Hrvatska nogometna reprezentacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hrvatska
HNS.png
Nadimak "Vatreni"
Nogometni savez Hrvatski nogometni savez
Izbornik Slaven Bilić od 2006.
Kapetan Darijo Srna
Najviše nastupa Dario Šimić (100)
Najbolji strijelac Davor Šuker (45)
FIFA-ina ljestvica 8. (stanje svibanj 2012.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Flag of Banovina of Croatia.svg Hrvatska 4 : 0 Švicarska Flag of Switzerland.svg
(Zagreb, 2. travnja 1940.)

Od 1990.
Flag of Croatia.svg Hrvatska 2 : 1 SAD Flag of the United States.svg
(Zagreb, 17. listopada 1990.)
Najveća pobjeda
Flag of Croatia.svg Hrvatska 7 : 0 Australija Flag of Australia.svg

(Zagreb, 6. lipnja 1998.)
Flag of Croatia.svg Hrvatska 7 : 0 Andora Flag of Andorra.svg
(Zagreb, 7. listopada 2006.)
Najveći poraz
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg Italija 4 : 0 Hrvatska Flag of Independent State of Croatia.svg
(Genova, 5. travnja 1942.)

Flag of England (bordered).svg Engleska 5 : 1 Hrvatska Flag of Croatia.svg
(London, 9. rujna 2009.)
Nogometno SP
Nastupi 3 od 4 (Prvi put 1998.)
Najbolji rezultat Brončana medalja (1998.)
Nogometno EP
Nastupi 3 od 4 (Prvi put 1996.)
Najbolji rezultat četvrtzavršnica (1996. i 2008.)
Osvojene medalje
Svjetska prvenstva
bronca Francuska 1998.

Hrvatska nogometna reprezentacija predstavlja Republiku Hrvatsku u međunarodnim natjecanjima u nogometu. Nalazi se pod vodstvom Hrvatskog nogometnog saveza, upravljačkog nogometnog tijela u državi, a trenutni izbornik je Slaven Bilić koji se na toj poziciji nalazi od 2006. godine. Službeno priznata od strane FIFA-e, nogometna reprezentacija Hrvatske u prošlosti je predstavljala Banovinu Hrvatsku i Nezavisnu Državu Hrvatsku u devetnaest prijateljskih utakmica odigranih između 1940. i 1944. godine.[1] Ova reprezentacija ukinuta je 1945. godine nakon što je Hrvatska službeno postala dijelom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. U razdoblju od 1945. do 1990. godine Hrvatska nije nastupala kao samostalna reprezentacija već su hrvatski igrači igrali za jugoslavensku reprezentaciju.

Moderna nogometna reprezentacija osnovana je 1990. godine, nedugo nakon što je Hrvatska proglasila svoju nezavisnost od Jugoslavije, a 1993. godine službeno je postala članicom FIFA-e i UEFA-e.[2] Svoje prve međunarodne natjecateljske utakmice reprezentacija Hrvatske odigrala je u kvalifikacijama za Europsko nogometno prvenstvo 1996. godine koje je ujedno označilo i njihov prvi nastup na velikom nogometnom natjecanju.[1] Svoj debi na Svjetskim prvenstvima Hrvatska je ostvarila 1998. godine u Francuskoj gdje je natjecanje završila na trećem mjestu, a čiji je nogometaš Davor Šuker postao najboljim strijelcem prvenstva. Otkad su joj odobrena nastupanja na velikim nogometnim natjecanjima, Hrvatska je propustila samo jedno Svjetsko i jedno Europsko prvenstvo.[3]

Većinu domaćih utakmica nogometna reprezentacija Hrvatske igra na stadionu Maksimir u Zagrebu, dok se ostale utakmice uglavnom igraju na splitskom stadionu Poljud, riječkom stadionu Kantrida ili u Gradskom vrtu u Osijeku. U svojih 49 nastupa na stadionu u Maksimiru reprezentacija je poražena tek tri puta (Francuska, Švedska i Engleska), a svakako je najbolniji poraz do danas onaj protiv Engleza iz 2008. godine rezultatom 1:4.[1][4][5][6]

Zbog svojih uspješnih rezultata 1994. i 1998. godine, hrvatska nogometna reprezentacija je od FIFA-e dobila dva priznanja (Mover of the Year) i jedina je reprezentacija do danas kojoj je to uspjelo dva puta.[7] U trenutku kada je postala službenim članom FIFA-e, Hrvatska se nalazila na 125. mjestu FIFA-ine ljestvice; nakon Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. godine u Francuskoj, Hrvatska se popela na treće mjesto ljestvice što ju je označilo najnestalnijom reprezentacijom u povijesti.[8][9][10]

Sadržaj

[uredi] Povijest

[uredi] Razdoblje prije neovisnosti

Hrvatsku su s nogometom upoznala dvojica engleskih iseljenika u Rijeci i Županji 1873. godine. 1896. godine donijet je službeni pravilnik o igri. Do 1907. godine formirani su lokalni nogometni klubovi, a tiskano je i moderno izdanje Zakona o sportu.[11] Prema službenim povijesnim dokumentima FIFA-e, Hrvatska je svoju prvu nogometnu utakmicu odigrala 1907. godine.[2] Prije neovisnosti, hrvatski igrači igrali su za reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije (1919. - 1939.) te Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju (1945. - 1990.), premda su u razdobljima političkih nemira odigrane i neke neslužbene utakmice.[12] Reprezentacija organizirana u brzini pod vodstvom izbornika Huga Kinerta igrala je nekoliko privatnih domaćih uktamica u razdoblju od 1918. do 1919. godine.[13][14]

Prva utakmica hrvatske nogometne reprezentacije:
Jozo Jakopić (savezni kapetan), Emil Urch, Florijan Matekalo, Franjo Wölfl, Zvonko Jazbec, Milan Antolković, Ivan Jazbinšek, Ivica Belošević, Zvonimir Cimermančić, Franjo Glaser, Ivan Šuprina, August Lešnik i Mirko Kokotović

1940. godine Jozo Jakopić vodio je kao kapetan neslužbenu nogometnu reprezentaciju koja je predstavljala tadašnju Banovinu Hrvatsku u četiri prijateljske utakmice: dvije protiv Švicarske i dvije protiv Mađarske.[1] Hrvatska je kao neovisna reprezentacija pod sankcijama svoj debi ostvarila 2. travnja 1940. godine u Zagrebu utakmicom protiv Švicarske koja je završila rezultatom 4:0 u korist Hrvatske. Nakon invazije Sila Osovine Hrvatski nogometni savez na kratko je postao aktivan pridruživši se FIFA-i 17. srpnja 1941. godine pod okriljem Nezavisne države Hrvatske. Tadašnja reprezentacija čiji je izbornik bio Rudolf Hitrec odigrala je sveukupno petnaest prijateljskih utakmica od kojih četrnaest kao službena članica FIFA-e.[2][15] Prvi službeni rezultat kao članice FIFA-e reprezentacije Hrvatske je neodlučeni 1:1 ishod protiv Slovačke. Utakmica je odigrana 8. rujna u Bratislavi.[1] Sljedeće utakmice igrane su sve do 1945. godine kada je Nezavisna država Hrvatska ukinuta i kada je Hrvatska službeno postala članicom SFRJ time izgubivši svoju vlastitu reprezentaciju i suradnju s FIFA-om.[15]

U razdoblju od 1950. do 1956. godine nakratko je bila aktivna neslužbena hrvatska nogometna reprezentacija; pobijedila je u utakmicama protiv Indonezije te Jugoslavenskog tima koji je tada nastupio kao "Srbija".[14] Za Jugoslaviju su na ljetnim Olimpijskim igrama 1956. godine nastupali Hrvati,[16] kao što su nastupali i za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju na Europskim i Svjetskim prvenstvima na kojima su se kvalificirali sve do 1990. godine.[17][18]

[uredi] Službeno osnivanje

Posljednji jugoslavenski sastav za koji su igrali hrvatski igrači bio je onaj koji je odigrao utakmicu protiv Švedske 16. svibnja 1991. godine, nekoliko dana prije referenduma o neovisnosti Hrvatske.[19] Tijekom tog razdoblja osnovan je još jedan hrvatski sastav koji je svoju prvu modernu međunarodnu nogometnu utakmicu odigrao protiv SAD-a, 17. listopada 1990. godine na stadionu u Maksimiru. Ta utakmica, koju je Hrvatska dobila rezultatom 2:1,[20] bila je jedna od tri utakmice koje je vodio prvi službeni izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Dražan Jerković. Pod njegovim vodstvom Hrvatska je pobijedila u još dvije utakmice prije nego su izbornici postali Stanko Poklepović i Vlatko Marković koji su kratko vodili reprezentaciju. Utakmica protiv SAD-a također je poslužila za predstavljanje dresova hrvatske reprezentacije. Dizajnirani po uzoru na šahovnicu koja se nalazi na službenoj zastavi države Hrvatske, dresovi su smatrani vrlo profesionalnima i originalnima.[21] Iako se Hrvatska još uvijek smatrala dijelom SFRJ do službenog proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991. godine, ovaj sastav se već tada smatrao službenom nogometnom reprezentacijom nezavisne Hrvatske.[22][23]

