Hrvatska nogometna reprezentacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hrvatska
HNS.png
Nadimak "Vatreni"
Nogometni savez Hrvatski nogometni savez
Izbornik Niko Kovač
Kapetan Darijo Srna
Najviše nastupa Darijo Srna (118)
Najbolji strijelac Davor Šuker (45)
FIFA-ina ljestvica 16.[1] (stanje 14. kolovoza 2014.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Flag of Banate of Croatia (1939-1941).svg Hrvatska 4 : 0 Švicarska Flag of Switzerland.svg
(Zagreb, 2. travnja 1940.)

Od 1990.
Flag of Croatia.svg Hrvatska 2 : 1 SAD Flag of the United States.svg
(Zagreb, 17. listopada 1990.)

Najveća pobjeda
Flag of Croatia.svg Hrvatska 7 : 0 Australija Flag of Australia.svg

(Zagreb, 6. lipnja 1998.)
Flag of Croatia.svg Hrvatska 7 : 0 Andora Flag of Andorra.svg
(Zagreb, 7. listopada 2006.)

Najveći poraz
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg Italija 4 : 0 Hrvatska Flag of Independent State of Croatia.svg
(Genova, 5. travnja 1942.)

Flag of England (bordered).svg Engleska 5 : 1 Hrvatska Flag of Croatia.svg
(London, 9. rujna 2009.)

Nogometno SP
Nastupi 4 od 5 (prvi put 1998.)
Najbolji rezultat Brončana medalja (1998.)
Nogometno EP
Nastupi 4 od 5 (prvi put 1996.)
Najbolji rezultat četvrtzavršnica (1996. i 2008.)
Osvojene medalje
Svjetska prvenstva
bronca Francuska 1998.

Hrvatska nogometna reprezentacija predstavlja Republiku Hrvatsku u međunarodnim natjecanjima u nogometu. Nalazi se pod vodstvom Hrvatskog nogometnog saveza, upravljačkog nogometnog tijela u državi. Službeno priznata od strane FIFA-e, nogometna reprezentacija Hrvatske u prošlosti je predstavljala Banovinu Hrvatsku i Nezavisnu Državu Hrvatsku u devetnaest prijateljskih utakmica odigranih između 1940. i 1944. godine.[2] Ova reprezentacija ukinuta je 1945. godine nakon što je Hrvatska uključena u drugu Jugoslaviju. Stoga u razdoblju od 1945. do 1990. godine Hrvatska nije nastupala samostalno, već su hrvatski igrači igrali za jugoslavensku reprezentaciju.

Moderna nogometna reprezentacija osnovana je 1990. godine, nedugo nakon što je Hrvatska proglasila razdruženje od Jugoslavije, a 1993. godine službeno je postala članicom FIFA-e i UEFA-e.[3] Svoje prve međunarodne natjecateljske utakmice reprezentacija Hrvatske odigrala je u kvalifikacijama za Europsko nogometno prvenstvo 1996. godine koje je ujedno označilo i njihov prvi nastup na velikom nogometnom natjecanju.[2] Svoj prvi javni nastup na svjetskim prvenstvima Hrvatska je ostvarila 1998. godine u Francuskoj gdje je natjecanje završila na trećem mjestu, a čiji je nogometaš Davor Šuker postao najboljim strijelcem prvenstva. Otkad su joj odobrena nastupanja na velikim nogometnim natjecanjima, Hrvatska je propustila samo jedno Svjetsko i jedno Europsko prvenstvo.

Većinu domaćih utakmica Hrvatska nogometna reprezentacija do sada je odigrala na stadionu Maksimir u Zagrebu, a ostale su igrane na splitskom stadionu u Poljudu, riječkom stadionu Kantridi, ili u Gradskom vrtu u Osijeku. U svojih 49 nastupa na stadionu u Maksimiru reprezentacija je poražena tek četiri puta (Francuska, Švedska, Engleska i Škotska), a svakako je najteži poraz do danas onaj protiv Engleza iz 2008. godine rezultatom 1:4.[2][4][5][6]

