - Beşiktaş JK

• Na posudbi:
  • Silvio Cavrić - posuđen u NK Inter Zaprešić
  • Dejan Lovren - posuđen u NK Inter Zaprešić
  • Mario Grgurović - posuđen u NK Inter Zaprešić
  • Miroslav Šarić - posuđen u NK Inter Zaprešić
  • Marko Šarlija - posuđen u NK Inter Zaprešić
  • Tomislav Vranjić - posuđen u NK Inter Zaprešić
  • Stjepan Babić - posuđen u NK Lokomotivu
  • Milan Badelj - posuđen u NK Lokomotivu
  • Matej Bagarić - posuđen u NK Lokomotivu
  • Mate Maleš - posuđen u NK Lokomotivu
  • Josip Pivarić - posuđen u NK Lokomotivu
  • Ivan Tomečak - posuđen u NK Lokomotivu
  • Tomislav Havoić - posuđen u NK Lokomotivu
  • Sandi Hudorović - posuđen u NK Lokomotivu
  • Ante Tomić - posuđen u AO Xanthi
  • Dario Zahora - posuđen u NK Domžale
  • Patrice Kwedi - posuđen u NK Šibenik
  • Saško Pandev - posuđen u NK Međimurje

Stručni stožer

Pozicija	Ime
Trener	Zvonimir Soldo
Pomoćni trener	Fabijan Komljenović
Pomoćni trener	Boris Kubla
Trener vratara	Mario Jozić
Kondicijski trener	Miljenko Rak
Sportski direktor	Zoran Mamić
Tehnički direktor	Davor Bukovina
liječnik	dr. Mladen Čepulić
liječnik	dr. Hrvoje Šojat
liječnik	dr. Saša Janković
liječnik	dr. Božidar Šebečić
fizioterapeut	Mario Novak-Stanko
fizioterapeut	Mario Petrović
ekonom	Livijo Cvrk

Momčadi prvaka

Građanski

Sezona	Sastav	Trener
1923.	Vrđuka, Schiffer, Mesić, Vragović, Kinert, Mantler, Bažant, Pasinek, Rupec, Petrška, Götz, Ferderber, Pavleković, Babić	Arthur Gaskel
1926.	Mihelčič, D. Babić, Rupec, Ivančić, Perška, Mantler, Cindrić, Giler, Rudolf Hitrec, Remec, N. Babić, Urbanke	Josef Brandstatter
1928.	Mihelčič, Cindrić, D. Babić, Gmajnički, Perška, Stanković, Rajković, Gumhalter, Kralj, Remec, Kovačić, Mihaljević, Mekić	Imre Poszonyi
1937.	Urch, Jazbinšek, Hügl, Kovačević, Kokotović, Đanić, Lešnik, Antolković, Pleše, Medarić	Marton Bukovi
1940.	Urch, Brozović, Jazbinšek, Cimermančić, Đanić, Belošević, Lešnik, Antolković, Matekalo, Žalant, Kokotović	Marton Bukovi
1943.	Glaser, Brozović, Antolković, Cimermančić, Dubac, Lešnik, Jazbinšek, Wölfl, Pleše, Lechner, Kokotović	Marton Bukovi

Dinamo

Sezona	Sastav	Trener
1948.	Arneri, Cimermančić, Pukšec, Željko Čajkovski, Jazbinšek, Benko, Jurić, Kacian, Wölfl, Horvat, Pleše	Karl Mütsch
1954.	Majerović, Čonč, Crnković, Osojnak, I. Horvat, Kralj, Dvornić, Strnad, Ž. Čajkovski, Banožić, Benko, Cizarić, Ferković, Lipošinović, Kukec, Šikić, Režek, Mantula	Ivan Jazbinšek
1958.	Irović, Režek, Košćak, Lipošinović, Šikić, Hmelina, Matuš, Benko, Šantek, Jerković, Crnković, Gašpert, Banožić, Čonč, Ferković, Horvat, Hugl, Kolonić i Prelčec.	Gustav Lechner
1982.	Ivković, Vlak, Bošnjak, Kurtela, Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec, Cvetković, Krnčević, H. Dragičević, E. Dragičević, Braun, Bračun, Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić	Miroslav Blažević
1993.	Ladić, Ibrahimović, Turković, Panadić, Ištvanić, Lesjak, Stanić, Mamić, Pakasin, Vlaović, Cvitanović, Gašpar, Adžić, Škrinjar, Halilović, Marić, Kosić, Peternac	Miroslav Blažević
1996.	Ladić, Ibrahimović, Mladinić, A. Petrović, Mamić, Soldo, Krznar, Tomas, D. Šimić, Turković, Jeličić, Mlinarić, Gašpar, Marić, Kosić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Kovačić, J. Šimić, Golubica	Zlatko Kranjčar
1997.	Ladić, A. Dautbegović, Ibrahimović, D. Šimić, Mladinić, A. Petrović, Jurčić, Galić, Marić, Krznar, Štefulj, Rukavina, M. Cvitanović, Šarić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Mujčin, Kovačić, Kosić, Gašpar	Otto Barić
1998.	Ladić, Butina, Ibrahimović, Mladinić, M. Cvitanović, Bišćan, Tomas, Jurčić, Krznar, Jeličić, Jurić, Prosinečki, Gašpar, D. Šimić, Šarić, Marić, Mujčin, Šabić, Rukavina, Viduka, V. Petrović, Šokota, Jurčec, J. Šimić, Munoz	Zlatko Kranjčar
1999.	Ladić, Bišćan, Šokota, Štefulj, Jurić, Sedloski, Mujčin, Prosinečki, Jurčić, Banović, Šimić, Tokić, Rukavina, Šabić, Tomas, Mikić, Kozniku, Mikulenas, Cvitanović	Ilija Lončarević
2000.	Ladić, Butina, Vasilj, Šimić, Pavlović, Bišćan, Sedloski, Jurić, M. Cvitanović, Tokić, Tomas, Abramović, Pilipović, Šabić, Bazina, Krznar, Šarić, Jurčić, Mikić, I. Cvitanović, Šokota, Mujčin, Prosinečki, Rukavina, Jeličić, Kozniku, Mikulenas	Marijan Vlak
2003.	Butina, Jozić, Cesar, Poldrugač, D. Smoje, Krivić, Drpić, Sedloski, Čale, Ćosić, Polovanec, Tomić, Krznar, Papa, Mujčin, Agić, Čutura, Janjetović, M. Jurić, Mikić, S. Marić, Balaban, Zahora, Mitu, Mešanović, Olić, Dragičević, N. Kranjčar	Miroslav Blažević
2006.	Lončarić, Turina, Šarlija, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Tomić, Bošnjak, Modrić, Chago, Šarić, Vukojević, Marić, Mamić, Junior, Anderson Costa, Eduardo, Zahora	Josip Kuže
2007.	Lončarić, Turina, Šarlija, Vranjić, Nowotny, M. Cvitanović, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Schildenfield, Tomić, Agić, Pokrivač, Jertec, Mikić, Modrić, Chago, Vukojević, Sammir, Vugrinec, Tadić, Eduardo da Silva	Branko Ivanković
2008.	Koch, Kelava, Lončarić, Buljat, Čale, Mikulić, Schildenfeld, Barbarić, Etto, Carlos, Bišćan, Drpić, Modrić, Chago, Pokrivač, Mikić, Antolić, Sammir, Guela, Vukojević, Vrdoljak, Vugrinec, Balaban, Tadić, Mandžukić, Šokota, Peko	Zvonimir Soldo