Sredinom 1992. godine reprezentacija je postala članicom FIFA-e i UEFA-e. FIFA nije priznala nastupe reprezentacije prije neovisnosti Hrvatske pa je na službenoj FIFA-inoj ljestvici zauzela tek 125. mjesto.[3][10] FIFA i UEFA su kasnile za drugim svjetskim športskim organizacijama i UN-om po pitanju prijama Hrvatske u svoje članstvo. Nepuštanjem hrvatskih klubova u europska klupska natjecanja "zbog ratnih okolnosti" pomagali su međunarodnu izolaciju Hrvatske i neinformiranost svijeta o tome da Hrvatska uopće postoji. MOO je 17. siječnja 1992. primio HOO u privremeno članstvo (puno 24. rujna 1993. godine). UN je to učinio 22. svibnja 1992., FIFA tek 3. srpnja 1992. godine. FIFA nije Hrvatskoj omogućila sudjelovati na izlučnim natjecanjima za svjetsko prvenstvo 1994. u SAD-u; s druge strane, unatoč pravnih stajališta mišljenja Badinterove komisije, neki su športski moćnici i dalje smatrali srbijansko-crnogorsku državnu zajednicu jedinom sljednicom bivše Jugoslavije, pa su i dalje rezultate i uspjehe bivše države pripisivali samo njima te i time sve prava koja su proizlazila iz toga, ignorirajući ravnopravnu sljednost svih osamostaljenih republika. Štoviše, "nekakva" Jugoslavija je trebala biti nositeljicom 5. skupine europskih izlučnih natjecanja[nedostaje izvor], no zbog sankcija iz Rezolucije VS UN br. 757 koje su se odnosile na srbijansko-crnogorsku državnu zajednicu, nikakva "Jugoslavija" nije sudjelovala. Iako se te sankcije nisu odnosile na Hrvatsku, Hrvatska nije sudjelovala u kvalifikacijama za to SP 1994. godine. Da su međunarodne organizacije mogle uključiti Hrvatsku u te kvalifikacije, pokazuje slučaj MOO-a par godina poslije. Primjer kako se je moglo "u ime športa" omogućiti dodatne kvalifikacije za isključene svjetski jake reprezentacije, pokazalo se kad su to u MOO-u omogućili srbijansko-crnogorskoj reprezentaciji za košarkaško EP 1995. godine, iako su teritoriji Hrvatske i BiH bili pod okupacijom snaga poduprtih i poticanih iz SRJ.

Hrvatska je skoro ostala i bez sudjelovanja na izlučnim natjecanjima za EP 1996. godine, što je izazvalo bijes hrvatske športske javnosti. Hrvatski su se igrači, treneri i ini športski dužnosnici stoga diljem Europe angažirali, lobirajući po europskim klubovima, nogometnim organizacijama i inim športskim forumima za hrvatsko sudjelovanje.[24] Naposlijetku su uspjeli izboriti da se Hrvatska natječe te je nakon preko 3 godine (4. rujna 1994.) od hrvatskog osamostaljenja (25. lipnja 1991.) zaigrala u službenoj utakmici. Pri tome su međunarodne organizacije svojom tromošću i djelovanjima interesnih skupina u njima u tolikom razdoblju iz međunarodnog nogometa zapravo isključila većinu igrača svjetskog junorskog prvaka iz 1987. godine: Roberta Jarnog, Dubravka Pavličića, Igora Štimca, Zvonimira Bobana, Roberta Prosinečkog, Tomislava Piplicu, Davora Šukera i njihova trenera Mirka Jozića.

Izbornik je postao Miroslav Blažević koji je reprezentaciju vodio kroz kvalifikacije za Europsko prvenstvo 1996. godine koja je započela s prvom službeno priznatom pobjedom nakon proglašenja neovisnosti: 2:0 protiv Estonije, 4. rujna 1994. godine.

Prvi službeni natjecateljski poraz Hrvatske dogodio se 11. lipnja 1995. godine u utakmici protiv Ukrajine (1:0) u istoj kvalifikacijskoj skupini.[1] Ipak, unatoč porazu, Hrvatska je kvalifikacije završila na prvom mjestu skupine[25] te osvojila svoje prvo FIFA-ino priznanje 1994. godine (Best Mover of the Year).[26]

[uredi] "Zlatna generacija"

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Svjetsko prvenstvo u nogometu - Francuska 1998.

Hrvatska 3-5-2 formacija sa Svjetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj. Premda ih nema u planu, Robert Prosinečki i Krunoslav Jurčić također su sudjelovali značajni dio minuta. Alen Bokšić propustio je prvenstvo zbog ozljede, a u početnom sastavu zamijenio ga je Goran Vlaović.

Napadač Goran Vlaović postigao je prvi pogodak na velikom turniru za reprezentaciju u utakmici protiv Turske na Europskom prvenstvu održanom u Engleskoj 1996. godine.[27] Nakon prve utakmice i pobjede, Hrvatska je u drugoj utakmici na iznenađenje mnogih pobijedila branitelje naslova Dansku rezultatom 3:0[28] u utakmici koja će ostati upamćena po fantastičnom pogotku Davora Šukera lobom s 11 metara. Šuker će kasnije izjaviti da mu je upravo to bio omiljeni pogodak karijere.[29] U posljednjoj utakmici u skupini Hrvatska je glatko izgubila od Portugala rezultatom 0:3,[30] ali se svejedno plasirala u četvrtfinale gdje je izgubila od kasnijih prvaka Njemačke rezultatom 1:2 u kontroverznoj utakmici.[31]

Davor Šuker - jedan od najboljih i svjetski najpoznatijih hrvatskih nogometaša svih vremena; ujedno i predvodnik Zlatne generacije 90-tih godina prošlog stoljeća i najbolji strijelac reprezentacije svih vremena.

Unatoč ispadanju u četvrtfinalu, Miroslav Blažević ostao je izbornik reprezentacije tijekom kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj 1998. godine. Kvalifikacije su ponovno završile uspjehom, nakon što je Hrvatska u kasnijem doigravanju bila bolja od Ukrajine nakon dvije utakmice. U skupini Svjetskog prvenstva Hrvatska je pobijedila Jamajku i Japan (3:1 i 1:0), ali izgubila od Argentine (0:1) čime je osvojila drugo mjesto u skupini i u osminifinala se susrela s Rumunjskom. Tu je utakmicu Hrvatska pobijedila 1:0 i našla se u četvrtfinalu, ponovno s Njemačkom koja se u to vrijeme nalazila na drugom mjestu FIFA-ine ljestvice najboljih nogometnih reprezentacija svijeta.[32] Iako je većina smatrala da će Njemačka proći dalje, tu utakmicu je Hrvatska glatko dobila rezultatom 3:0 golovima Roberta Jarnija, Gorana Vlaovića i Davora Šukera, a sve nakon što je Christian Wörns zaradio crveni karton. U polufinalu Hrvatska se susrela s domaćinom prvenstva, Francuskom: nakon prvog poluvremena u kojem nije bilo zgoditaka, Hrvatska je povela pogotkom Davora Šukera, ali je već u sljedećem napadu branič Lilian Thuram izjednačio rezultat. Kasnije je isti igrač postigao još jedan pogodak pa je Hrvatska izgubila konačnim rezultatom 1:2. U utakmici za treće mjesto Hrvatska se susrela s reprezentacijom Nizozemske koju su dobili 2:1, a zbog pogotka kojeg je u njoj postigao Davor Šuker je postao najbolji strijelac prvenstva te osvajač nagrade Zlatna kopačka.[33] Budući je osvajanje trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu smatrano jednim od najboljih nogometnih debija u povijesti, Hrvatska je u siječnju 1999. godine postavljena na treće mjesto FIFA-ine ljestvice što ujedno označava i njezin najbolji plasman na istoj do danas.[10][17] 1998. godine Hrvatska je po drugi put dobila priznanje od FIFA-e (Best Mover of the Year).[7] Zbog svojih uspjeha sastav hrvatske nogometne reprezentacije iz 90-tih smatra se Zlatnom generacijom.[34][35] Mnogi od ovih igrača bili su sastavni dio momčadi bivše jugoslavenske reprezentacije do 20. godine koja je osvojila Svjetsko juniorsko prvenstvo 1987. godine u Čileu.