Zbog svojih uspješnih rezultata 1994. i 1998. godine, hrvatska je reprezentacija od FIFA-e dobila dva priznanja (Mover of the Year) i jedina je reprezentacija do danas kojoj je to uspjelo dva puta.[7] U trenutku kada je postala službena članica FIFA-e, Hrvatska se nalazila na 125. mjestu FIFA-ine ljestvice; nakon Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. godine u Francuskoj, Hrvatska se popela na treće mjesto ljestvice što ju je označilo najnestalnijom reprezentacijom u povijesti.[8][9][10]

Povijest[uredi VE | uredi]

Razdoblje prije neovisnosti[uredi VE | uredi]

Hrvatsku su s nogometom upoznala dvojica engleskih iseljenika u Rijeci i Županji 1873. godine. 1896. godine donijet je službeni pravilnik o igri. Do 1907. godine formirani su lokalni nogometni klubovi, a tiskano je i moderno izdanje Zakona o športu.[11] Prema službenim povijesnim dokumentima FIFA-e, Hrvatska je svoju prvu nogometnu utakmicu odigrala 23. lipnja 1907. godine.[3][12]Prije neovisnosti, hrvatski su igrači igrali za reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije (1919. - 1939.) te Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju (1945. - 1990.), premda su u razdobljima političkih nemira odigrane i neke neslužbene utakmice.[13] Reprezentacija organizirana u brzini pod vodstvom izbornika Huga Kinerta igrala je nekoliko privatnih domaćih utakmica u razdoblju od 1918. do 1919. godine.[14][15]

1940. godine Jozo Jakopić vodio je kao kapetan neslužbenu nogometnu reprezentaciju koja je predstavljala tadašnju Banovinu Hrvatsku u četiri prijateljske utakmice: dvije protiv Švicarske i dvije protiv Mađarske.[2] Hrvatska je kao neovisna reprezentacija pod sankcijama svoj debi ostvarila 2. travnja 1940. godine u Zagrebu utakmicom protiv Švicarske koja je završila rezultatom 4:0 u korist Hrvatske. Nakon invazije Sila Osovine Hrvatski nogometni savez na kratko je postao aktivan pridruživši se FIFA-i 17. srpnja 1941. godine pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tadašnja reprezentacija čiji je izbornik bio Rudolf Hitrec odigrala je sveukupno petnaest prijateljskih utakmica od kojih četrnaest kao službena članica FIFA-e.[3][16] Prvi službeni rezultat kao članice FIFA-e reprezentacije Hrvatske je neodlučeni 1:1 ishod protiv Slovačke. Utakmica je odigrana 8. rujna u Bratislavi.[2] Sljedeće utakmice igrane su sve do 1945. godine kada je Nezavisna država Hrvatska ukinuta i kada je Hrvatska službeno postala članicom SFRJ time izgubivši svoju vlastitu reprezentaciju i suradnju s FIFA-om.[16]

U razdoblju od 1950. do 1956. godine nakratko je bila aktivna neslužbena hrvatska nogometna reprezentacija; pobijedila je u utakmicama protiv Indonezije te jugoslavenske momčadi koja je tada nastupila kao "Srbija".[15] Za Jugoslaviju su na ljetnim Olimpijskim igrama 1956. godine nastupali Hrvati,[17] kao što su nastupali i za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju na Europskim i Svjetskim prvenstvima na kojima su se kvalificirali sve do 1990. godine.[18][19]

Službeno osnivanje[uredi VE | uredi]

Posljednji jugoslavenski sastav za koji su igrali hrvatski igrači bio je onaj koji je odigrao utakmicu protiv Švedske 16. svibnja 1991. godine, nekoliko dana prije referenduma o neovisnosti Hrvatske.[20] Tijekom tog razdoblja osnovan je još jedan hrvatski sastav koji je svoju prvu modernu međunarodnu nogometnu utakmicu odigrao protiv SAD-a, 17. listopada 1990. godine na stadionu u Maksimiru. Ta utakmica, koju je Hrvatska dobila rezultatom 2:1,[21] bila je jedna od tri utakmice koje je vodio prvi službeni izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Dražan Jerković. Pod njegovim vodstvom Hrvatska je pobijedila u još dvije utakmice prije nego su izbornici postali Stanko Poklepović i Vlatko Marković koji su kratko vodili reprezentaciju. Utakmica protiv SAD-a također je poslužila za predstavljanje dresova hrvatske reprezentacije. Dizajnirani po uzoru na šahovnicu koja se nalazi na službenoj zastavi države Hrvatske, dresovi su smatrani vrlo profesionalnima i izvornima.[22] Iako se Hrvatska još uvijek smatrala dijelom SFRJ do službenog proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991. godine, ovaj sastav se već tada smatrao službenom nogometnom reprezentacijom nezavisne Hrvatske.[23][24]