Igrači s najviše nastupa i pogodaka

Najviše nastupa

#	Igrač	Karijera	Nastupa
1	Dražen Ladić	1986.-2000.	802
2	Marko Mlinarić	1978.-1987. 1995.-1996.	613
3	Srećko Bogdan	1975.-1985.	595
4	Zlatko Kranjčar	1973.-1983.	556
5	Drago Vabec	1968.-1979. 1984.	529
6	Mladen Ramljak	1962.-1973.	523
7	Damir Lesjak	1986.-1995.	510
8	Slavko Ištvanić	1983.-1995.	507
9	Ivica Horvat	1945.-1957.	507
10	Igor Cvitanović	1989.-1997. 2000.-2001.	502

Najbolji strijelci

#	Igrač	Karijera	Pogodaka
1	Igor Cvitanović	1989-1997 2000-2001	304
2	Dražan Jerković	1954.–1966	300
3	Snješko Cerin	1978.–1988.	295
4	Zlatko Kranjčar	1973.-1983.	256
5	Željko Čajkovski	1945.-1956.	249
6	Franjo Wölfl	1945.-1953.	254
7	Aleksandar Benko	1947.-1958.	235
8	Slaven Zambata	1959.-1969. 1972.	227
9	Drago Vabec	1968.-1979. 1984.	183
10	Marko Mlinarić	1978.-1987. 1995.-1996.	174

Poznati igrači

Milan Antolković Rudolf Belin Igor Bišćan Zvonimir Boban Srećko Bogdan Petar Bručić Tomislav Butina Snješko Cerin Zvonimir Cimermančić Igor Cvitanović Marijan Čerček Vladimir Čonč Vedran Ćorluka

Stjepan Deverić Eduardo da Silva Tomislav Ivković Oskar Jazbinšek Dražan Jerković Goran Jurić Ratko Kacian Vlado Kasalo Niko Kranjčar Zlatko Kranjčar Dražen Ladić Stjepan Lamza August Lešnik

Zoran Mamić Silvio Marić Vlatko Marković Marko Mlinarić Luka Modrić Zvonimir Monsider Edin Mujčin Džemal Mustedanagić Jens Nowotny Ivica Olić Robert Prosinečki Mladen Ramljak Goce Sedloski

Ivica Senzen Zvonimir Soldo Mario Stanić Dario Šimić Zlatko Škorić Davor Šuker Drago Vabec Mark Viduka Marijan Vlak Goran Vlaović Franjo Wölfl Velimir Zajec Slaven Zambata

Treneri

Arthur Gaskell, 1923-1924. Josef Brandstätter, 1925-1926. Imre Pozsonyi, 1926-1928. James Donnelly, 1929-1931. Giury Molnar, 1932. Robert Haftl, 1933-1935 Marton Bukovi, 1935-1945. Branko Kunst, 1945. Marton Bukovi, 1945-1947. Mirko Kokotović, 1947. Karl Mütsch, 1948. Bruno Knežević, 1948-1949. Bernard Hügl, 1950-1952. Milan Antolković, 1952-1953. Ivan Jazbinšek, 1953-1955. Bogdan Cuvaj, 1956. Milan Antolković, 1957. Gustav Lechner, 1957-1958. Milan Antolković, 1959-1960. Marton Bukovi, 1960-1961. Milan Antolković, 1961-1964. Vlatko Konjevod, 1964-1965. Branko Zebec, 1965-1967.

Ivica Horvat, 1967-1970. Zlatko Čajkovski,1970-1971. Dražan Jerković, 1971-1972. Stjepan Bobek, 1972. Domagoj Kapetanović, 1973. Ivan Marković, 1973-1974.