Unatoč uspjesima na svoja prva dva velika nogometna natjecanja, Hrvatska je u kvalifikacijskoj skupini za sljedeće Europsko prvenstvo 2000. godine završila tek na trećem mjestu iza reprezentacija Jugoslavije i Republike Irske, ne uspjevši se kvalificirati na to natjecanje.[36] Obje utakmice između Hrvatske i Jugoslavije završile su neodlučenim rezultatima u skupini. Utakmice su praćene političkim tenzijama navijača obaju momčadi, a tijekom utakmice u Beogradu dogodili su se i politički protesti.[37] Uzvratna utakmica u Zagrebu završila je rezultatom 2:2 zbog čega se Hrvatska nije uspjela kvalificirati na Euro 2000.[29]

[uredi] Pad pod vodstvom Jozića i Barića

Izbornik Blažević dao je ostavku u jesen 2000. godine pa je umjesto njega na klupu zasjeo Mirko Jozić. Unatoč odlasku u mirovinu mnogih igrača "Zlatne generacije", Hrvatska je ostala neporažena u kvalifikacijskoj skupini za Svjetsko prvenstvo 2002. godine. Ipak, taj turnir započeli su porazom od Meksika nakon kojeg je uslijedila iznenađujuća pobjeda od 2:1 protiv finalista Europskog prvenstva iz 2000. godine, Talijana.[38][39] U posljednjoj utakmici skupine Hrvatska je izgubila od Ekvadora (0:1) što joj je onemogućilo prolazak u drugu fazu natjecanja,[40] a igrači su uglavnom krivnju svaljivali na pritisak uzrokovan velikim očekivanjima.[41] Jozić je nakon prvenstva dao ostavku i u srpnju 2002. godine na njegovo mjesto sjeo je bivši trener Fenerbahçea - Otto Barić, prvi izbornik reprezentacije koji nije rođen na Balkanu.[42][43]

Pod Barićevim vodstvom igra Hrvatske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2004. godine bila je svakojaka, a prolazak na to natjecanje osigurala je tek nakon dodatnog play-offa u dvije utakmice protiv Slovenije (2:1). Dado Pršo postigao je izuzetno važan i, na kraju se pokazalo, odlučujući pogodak u gostima u uzvratnom susretu.[44] Na samom turniru Hrvatska je odigrala blijedih 0:0 sa Švicarskom te također remizirala s braniteljima naslova Francuzima (2:2),[45] ali zbog poraza od Engleza (2:4) nije prošla u četvrtfinale.[46] Barićev dvogodišnji ugovor istekao je u srpnju 2004. godine i odlučeno je da neće biti produžen.[47] Barićev je mandat obilježio jedan pristup o kojem se dugo govorilo, a dotada ga se nikako nije poduzimalo: pozvalo se izvrsne perspektivne igrače hrvatskog podrijetla koji su igrali po zapadnoeuropskim zemljama igrati za Hrvatsku.

[uredi] Ponovni uspon pod vodstvom Kranjčara i Bilića

Fotografija s utakmice Brazil - Hrvatska odigrane 13. lipnja 2006. godine na Olimpijskom stadionu u Berlinu tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj koja će ostati upamćena po fantastičnoj atmosferi koju su stvorili navijači obaju država.

Bivši hrvatski igrač Zlatko Kranjčar naslijedio je Barića na mjestu izbornika reprezentacije u srpnju 2004. godine i kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2006. godine prošao bez poraza,[48][49] ali također bio optužen za nepotizam zbog izbora svog vlastitog sina, Nike Kranjčara u sastav.[50] Na samom prvenstvu Hrvatska je izgubila prvu utakmicu od Brazila (0:1)[51] te odigrala neodlučeno s Japanom (0:0) u okršaju u kojem je Darijo Srna promašio jedanaesterac u prvom poluvremenu.[52] Treća utakmica, remi sa Australijom (2:2) u kojoj su čak tri igrača zaradila crvene kartone, potvrdila je ispadanje Hrvatske s još jednog velikog natjecanja već u prvom krugu.[53] Također, ta utakmica će ostati upamćena po pogrešci glavnog suca, Grahama Polla, koji je pokazao tri žuta kartona hrvatskom reprezentativcu Josipu Šimuniću nakon što ga je zamijenio s australskim igračem zbog njegovog australskog naglaska. Poll, izrazito kritiziran zbog suđenja baš u toj utakmici, nedugo potom povukao se iz nogometa.[54]

Nakon prvenstva Hrvatski nogometni savez je u srpnju 2006. godine izbornika Kranjčara zamijenio sa Slavenom Bilićem.[55] Bilić je u momčad uveo nekoliko mladih igrača[56] i u početku postizao uspjehe[57][58][59] koji uključuju i pobjedu rezultatom 2:0 u prijateljskoj utakmici protiv Talijana.[60] Unatoč kontroverznoj odluci o suspenziji Darija Srne, Ivice Olića i Boška Balabana iz reprezentacije zbog njihovih kasnih noćnih provoda po narodnjačkim klubovima,[61] Bilić je svoju momčad uvjerljivo vodio kroz kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2008. godine. Kvalifikacije su završili na prvom mjestu skupine,[62] sa samo jednim porazom (od Makedonije) te dvjema pobjedama protiv Engleske, reprezentacije koja se zbog toga nije uspjela kvalificirati na završni turnir prvi put nakon 1984. godine.[63]

Fotografija s utakmice Hrvatska - Austrija odigrane 8. lipnja 2008. godine za vrijeme Europskog prvenstva u Austriji i Šivcarskoj.

Nakon što je glavnog napadača Eduarda da Silvu divljački ozlijedio protivnički igrač u Premier ligi, Bilić je bio prisiljen uvelike izmijeniti način igre reprezentacije[64][65] pa su u sastav dovedeni Nikola Kalinić i Nikola Pokrivač koji do tada nikad nisu nastupali za nacionalnu momčad.[66][67] Reprezentacija je dobila oštre kritike na račun loše igre u pripremnim utakmicama protiv Škotske i Moldavije,[68][69] ali su na samom prvenstvu prvi put u povijesti ostvarili sve tri pobjede u skupini - protiv domaćina Austrije, Njemačke i Poljske, te glatko prošli u četvrtfinale.[70] Niko Kovač je bio kapetan u svim utakmicama budući se smatralo da je to njegovo posljednje veliko natjecanje,[71] osim u posljednjoj utakmici skupine kada ga je mijenjao Dario Šimić.[72] Međutim, u četvrtfinalu Hrvatska se susrela s Turskom i na dramatičan način izgubila utakmicu uslijed lošijeg izvođenja jedanaesteraca (regularni dio utakmice završio je 0:0, a nakon produžetaka semafor je pokazivao 1:1).[58][73][74] Ipak, uspjeli su do kraja turnira ostati reprezentacija koja je primila najmanje pogodaka na istome (2), imala najmanje izgubljenih utakmica (0) i postigla najraniji pogodak (u četvrtoj minuti prve utakmice protiv Austrije što je također označilo i najraniji pogodak s bijele točke ikada postignut u povijesti Europskih nogometnih prvenstava).[75]

Unatoč glasinama da će dati ostavku,[76][77] izbornik Bilić je produžio svoj ugovor te na taj način postao prvi izbornik nakon Blaževića koji će voditi Hrvatsku na dva uzastopna velika natjecanja.[78] U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi, Hrvatska se ponovno našla s Englezima i njihove utakmice proglašene su najočekivanijima u kompletnim kvalifikacijama.[79] Nakon domaće pobjede protiv Kazahstana,[80] Hrvatska je izgubila od Engleske kod kuće i na taj način prekinula svoj niz neporaženosti na stadionu Maksimir koji je trajao punih 14 godina.[5] Tijekom kvalifikacija momčad se mučila s ozljedama raznih igrača, a također se dogodio i njihov dosadašnji najveći poraz - 1:5 od Engleske na stadionu Wembley. Iako je u posljednjoj utakmici Hrvatska pobijedila Kazahstan, nije se uspjela kvalificirati na natjecanje zbog toga što je Ukrajina - nakon pobjede nad Englezima - također pobijedila Andoru i zauzela drugo mjesto u skupini. Nakon završetka kvalifikacija Bilić je bio izrazito kritiziran i očekivala se njegova ostavka, ali je ugovor svejedno produžen i on je ostao izbornikom do danas.