Sredinom 1992. godine reprezentacija je postala članicom FIFA-e i UEFA-e. FIFA nije priznala nastupe reprezentacije prije neovisnosti Hrvatske pa je na službenoj FIFA-inoj ljestvici zauzela tek 125. mjesto.[10] FIFA i UEFA su kasnile za drugim svjetskim športskim organizacijama i UN-om po pitanju prijama Hrvatske u svoje članstvo. Nepuštanjem hrvatskih klubova u europska klupska natjecanja "zbog ratnih okolnosti" pomagali su međunarodnu izolaciju Hrvatske i neinformiranost svijeta o tome da Hrvatska uopće postoji. MOO je 17. siječnja 1992. primio HOO u privremeno članstvo (puno 24. rujna 1993. godine). UN je to učinio 22. svibnja 1992., FIFA tek 3. srpnja 1992. godine. FIFA nije Hrvatskoj omogućila sudjelovati na izlučnim natjecanjima za svjetsko prvenstvo 1994. u SAD-u; s druge strane, unatoč pravnih stajališta mišljenja Badinterove komisije, neki su športski moćnici i dalje smatrali srbijansko-crnogorsku državnu zajednicu jedinom sljednicom bivše Jugoslavije, pa su i dalje rezultate i uspjehe bivše države pripisivali samo njima te i time sve prava koja su proizlazila iz toga, ignorirajući ravnopravnu sljednost svih osamostaljenih republika. Štoviše, "nekakva" Jugoslavija je trebala biti nositeljicom 5. skupine europskih izlučnih natjecanja, no zbog sankcija iz Rezolucije VS UN br. 757 koje su se odnosile na srbijansko-crnogorsku državnu zajednicu, nikakva "Jugoslavija" nije sudjelovala. Iako se te sankcije nisu odnosile na Hrvatsku, Hrvatska nije sudjelovala u kvalifikacijama za to SP 1994. godine. Da su međunarodne organizacije mogle uključiti Hrvatsku u te kvalifikacije, pokazuje slučaj MOO-a par godina poslije. Primjer kako se je moglo "u ime športa" omogućiti dodatne kvalifikacije za isključene svjetski jake reprezentacije, pokazalo se kad su to u MOO-u omogućili srbijansko-crnogorskoj reprezentaciji za košarkaško EP 1995. godine, iako su teritoriji Hrvatske i BiH bili pod okupacijom snaga poduprtih i poticanih iz SRJ.

Hrvatska je skoro ostala i bez sudjelovanja na izlučnim natjecanjima za EP 1996. godine, što je izazvalo bijes hrvatske športske javnosti. Hrvatski su se igrači, treneri i ini športski dužnosnici stoga diljem Europe angažirali, lobirajući po europskim klubovima, nogometnim organizacijama i inim športskim forumima za hrvatsko sudjelovanje.[25] Naposlijetku su uspjeli izboriti da se Hrvatska natječe te je nakon preko 3 godine (4. rujna 1994.) od hrvatskog osamostaljenja (25. lipnja 1991.) zaigrala u službenoj utakmici. Pri tome su međunarodne organizacije svojom tromošću i djelovanjima interesnih skupina u njima u tolikom razdoblju iz međunarodnog nogometa zapravo isključila većinu igrača svjetskog junorskog prvaka iz 1987. godine: Roberta Jarnog, Dubravka Pavličića, Igora Štimca, Zvonimira Bobana, Roberta Prosinečkog, Tomislava Piplicu, Davora Šukera i njihova trenera Mirka Jozića.