Premda u lošoj formi koja je direktno uzrokovala njihovo ispadanje iz najboljih 10 na FIFA-inoj ljestvici reprezentacija, Hrvatska je postavljena za nositelja kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2012. godine u Ukrajini i Poljskoj; Hrvatska je skupa s Mađarskom bila kandidat za domaćina tog natjecanja što bi im omogućilo automatsku kvalifikaciju. Ipak, odlučeno je da će se prvenstvo održati u Poljskoj i Ukrajini pa se Hrvatska našla u Grupi F kvalifikacija za natjecanje[81] i, premda su bili nositelji, završili su kvalifikacijski put tek na drugom mjestu iza Grčke te morali igrati play-off utakmice s Turskom. Obje utakmice bile su izrazito medijski popraćene, a sam izbornik Bilić izjavio je da je ovo savršena prilika za osvetu zbog dramatičnog poraza u četvrtfinalu Europskog prvenstva 2008. godine. Hrvatska je uspjela, pobijedivši sveukupno rezultatom 3:0 s tim da su sva tri pogotka postignuta u prvoj utakmici odigranoj u Istanbulu te se na taj način kvalificirala za završni turnir. Na Europskom prvenstvu 2012. godine, Hrvatska će igrati u Grupi 3 s Republikom Irskom, Italijom i braniteljem naslova Španjolskom.

[uredi] Domaći stadioni

Stadion Maksimir na kojem hrvatska nogometna reprezentacija igra veliku većinu svojih domaćih utakmica.

Većinu domaćih utakmica hrvatska nogometna reprezentacija igra na stadionu Maksimir u Zagrebu. Stadion je izgrađen 1912. godine, a obnovljen 1997. godine. Ime je dobio po kvartu u kojem se nalazi - Maksimiru.[82] Na njemu je hrvatska reprezentacija do danas odigrala najviše utakmica, a bio je i domaćin prve službene utakmice protiv Litve; također je služio i kao domaći stadion utakmica Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata.[1] Hrvatski nogometni savez i Vlada dogovorili su daljnja poboljšanja stadiona (uključujući i povećanje broja sjedala s postojećih 40-tak tisuća) koja će ga učiniti najskupljim nogometnim stadionom na svijetu.[82][83] Međutim, 2008. godine UEFA je zaprijetila da će ograničiti broj domaćih navijača koji će moći gledati utakmice svoje reprezentacije zbog navijačkih nereda koji su se dogodili tijekom Europskog prvenstva te godine.[84] Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nije odobrio završne planove obnove stadiona 2008. godine, a jedan od glavnih razloga bili su veliki troškovi; od prosinca 2008. godine obnavljanje stadiona je odgođeno do daljnjega.[85]

Osim u Zagrebu, hrvatska reprezentacija domaće utakmice igra i u drugim gradovima. Najčešći od njih je Split gdje se igra na stadionu Poljud koji je bio domaćin nekoliko kvalifikacijskih utakmica za Europsko prvenstvo 1996. i Svjetsko prvenstvu 1998. godine. Od prve utakmice 1995. godine protiv Italije koja je završila neodlučenim 1:1 rezultatom, Hrvatska nije uspjela pobijediti u službenoj FIFA utakmici na Poljudu. Zbog ove činjenice utakmice na tom stadionu proglašene su "Poljudskom kletvom".[86] Ta kletva napokon je prekinuta u lipnju 2011. godine kada je Hrvatska pobijedila Gruziju rezultatom 2:1. Reprezentacija je nekoliko kvalifikacijskih i prijateljskih utakmica odigrala i na stadionu Kantrida u Rijeci (gdje je do danas još uvijek neporažena), na stadionu Gradski vrt u Osijeku te na stadionu Anđelko Herjavec u Varaždinu.

[uredi] Statistika rezultata na domaćim stadionima

Od prve službene utakmice (17. listopada 1990. godine protiv reprezentacije SAD-a), Hrvatska je svoje domaće oglede igrala na sveukupno devet stadiona do danas.

Stadion Grad Ukupno utakmica Pobjede Neodlučeni Porazi Po. Pr. Bodovi po utakmici
Stadion Maksimir Zagreb 49 32 14 3 103 28 2,25
Stadion Kantrida Rijeka 11 10 1 0 19 4 2,81
Stadion Poljud Split 10 1 6 3 9 13 0,90
Stadion Anđelko Herjavec Varaždin 6 4 2 0 12 3 2,33
Stadion Gradski vrt Osijek 6 4 2 0 16 5 2,33
Stadion Aldo Drosina Pula 3 2 0 1 8 4 2,00
Stadion Kranjčevićeva Zagreb 1 1 0 0 3 0 3,00
Stadion Šubićevac Šibenik 1 0 1 0 2 2 1,00
Stadion HNK Cibalia Vinkovci 1 1 0 0 5 0 3,00
Sveukupno 88 55 26 7 184 69 2.17

[uredi] Imidž reprezentacije

[uredi] Ime, dresovi i treninzi

Službeni dres hrvatske nogometne reprezentacije dizajnirao je još 1990. Miroslav Šutej, a predstavlja najpoznatiji hrvatski brand.

Službena FIFA-ina skraćenica imena hrvatske nogometne reprezentacije je CRO i taj se akronim upotrebljava kako bi se reprezentacija identificirala u FIFA-i i medijima.[87] Druga skraćenica koja se upotrebljava je i HRV.[88] Hrvatski igrači vrlo često se nazivaju Vatreni, a u posljednje vrijeme otkad momčad vodi Slaven Bilić drugi nadimak im je i Bilić Boysi.[89]

Prvi službeni dres hrvatske nogometne reprezentacije dizajnirao je Miroslav Šutej 1990. godine. Premda je malo promijenjen otkad je službeni sponzor postao Nike, dres je uglavnom zadržao nacionalni identitet države. Također, šahovnica prisutna na službenom grbu Republike Hrvatske, kao i na dresu nogometne reprezentacije koristi se i na dresovima u ostalim sportovima - bilo momčadskim ili pojedinačnim.[21]

Tradicionalni trening kamp reprezentacije nalazi se u Čatežu (Slovenija) gdje se momčad priprema za nadolazeće utakmice. Međutim, Hrvatski nogometni savez je najavio izgradnju novog trening centra sa sjedištem u Tuhelju kako bi se uvjeti treninga još više poboljšali.[90]

[uredi] Navijači

Najprominentniji navijači hrvatske reprezentacije su navijači nogometnih klubova Hajduka iz Splita te Dinama iz Zagreba koji u hrvatskoj nogometnoj ligi imaju najveći broj navijača.[91] Zbog rivalstva ovih dviju navijačkih skupina - Bad Blue Boysa iz Zagreba i Torcide iz Splita - obje su bile povezane s huliganskim nemirima tijekom utakmica ova dva kluba,[92][93] premda nasilje između njih do danas nije zabilježeno na utakmicama reprezentacije. Nogometna reprezentacija Hrvatske veliku potporu ima i od Hrvata koji žive u susjednoj Bosni i Hercegovini, prvenstveno od navijača nogometnog kluba HŠK Zrinjski Mostar koji su poznati pod imenom Ultras-Zrinjski.[94] Hrvatske navijače gotovo uvijek prati slogan Uvijek Vjerni kako se također zove i udruženje navijača hrvatske nogometne reprezentacije kojem je cilj ujediniti sve obožavatelje i navijače Hrvatske iz cijeloga svijeta.[95]

Jedno od glavnih okupljališta hrvatskih navijača je svakako Trg bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Fotografija prikazuje navijače tijekom utakmice Hrvatska - Njemačka odigrane 12. lipnja 2008. godine u sklopu Europskog nogometnog prvenstva u Austriji i Švicarskoj.

Međutim, ponašanje navijača na međunarodnim utakmicama dovelo je i do međunarodnih sankcija protiv reprezentacije. Hrvatska je bila kažnjena pod prijetnjom izbacivanja iz UEFA-e zbog rasističkog ponašanja navijača tijekom Europskog prvenstva 2004. godine.[96] Također je u više navrata zabilježeno opiranje pravilima sigurnosti od strane navijača. Tijekom Svjetskog prvenstva 2006. godine jedan navijač pobjegao je osiguranju i prišao igračima ulaskom direktno na teren; bio je uhićen zbog smetanja posjeda.[97] Tijekom prijateljske utakmice s Italijom u Livornu, mala grupa hrvatskih navijača stojeći na tribinama napravila je znak Svastike kao odgovor na to što su talijanski navijači mahali s komunističkim zastavama; UEFA je kaznila Hrvatski nogometni savez zbog incidenta.[96][98] Slični događaji zabilježeni su tijekom Europskog prvenstva 2008. godine; UEFA je ponovno kaznila Hrvatsku zbog isticanja rasističkih banera u utakmici protiv Turske,[99] a FIFA je kaznila HNS zbog rasističkog vrijeđanja engleskog igrača Emila Heskeyja 10. rujna 2008. godine.[100]

Hrvatski navijači vrlo često upotrebljavaju baklje bilo da je riječ o utakmicama domaćeg prvenstva ili na međunarodnim utakmicama[101][102][103] što prema riječima bivšeg reprezentativca Igora Štimca i sadašnjeg reprezentativca Luke Modrića dodatno motivira kompletnu momčad.[104][105] Međutim, bakljade su zabranjene na većini međunarodnih utakmica pa se hrvatskim navijačima od strane osiguranja UEFA-e i FIFA-e sredstva često oduzimaju prilikom ulaska u stadion.[106] Hrvatski navijači također su došli u sukob s muslimanima iz Turske tijekom Europskog prvenstva 2008. godine u utakmici s turskom nogometnom reprezentacijom. Osiguranje je bilo dodatno pojačano u vrijeme kada su se hrvatski i turski navijači okupljali u Beču nedugo prije početka utakmice četvrtfinala tog turnira; nakon utakmice hrvatski navijači odupirali su se policiji i ušli u sukobe s turskim navijačima.[107]

Tijekom međunarodnih nogometnih susreta reprezentacija bivših država Jugoslavije također su se pojavljivale tenzije među navijačima. Hrvatski navijači smješteni u gledalištu tijekom utakmice Jugoslavije i Nizozemske 3. lipnja 1990. godine zviždali su dok se svirala jugoslavenska himna, a tijekom cijele utakmice navijali su za Nizozemsku.[108] Stadion na Maksimiru bio je poprište oštrih sukoba hrvatskih i srpskih navijača tijekom utakmice nogometnih klubova Dinama iz Zagreba i Crvene zvezde iz Beograda što je uzrokovalo njezin prekid.[109] Tijekom Svjetskog prvenstva 2006. godine dogodili su se sukobi između Hrvata i Bosanaca u Mostaru.[110]

[uredi] Uspjesi na velikim natjecanjima

[uredi] Svjetsko prvenstvo

Hrvatska nogometna reprezentacija se kvalificirala i nastupila na tri Svjetska nogometna prvenstva za redom u razdoblju od 1998. do 2006. godine, ali nije se uspjela kvalificirati na Svjetsko prvenstvo održano u Južnoj Africi 2010. godine nakon što je kvalifikacijsku skupinu završila na trećem mjestu iza Engleske i Ukrajine. Premda je postala službenom članicom FIFA-e i UEFA-e 1992. godine, nije mogla nastupiti na Svjetskom prvenstvu održanom u SAD-u 1994. godine budući su kvalifikacije za to natjecanje započele prije njezinog službenog početka članstva.[111] Do danas je njezin najbolji nastup na Svjetskim nogometnim prvenstvima treće mjesto osvojeno u Francuskoj 1998. godine. Na ostala dva na kojima je nastupila, reprezentacija Hrvatske eliminirana je nakon razigravanja po skupinama.

  • 1930. do 1990. - nije nastupala kao samostalna država
  • 1994. - nije sudjelovala u kvalifikacijama
Godina Faza natjecanja Mjesto Uta. Pob. Izj.* Por. Po. Pr.
Flag of France.svg 1998. 3. mjesto 3 7 5 0 2 11 5
Flag of South Korea.svgFlag of Japan.svg 2002. 1. krug 23 3 1 0 2 2 3
Flag of Germany.svg 2006. 1. krug 22 3 0 2 1 2 3
Flag of South Africa.svg 2010. nisu se kvalificirali - - - - - - -
Flag of Brazil.svg 2014. - - - - - -
Zastava Ruske Federacije.svg 2018. - - - - - -
Ukupno 3/4 - 13 6 2 15 11

[uredi] Europsko prvenstvo

Najbolji rezultati hrvatske nogometne reprezentacije na Europskim nogometnim prvenstvima do danas je bilo četvrtfinale u njihovom debi nastupu na prvenstvu u Engleskoj 1996. godine te ponovno četvrtfinale na prvenstvu održanom u Austriji i Švicarskoj 2008. godine. Za Europsko prvenstvo 2000. godine održano u Nizozemskoj i Belgiji nisu se kvalificirali. Hrvatski nogometni savez je skupa s Mađarskim nogometnim savezom podnio službenu prijavu za zajedničko domaćinstvo ovih dviju država za Europsko nogometno prvenstvo 2012. godine, ali su za domaćina tog prvenstva na kraju izabrane Poljska i Ukrajina.[112] Hrvatska se nakon doigravanja u dvije utakmice s Turskom uspješno kvalificirala na to natjecanje.

Godina Mjesto Uta. Pob. Izj.* Por. Po. Pr.
Flag of England.svg 1996. 7. mjesto 4 2 0 2 5 5
Flag of Belgium (civil).svg Flag of the Netherlands.svg 2000. nisu se kvalificirali - - - - - -
Flag of Portugal.svg 2004. 13. mjesto 3 0 2 1 4 6
Flag of Austria.svg Flag of Switzerland.svg 2008. 5. mjesto 4 3 1 0 5 2
Flag of Ukraine.svg Flag of Poland.svg 2012. kvalificirali su se - - - - - -
Flag of France.svg 2016. - - - - - - -
Ukupno 3/4 11 5 3 3 14 13

[uredi] Manji turniri

Godina Rezultat Pozicija Utakmice Pobjede Neodlučeni Porazi Po Pr
Flag of Morocco.svg Turnir kralja Hassana II. (1996.) Pobjednici 1 2 0 2 0 3 3
Flag of Japan.svg Kirin kup (1997.) 1. krug 2 2 0 1 1 4 5
Flag of South Korea.svg Korea kup (1999.) Pobjednici 1 3 1 2 0 5 4
Flag of Hong Kong.svg Carlsberg kup (2006.) 3. mjesto 3 2 1 0 1 4 2
Ukupno - 2 naslova 9 2 5 2 16 14

[uredi] Razni rekordi

Sa svojih 100 nastupa prije odlaska u mirovinu 2008. godine Dario Šimić je igrač koji je najviše puta zaigrao za reprezentaciju do danas, prestigavši dotadašnjeg rekordera Roberta Jarnija koji je skupio 81 nastup.[113][114][115]

Davor Šuker uvjerljivo je najbolji hrvatski strijelac do danas sa 45 postignutih pogodaka. Proglašen je hrvatskim "Zlatnim igračem" od strane UEFA-e na jubilarnom slavlju 2004. godine.[29] Eduardo da Silva trenutno je na drugom mjestu s 22 postignuta pogotka.[116] Mladen Petrić drži rekord u najviše postignutih pogodaka na jednoj utakmici - bio je strijelac četiri zgoditka u domaćoj pobjedi Hrvatske protiv Andore 7. listopada 2006. godine.[117]

Dvije najveće pobjede hrvatske nogometne reprezentacije do danas su one rezultatom 7:0 protiv reprezentacija Australije (1998. godine) i Andore (2006. godine). Najveći porazi reprezentacije su oni iz doba Nezavisne države Hrvatske protiv Njemačke (1:5) tijekom 40-tih godina prošlog stoljeća te onaj protiv Engleske tijekom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. godine (1:5). Od ostalih visokih poraza svakako se trebaju izdvojiti i onaj rezultatom 1:4 protiv Slovačke u prijateljskoj utakmici odigranoj 1994. godine te onaj s Europskog prvenstva 1996. godine protiv Portugala (0:3).[1]

[uredi] Igrači s najviše nastupa

# Ime Klubovi Karijera u Hrvatskoj Nastupi Broj pogodaka
1 Dario Šimić Dinamo Zagreb, Internazionale, Milan, Monaco 1996. – 2008. 100 3
2 Josip Šimunić Hertha Berlin, Hoffenheim, Dinamo Zagreb 2001. – 94 3
=3 Darijo Srna Hajduk Split, Šahtar Donjeck 2002. – 90 19
=3 Stipe Pletikosa Hajduk Split, Šahtar Donjeck, Spartak Moskva
Tottenham Hotspur, Rostov		 1999. – 90 0
5 Robert Kovač Bayer Leverkusen, Bayern Munich,
Juventus, Borussia Dortmund, Dinamo Zagreb		 1999. – 2009. 84 0
6 Niko Kovač Bayer Leverkusen, HSV, Bayern Munich,
Hertha Berlin, Red Bull Salzburg		 1996. – 2008. 83 14
7 Robert Jarni Hajduk Split, Bari, Torino, Juventus, Real Betis,
Real Madrid, Las Palmas, Panathinaikos		 1990. – 2002. 81 1
8 Ivica Olić NK Zagreb, Dinamo Zagreb, CSKA Moskva,
Hamburger SV, Bayern Munich		 2002. – 77 15
9 Niko Kranjčar Dinamo Zagreb, Hajduk Split, Portsmouth,
Tottenham Hotspur		 2004. – 70 15
10 Davor Šuker[29] Dinamo Zagreb, Sevilla, Real Madrid,
Arsenal, West Ham United, 1860 Munich		 1990. – 2002. 69 45

[uredi] Najbolji strijelci

# Ime Karijera u Hrvatskoj Broj pogodaka Nastupi
1 Davor Šuker[29] 1990. – 2002. 45 69
2 Eduardo da Silva 2004. – 23 45
3 Darijo Srna 2002. – 19 90
=4 Goran Vlaović 1992. – 2002. 15 52
=4 Niko Kranjčar 2004. – 15 70
=4 Ivica Olić 2002. – 15 77
7 Niko Kovač 1996. – 2008. 14 83
=8 Zvonimir Boban 1990. – 1999. 12 51
=8 Ivan Klasnić 2004. – 12 41
=8 Mladen Petrić 2001. – 12 44

[uredi] Ostala priznanja

[uredi] Poznati bivši reprezentativci (od 1990.)