Izbornik je postao Miroslav Blažević koji je reprezentaciju vodio kroz kvalifikacije za Europsko prvenstvo 1996. godine koja je započela s prvom službeno priznatom pobjedom nakon proglašenja neovisnosti: 2:0 protiv Estonije, 4. rujna 1994. godine.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kvalifikacije za Europsko prvenstvo u nogometu 1996. - skupina 4

Prvi službeni natjecateljski poraz Hrvatske dogodio se 11. lipnja 1995. godine u utakmici protiv Ukrajine (1:0) u istoj kvalifikacijskoj skupini.[2] Ipak, unatoč porazu, Hrvatska je kvalifikacije završila na prvom mjestu skupine[26] te osvojila svoje prvo FIFA-ino priznanje 1994. godine (Best Mover of the Year).[27]

"Zlatna generacija"[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Svjetsko prvenstvo u nogometu - Francuska 1998.

Hrvatska 3-5-2 formacija sa Svjetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj. Premda ih nema u planu, Robert Prosinečki i Krunoslav Jurčić također su sudjelovali značajni dio minuta. Alen Bokšić propustio je prvenstvo zbog ozljede, a u početnom sastavu zamijenio ga je Goran Vlaović.

Napadač Goran Vlaović postigao je prvi pogodak na velikom turniru za reprezentaciju u utakmici protiv Turske na Europskom prvenstvu održanom u Engleskoj 1996. godine. Nakon prve utakmice i pobjede, Hrvatska je u drugoj utakmici na iznenađenje mnogih pobijedila branitelje naslova Dansku rezultatom 3:0[28] u utakmici koja će ostati upamćena po fantastičnom pogotku Davora Šukera lobom s 11 metara. Šuker će kasnije izjaviti da mu je upravo to bio omiljeni pogodak karijere.[29] U posljednjoj utakmici u skupini Hrvatska je glatko izgubila od Portugala rezultatom 0:3, ali se svejedno plasirala u četvrtzavršnicu gdje je izgubila od kasnijih prvaka Njemačke rezultatom 1:2 u kontroverznoj utakmici[30]

Davor Šuker − jedan od najboljih i svjetski najpoznatijih hrvatskih nogometaša svih vremena, predvodnik Zlatne generacije 90-ih godina prošlog stoljeća, najbolji strijelac reprezentacije svih vremena i aktualni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza.

Neki su mislili da je Hrvatska namjerno odigrala loše protiv Portugala u skupini da bi izbacila Dansku iz igre, tim više što neki igrači nisu igrali, no to nije bilo točno. Hrvatski je izbornik čuvao neke bitne igrače da ne dobiju novi žuti ili čak crveni karton koji bi ih onemogućio igrati u četvrtzavršnici. A kao drugo, hrvatska je izabrana vrsta odigrala izvrsnu utakmicu protiv Portugalaca, koji su svoje jedine prigode materijalizirali u pogodak, što nije bio slučaj kod Hrvatske. U četvrtzavršnici Hrvatska je ispala što zbog loše sreće, a dijelom i zbog pristranog suđenja sudaca koji su Njemačkoj priznali pogodak postignut nakon očiglednog grubog prekršaja u napadu, a Hrvatskoj na štetu dosudili jedanaesterac nakon nes(p)retnog dodira lopte rukom.