 

[uredi] Izbornici (od 1990.)

Statistički gledano, Dražan Jerković i Vlatko Marković su najuspješniji izbornici u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije; obojica nisu ostvarili ništa drugo osim pobjeda vodeći sastav u nekoliko svojih utakmica. Miroslav Blažević, prvi službeni izbornik reprezentacije, još uvijek drži rekord u najviše ostvarenih pobjeda, a odveo je tim i do njihovih najvećih uspjeha na međunarodnim nogometnim turnirima.

Izbornik Razdoblje Ukupno utakmica Pobjede Neodlučeni Porazi Postotak pobjeda Bodovi po utakmici Uspjesi
Flag of Croatia.svg Jerković, DražanDražan Jerković 1990. – 1991. 3 3 0 0 100.00 3.00
Flag of Croatia.svg Poklepović, StankoStanko Poklepović 1992. 4 1 1 2 25.00 1.00
Flag of Croatia.svg Marković, VlatkoVlatko Marković 1993. 1 1 0 0 100.00 3.00
Flag of Croatia.svg Blažević, MiroslavMiroslav Blažević 1994. – 2000. 73 36 22 15 49.31 1.78 Engleska 1996. - Četvrtfinale
Francuska 1998. - 3. mjesto
Flag of Croatia.svg Jozić, MirkoMirko Jozić 2000. – 2002. 18 9 6 3 50.00 1.83 Japan i Južna Koreja 2002. - 1. krug
Flag of Croatia.svg Barić, OttoOtto Barić 2002. – 2004. 24 11 8 5 45.83 1.70 Portugal 2004. - 1. krug
Flag of Croatia.svg Kranjčar, ZlatkoZlatko Kranjčar 2004. – 2006. 25 11 8 6 44.00 1.64 Njemačka 2006. - 1. krug
Flag of Croatia.svg Bilić, SlavenSlaven Bilić 2006. – 61 41 13 7 67.21 2.23 Austrija i Švicarska 2008. - Četvrtfinale
Sveukupno 209 113 58 38 53.84 1.89

[uredi] Trenutačni kadar

Ime i prezime igrača Nogometni klub Rođen
Vratari
Ivan Kelava Flag of Croatia.svg Dinamo Zagreb 20. veljače 1988.
Stipe Pletikosa Zastava Ruske Federacije.svg FK Rostov 8. siječnja 1979.
Danijel Subašić Flag of France.svg Monaco 27. listopada 1984.
Obrana
Vedran Ćorluka Flag of Germany.svg Bayer Leverkusen 5. veljače 1986.
Dejan Lovren Flag of France.svg Lyon 5. srpnja 1989.
Danijel Pranjić Flag of Germany.svg Bayern München 2. prosinca 1981.
Gordon Schildenfeld Flag of Germany.svg Eintracht Frankfurt 18. ožujka 1985.
Ivan Strinić Flag of Ukraine.svg Dnjipro 1. siječnja 1987.
Josip Šimunić Flag of Croatia.svg Dinamo Zagreb 18. veljače 1978.
Domagoj Vida Flag of Croatia.svg Dinamo Zagreb 29. travnja 1989.
Šime Vrsaljko Flag of Croatia.svg Dinamo Zagreb 10. siječnja 1992.
Vezni
Tomislav Dujmović Flag of Spain.svg Zaragoza 26. veljače 1981.
Ivo Iličević Flag of Germany.svg HSV 14. studenog 1986.
Niko Kranjčar Flag of England.svg Tottenham Hotspur 13. kolovoza 1984.
Luka Modrić Flag of England.svg Tottenham Hotspur 9. rujna 1985.
Ivan Perišić Flag of Germany.svg Borussia Dortmund 2. veljače 1989.
Ivan Rakitić Flag of Spain.svg Sevilla 10. ožujka 1988.
Darijo Srna Flag of Ukraine.svg Šahtar Donjeck 1. svibnja 1982.
Ognjen Vukojević Flag of Ukraine.svg Dinamo Kijev 20. prosinca 1983.
Napadači
Eduardo Flag of Ukraine.svg Šahtar Donjeck 25. veljače 1983.
Nikica Jelavić Flag of England.svg Everton 27. kolovoza 1985.
Nikola Kalinić Flag of Ukraine.svg Dnjipro 5. siječnja 1988.
Mario Mandžukić Flag of Germany.svg Wolfsburg 21. svibnja 1986.
Ivica Olić Flag of Germany.svg Bayern München 14. rujna 1979.
Stručni stožer
Izbornik
Slaven Bilić izbornik
Treneri
Aljoša Asanović trener
Nikola Jurčević pomoćni trener
Marijan Mrmić trener vratara
Mladen Pralija trener vratara
Liječnici
dr. Boris Nemec liječnik
dr. Zoran Bahtijarević liječnik
dr. Jurica Rakić liječnik
Fizioterapeuti
Domeniko Sisgoreo fizioterapeut
Nderim Redžaj fizioterapeut
Mario Petrović fizioterapeut
Ekonomi
Željko Mesić ekonom
Mladen Pilčić ekonom
Ilija Crnogorac ekonom
Glasnogovornik
Davor Gavran glasnogovornik

[uredi] Također pogledajte

[uredi] Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Kramarsic, Igor/Puric, Bojan. Croatia International matches. Rec. Sport Soccer Statistics Foundation. Preuzeto 2008-07-14.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Goal Programme - Croatian Football Federation - 2006. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com) (July 17, 2008). Preuzeto 2008-09-04.
  3. ↑ 3,0 3,1 Fantasy Euro2008. The World Game. Preuzeto 2008-08-03. Predložak:Dead link
  4. ↑ Lawrence, Amy. "England? They are pretty bad", 'The Observer', 2006-10-08. Preuzeto 5. srpnja 2008.
  5. ↑ 5,0 5,1 Stevenson, Jonathan. "Croatia 1-4 England", British Broadcasting Corporation (BBC Sport), September 11, 2008. Preuzeto 11. rujna 2008.
  6. ↑ Nitsak, Igor (October 9, 2008). Bilic tempted to reshuffle team for Ukraine clash. Reuters. Preuzeto 2008-10-10.
  7. ↑ 7,0 7,1 FIFA Best Mover of the Year awards. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com). Preuzeto 2008-07-23.
  8. ↑ Croatia follow in golden footsteps. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com) (August 7, 2008). Preuzeto 2008-08-26.
  9. ↑ Croatia eyeing top ten. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com) (March 3, 2007). Preuzeto 2008-08-26.
  10. ↑ 10,0 10,1 10,2 Croatia - FIFA World Rankings. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com). Preuzeto 2008-08-11.
  11. ↑ Bach, N. Nenad (November 23, 2007). In 1880 local Croatian young men began to play football in Zupanja. Croatian World Network. Preuzeto 2008-09-06.
  12. ↑ Ramet 2005, p. 171
  13. ↑ Klemenčić, all pages
  14. ↑ 14,0 14,1 Hrvatska nogometna reprezentacija kroz povijest (Croatian). Uvijek Vjerni. Preuzeto 2008-08-14. Translation
  15. ↑ 15,0 15,1 Povijest Hrvatskog Nogometnog Saveza (Croatian). H-R (September 25, 2007). Preuzeto 2008-08-19. Translation
  16. ↑ Esamie, Thomas. Games of the XVI. Olympiad. Rec. Sport Soccer Statistics Foundation. Preuzeto 2008-08-08.
  17. ↑ 17,0 17,1 Longman, Jere. "World Cup '98; Croatia and Its Fortunate Sons", 'The New York Times', July 6, 1998. Preuzeto 10. kolovoza 2008.
  18. ↑ 1990 FIFA World Cup squads - Yugoslavia. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com). Preuzeto 2008-08-26.
  19. ↑ Yugoslavia National Team List of Results 1990-1999. Rec. Sport Soccer Statistics Foundation. Preuzeto 2008-07-19.
  20. ↑ Aljosa Asanovic - International appearances. Rec. Sport Soccer Statistics Foundation. Preuzeto 2008-07-20.
  21. ↑ 21,0 21,1 http://www.nacional.hr/clanak/23275/hrvatske-kocke-opet-modni-hit
  22. ↑ Croatia - International matches 1990-1995. Rec. Sport Soccer Statistics Foundation. Preuzeto 2008-07-18.
  23. ↑ Croatia Marks Independence Day for First Time. Southeast European times. Preuzeto 2008-07-21.
  24. ↑ Vidjeti izdanja Slobodne Dalmacije.
  25. ↑ 1996 European Championship - Qualifying. TheFA.com. Archived from the original on February 11, 2005. Preuzeto 2008-08-10.
  26. ↑ Best Mover of the Year. fifa.com. Preuzeto 2008-12-11.
  27. ↑ Croatia contemplate Turkey task. European Championships archive. Union of European Football Associations (UEFA.com). Preuzeto 2008-07-21. Predložak:Dead link
  28. ↑ Šuker stars as Danes downed. European Championships archive. Union of European Football Associations (UEFA.com) (June 16, 1996). Archived from the original on April 22, 2008. Preuzeto 2008-08-10.
  29. ↑ 29,0 29,1 29,2 29,3 29,4 Islamović, Elvir (April 1, 2008). Suker: a man with the Midas touch. European Championships archive. Union of European Football Associations (UEFA.com). Archived from the original on May 23, 2008. Preuzeto 2008-07-22.
  30. ↑ Jon Culley. Portugal take advantage of slack Croatia. The Independent (London). Preuzeto 2008-07-23. Predložak:Dead link
  31. ↑ Germany overcome ten-man Croatia. European Championships archive. Union of European Football Associations (UEFA.com) (June 23, 1996). Archived from the original on May 5, 2008. Preuzeto 2008-08-10.
  32. ↑ FIFA/Coca-Cola World Ranking. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com) (1998-05-20). Preuzeto 2008-12-10.
  33. ↑ Zidane lights the blue-touch paper for France. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com). Preuzeto 2008-08-11.
  34. ↑ Campbell, Alan (September 2, 2001). The Golden Generation beginning to show their age. The Sunday Herald. Preuzeto 2008-07-25.
  35. ↑ Pletikosa inspired by Croatia's past. European Championships archive. Union of European Football Associations (UEFA.com) (June 9, 2008). Preuzeto 2008-07-25. Predložak:Dead link
  36. ↑ "Sport: Football Euro 2000 qualifying group tables", British Broadcasting Corporation (BBC News), 1999-10-10. Preuzeto 23. srpnja 2008.
  37. ↑ "Draw for Balkan rivals", British Broadcasting Corporation (BBC News), August 18, 1999. Preuzeto 25. srpnja 2008.
  38. ↑ 2002 FIFA World Cup Korea/Japan Preliminaries. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com). Preuzeto 2008-08-10.
  39. ↑ "Croatia punish Italy", British Broadcasting Corporation (BBC Sport), June 8, 2002. Preuzeto 10. kolovoza 2008.
  40. ↑ "Ecuador end Croatia hopes", British Broadcasting Corporation (BBC Sport), June 13, 2002. Preuzeto 10. kolovoza 2008.
  41. ↑ "Croatia blame pressure", British Broadcasting Corporation (BBC Sport), June 13, 2002. Preuzeto 31. kolovoza 2008.
  42. ↑ "Jozic to step down", British Broadcasting Corporation (BBC Sport), June 16, 2002. Preuzeto 31. kolovoza 2008.
  43. ↑ "Baric leads Croatian charge", British Broadcasting Corporation (BBC Sport), May 26, 2004. Preuzeto 31. kolovoza 2008.
  44. ↑ "Euro 2004 Qualifying Group Eight", British Broadcasting Corporation (BBC Sport), October 11, 2004. Preuzeto 31. kolovoza 2008.
  45. ↑ "Croatia 2-2 France", British Broadcasting Corporation (BBC News), June 17, 2004. Preuzeto 23. srpnja 2008.
  46. ↑ "England 4-2 Croatia", British Broadcasting Corporation (BBC News), 2004-06-21. Preuzeto 23. srpnja 2008.
  47. ↑ "Baric to step down", British Broadcasting Corporation (BBC News), May 27, 2004. Preuzeto 31. kolovoza 2008.
  48. ↑ "Former striker Kranjcar hired to lead Croatia to World Cup", CNN Sports Illustrated, 2004-07-13. Preuzeto 22. srpnja 2008.
  49. ↑ 2006 World Cup qualifying standings. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com). Preuzeto 2008-07-22.
  50. ↑ Mcdermott, Scott (March 23, 2008). Croatia Fans Hate Me But I'd Never Quit Says Niko Kranjcar. The Sunday Mail. Preuzeto 2008-09-01.
  51. ↑ 2006 FIFA World Cup - Brazil vs Croatia match report. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com). Preuzeto 2008-08-11.
  52. ↑ 2006 FIFA World Cup - Croatia vs Japan match report. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com). Preuzeto 2008-08-11.
  53. ↑ "Croatia 2-2 Australia", British Broadcasting Corporation (BBC Sport), June 22, 2006. Preuzeto 19. listopada 2008.
  54. ↑ Biggs, Alan/Kelso, Paul. "Poll's career on the line after Stuttgart debacle", 'The Guardian', June 24, 2006. Preuzeto 23. srpnja 2008.
  55. ↑ "Bilic appointed new Croatia coach", British Broadcasting Corporation (BBC Sport), July 25, 2006. Preuzeto 20. kolovoza 2008.
  56. ↑ Youth seeking to be given its head at Euro 2008. The Citizen (June 3, 2008). Preuzeto 2008-07-29.
  57. ↑ "Slaven Bilic: Encouraging my players is my way of doing things", 'The Independent', June 14, 2008. Preuzeto 3. rujna 2008.
  58. ↑ 58,0 58,1 "Bilic came close to quitting job", British Broadcasting Corporation (BBC Sport), June 21, 2008. Preuzeto 3. rujna 2008.
  59. ↑ Players plead for Bilic stay. The World Game (June 22, 2008). Preuzeto 2008-09-03.
  60. ↑ Phillips, Mitch (August 17, 2006). Croatia beat Italy 2-0. Rediff News. Preuzeto 2008-08-20.
  61. ↑ Grant, Michael (June 7, 2008). Euro 2008: Fear Factor Despite his brutish look, Croatia manager Slaven Bilic. The Sunday Herald. Preuzeto 2008-08-31.
  62. ↑ Macedonia 2-0 Croatia: Croats qualify. ESPNSoccernet (November 17, 2007). Preuzeto 2008-10-07.
  63. ↑ Croatia, England face off again in World Cup qualifying. The Associated Press. Canadian Broadcasting Corporation (CBC Sports) (November 25, 2007). Preuzeto 2008-07-24.
  64. ↑ Ryan, Mark (February 24, 2008). After Taylor breaks Eduardo's leg, Wenger insists: Ban him for life. Mail Online. Preuzeto 2008-10-22.
  65. ↑ Qualifying - Group E. European Championships archive. Union of European Football Associations (UEFA.com). Archived from the original on May 4, 2008. Preuzeto 2008-08-09.
  66. ↑ Islamović, Elvir (May 5, 2008). Bilić names squad for EURO assault. European Championships archive. Union of European Football Associations (UEFA.com). Archived from the original on May 26, 2008. Preuzeto 2008-08-31.
  67. ↑ Islamović, Elvir (April 14, 2008). Bilić praying for fully fit strike force. European Championships archive. Union of European Football Associations (UEFA.com). Archived from the original on May 26, 2008. Preuzeto 2008-08-31.
  68. ↑ Moffat, Colin. "Scotland 1-1 Croatia", British Broadcasting Corporation (BBC Sport), March 26, 2008. Preuzeto 1. rujna 2008.
  69. ↑ Croatia 1-0 Moldova. ESPNSoccernet. Preuzeto 2008-09-01.
  70. ↑ Haylett, Trevor (June 16, 2008). Klasnić completes Croatian clean sweep. European Championships archive. Union of European Football Associations (UEFA.com). Archived from the original on May 1, 2008. Preuzeto 2008-07-21.
  71. ↑ Croatia captain Niko Kovac to retire from national team after Euro 2008. International Herald Tribune (June 19, 2008). Preuzeto 2008-07-28.
  72. ↑ Bilic to field reserves against Poland. Eurosport (June 15, 2008). Archived from the original on 2008-06-18. Preuzeto 2008-07-28.
  73. ↑ Maher, Reda (June 21, 2008). Euro 2008 - Comeback kings Turkey do it again. Eurosport. Preuzeto 2008-09-06. Predložak:Dead link
  74. ↑ Bilic on wrong end of upset as Croatia fluff the penalty shootout in Euro 2008 quarterfinals. International Herald Tribune (June 21, 2008). Preuzeto 2008-07-24.
  75. ↑ Hughes, Ian. "Austria 0-1 Croatia", British Broadcasting Corporation (BBC Sport), June 8, 2008. Preuzeto 26. kolovoza 2008.
  76. ↑ Parrish, Rob (March 17, 2008). Bilic reveals Hamburg offer. SkySports.com. Preuzeto 2008-09-02.
  77. ↑ Lacey, David. "Ince winces on visit to old stamping ground as fortune and Bellamy finally smile on Curbishley", 'The Guardian', September 1, 2008. Preuzeto 2. rujna 2008.
  78. ↑ Bilic agrees new Croatia deal. SkySports.com (April 30, 2008). Preuzeto 2008-07-23.
  79. ↑ England-Croatia topping the bill. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com) (December 5, 2007). Preuzeto 2008-07-24.
  80. ↑ Croatia 3-0 Kazakhstan: Croats cruise. ESPNSoccernet (September 6, 2008). Preuzeto 2008-09-11.
  81. ↑ "UEFA Qualifying Round", © 1998-2011 UEFA, September 28, 2011. Preuzeto 27. rujna 2011.
  82. ↑ 82,0 82,1 McIntyre, Katie. Architecture & Design - Maksimir Stadium. Panstadia (Vol. 7 - No. 4). Preuzeto 2008-08-07.
  83. ↑ Maksimir Stadium – World’s Most Expensive. Javno (October 11, 2007). Preuzeto 2008-07-07.
  84. ↑ UEFA to Punish HNS Due to Fascist Signs?. Javno (June 27, 2008). Preuzeto 2008-07-07.
  85. ↑ Mayor: I Will Not Build Stadium at That Cost. Javno (October 11, 2007). Preuzeto 2008-09-12.
  86. ↑ Nastavljeno poljudsko prokletstvo (Croatian). Net.hr (Feb 06, 2008). Preuzeto 2010-11-21. Translation
  87. ↑ Country info - Croatia. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com). Preuzeto 2008-11-04.
  88. ↑ ISO 3166 Country Codes. ISO 3166 Maintenance Agency. Preuzeto 2008-11-04.
  89. ↑ Croatian press praises 'Bilic boys'. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com) (June 17, 2008). Preuzeto 2008-08-13.
  90. ↑ http://www.croatiantimes.com/index.php?id=1427
  91. ↑ Za koji hrvatski nogometni klub navijate? (Croatian). Growth from Knowledge (GFK Hrvatska) (May 18, 2005). Archived from the original on April 30, 2008. Preuzeto 2008-08-19. Translation
  92. ↑ Brincat, Henry. Incident brings back memories of Malta-Croatia match: Seven Hajduk fans arrested. The Malta Independent. Preuzeto 2008-08-07.
  93. ↑ Brimson, Dougie/Miles, Kevin. "Is hooliganism inevitable at this World Cup?", 'The Guardian', May 31, 2006. Preuzeto 4. rujna 2008.
  94. ↑ "Football, blood and war", 'The Observer', January 18, 2004. Preuzeto 26. kolovoza 2008.
  95. ↑ About the club. Preuzeto 2009-01-04.
  96. ↑ 96,0 96,1 Croatia threatened with expulsion. DailyMail (October 10, 2006). Preuzeto 2008-07-15.
  97. ↑ Croatian fan interrupts Brazil-Croatia World Cup game. People's Daily (June 14, 2006). Preuzeto 2008-07-12.
  98. ↑ Croatia to receive penalty for 'human swastika'. The Jerusalem Post (August 18, 2006). Preuzeto 2008-07-19.
  99. ↑ Croatia federation fined over racist fans. Reuters (June 28, 2008). Preuzeto 2008-07-07.
  100. ↑ Mitchell, Kevin. "Tabloids steam in as racists make a monkey of Fifa", 'The Observer', September 26, 2008. Preuzeto 28. rujna 2008.
  101. ↑ Milosavljevic, Zoran (May 5, 2008). Crowd trouble mars Croatian derby, Cluj on verge of title. Reuters. Preuzeto 2008-09-08.
  102. ↑ Flares and Flags on Monuments in Vienna. Javno (June 20, 2008). Preuzeto 2008-09-08.
  103. ↑ Related images from Reuters, Eurosport and Javno news service: Croatia fans with flares in the stands, Similar celebrations, Primary photo gallery
  104. ↑ Lawrence, Amy. "Croatia think large", 'The Observer', September 7, 2008. Preuzeto 8. rujna 2008.
  105. ↑ Eder, Alan/Stedul, Joseph (June 9, 2008). Modric: Goalkeeper Was Far From My Penalty. Javno. Preuzeto 2008-09-08.
  106. ↑ "UEFA concerned at use of flares", Cable News Network (CNN), June 22, 2008. Preuzeto 4. kolovoza 2008. Predložak:Dead link
  107. ↑ Eder, Alan (June 20, 2008). Police Clash with Croatian Football Fans. Javno. Preuzeto 2008-09-08.
  108. ↑ Slišković, Hrvoje (February 2, 2008). Sjećate li se zadnjeg gostovanja Nizozemske? (Croatian). Jutarnji List. Preuzeto 2008-09-30. Translation
  109. ↑ 10 Days When Things Got Out Of Hand. Sports Illustrated (August 18, 2008). Preuzeto 2008-09-28. Predložak:Dead link
  110. ↑ "New clash in scarred Bosnia city", British Broadcasting Corporation (BBC News), June 14, 2006. Preuzeto 24. studenog 2008.
  111. ↑ World Cup 1994 qualifications. Rec. Sport Soccer Statistics Foundation. Preuzeto 2008-08-20.
  112. ↑ EURO joy for Poland and Ukraine. European Championships archive. Union of European Football Associations (UEFA.com) (April 18, 2007). Preuzeto 2008-08-20.
  113. ↑ Dario Simic - player profile. European Championships archive. Union of European Football Associations (UEFA.com). Preuzeto 2008-07-21. Predložak:Dead link
  114. ↑ Milosavljevic, Zoran (June 5, 2008). Croatia`s Dario Simic Eyes 100th Cap. Reuters. Preuzeto 2008-08-25.
  115. ↑ Pacak, Tomislav (September 15, 2008). Šimić završio sa stotkom (Croatian). Sportnet.hr. Preuzeto 2008-08-25. Translation
  116. ↑ Statistike - Nastupi. Hrvatski nogometni savez. Preuzeto 2010-09-14.
  117. ↑ Islamović, Elvir (October 7, 2006). Petric inspires Croatian record. European Championships archive. Union of European Football Associations (UEFA.com). Preuzeto 2008-07-19. Predložak:Dead link

[uredi] Literatura

  • Ramet. P, Sabrina (2005). Thinking about Yugoslavia, Cambridge University. ISBN 0521851513
  • Klemenčić, Mladen (2004). Nogometni leksikon, leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 9536036843
  • Perica, Vjekoslav (2002). Balkan Idols: Religion and Nationalism in Yugoslav States, Oxford US. ISBN 0195174291
  • Foster, Jane (2004). Footprint Croatia, Footprint Travel Guides. ISBN 1903471796
  • Bellamy. J, Alex (2003). The Formation of Croatian National Identity, Manchester University Press. ISBN 0-7190-6502-X
  • Giulianotti, Richard (1997). Entering the Field: New Perspectives on World Football, Berg Publishers. ISBN 1859731988

[uredi] Vanjske poveznice

v • r • u
Europske nogometne reprezentacije (UEFA)

Albanija • Andora • Armenija • Austrija • Azerbajdžan • Belgija • Bjelorusija • BiH • Bugarska • Cipar • Crna Gora • Češka • Danska • Engleska • Estonija • Finska • Føroyar • Francuska • Grčka • Gruzija • Hrvatska • Irska • Island • Italija • Izrael • Kazahstan • Latvija • Lihtenštajn • Litva • Luksemburg • Mađarska • Makedonija • Malta • Moldova • Nizozemska • Norveška • Njemačka • Poljska • Portugal • Rumunjska • Rusija • San Marino • Srbija • Sj. Irska • Slovačka • Slovenija • Škotska • Španjolska • Švedska • Švicarska • Turska • Ukrajina • Wales 
Čeka primanje u UEFA-u: Kosovo
Bivše države

ČSSR • Jugoslavija • DR Njemačka • SR Njemačka • Saarland • SiCG • SSSR • ZND
v • r • u
Nogomet u Hrvatskoj
Hrvatski nogometni savez
Reprezentacije
"A" • do 21 • do 19 • Futsal • "A" žene
Ligaška natjecanja
1. HNL • 2. HNL • 3. HNL • 4. HNL • 1. ŽNL • 2. ŽNL • 3. ŽNL • 4. ŽNL
Kup natjecanja
Ostala natjecanja
Popis klubova • Popis nogometaša • Popis bivših klubova
v • r • u
Hrvatske reprezentacije u skupnim športovima
Momčadi
Djevojčadi
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hrvatska_nogometna_reprezentacija&oldid=3405532"
Osobni alati
Imenski prostori

Inačice
Radnje
Orijentacija
Ispis/izvoz
Alati
Drugi jezici