Unatoč ispadanju u četvrtzavršnici, Miroslav Blažević ostao je izbornik reprezentacije tijekom kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj 1998. godine. Kvalifikacije su ponovno završile uspjehom, nakon što je Hrvatska u kasnijem doigravanju bila bolja od Ukrajine nakon dvije utakmice. U skupini Svjetskog prvenstva Hrvatska je pobijedila Jamajku i Japan (3:1 i 1:0), ali izgubila od Argentine (0:1) čime je osvojila drugo mjesto u skupini i u osmini završnice susrela se s Rumunjskom. Tu je utakmicu Hrvatska pobijedila 1:0 i našla se u četvrt završnici, ponovno s Njemačkom koja se u to vrijeme nalazila na drugom mjestu FIFA-ine ljestvice najboljih nogometnih reprezentacija svijeta.[31] Iako je većina smatrala da će Njemačka proći dalje, tu utakmicu je Hrvatska glatko dobila rezultatom 3:0 zgoditcima Roberta Jarnija, Gorana Vlaovića i Davora Šukera, a sve nakon što je Christian Wörns zaradio crveni karton. U poluzavršnici Hrvatska se susrela s domaćinom prvenstva, Francuskom: nakon prvog poluvremena u kojem nije bilo zgoditaka, Hrvatska je povela pogotkom Davora Šukera, ali je već u sljedećem napadu branič Lilian Thuram izjednačio rezultat, nakon što je oteo loptu hrvatskom kapetanu Bobanu na 20 m od hrvatskih vratiju, dok se ovaj neobjašnjivo premišljao i držao loptu tako blizu, uz to okružen mnoštvom protivničkih igrača. Kasnije je isti igrač postigao još jedan pogodak nakon što je iz prekršaja oteo loptu hrvatskom igraču 25-30 m od hrvatskih vratiju, pa je Hrvatska izgubila konačnim rezultatom 1:2. Iako je igrala protiv domaćina, sudci su sudili pošteno: čak su domaćoj Francuskoj isključili igrača, pa je zadnjih 20 minuta igrala s igračem manje. Ostalo je nejasno zašto je u takvoj situaciji hrvatski izbornik Blažević izvršio izmjenu u 90. minuti(!) uvevši ključnog reprezentativca Prosinečkog koji je iz neobjašnjenih razloga izostavljen iz te utakmice. U utakmici za treće mjesto Hrvatska se je susrela s reprezentacijom Nizozemske koju su dobili 2:1, a zbog pogotka kojeg je u njoj postigao Davor Šuker postao je najbolji strijelac prvenstva te osvajač nagrade Zlatna kopačka.[32] Budući je osvajanje trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu smatrano jednim od najboljih nogometnih debija u povijesti, Hrvatska je u siječnju 1999. godine postavljena na treće mjesto FIFA-ine ljestvice što ujedno označava i njezin najbolji plasman na istoj do danas.[10][18] 1998. godine Hrvatska je po drugi put dobila priznanje od FIFA-e (Best Mover of the Year).[7] Zbog svojih uspjeha sastav hrvatske nogometne reprezentacije iz 90-tih smatra se Zlatnom generacijom.[33] Mnogi od ovih igrača bili su sastavni dio momčadi bivše jugoslavenske reprezentacije do 20. godine koja je osvojila Svjetsko juniorsko prvenstvo 1987. godine u Čileu.

Unatoč uspjesima na svoja prva dva velika nogometna natjecanja, Hrvatska je u kvalifikacijskoj skupini za sljedeće Europsko prvenstvo 2000. godine završila na trećem mjestu iza reprezentacija SR Jugoslavije i Republike Irske, ne uspjevši se kvalificirati na to natjecanje.[34] Obje utakmice između Hrvatske i srbijansko-crnogorske reprezentacije (pod imenom SR Jugoslavije) završile su neodlučenim rezultatima u skupini. Utakmice su praćene političkim tenzijama navijača obaju momčadi, a tijekom utakmice u Beogradu dogodili su se i politički prosvjedi.[35] Uzvratna utakmica u Zagrebu završila je rezultatom 2:2 zbog čega se Hrvatska nije uspjela kvalificirati na Euro 2000.[29] Ključnim se pokazao kad je Hrvatska propustila osvojiti sve bodove u Skoplju (1:1), jer je Makedonija svom žestinom igrala protiv Hrvatske, dok ni približno nije pokazala žestinu protiv srbijansko-crnogorske reprezentacije, koja se je odanle vratila sa svim bodovima (pobjeda 2:4).

Pad pod vodstvom Jozića i Barića[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2002. (UEFA) - skupina 6
Izbornik Blažević dao je ostavku u jesen 2000. godine pa je na klupu izabran Mirko Jozić. Unatoč odlasku u mirovinu mnogih igrača "Zlatne generacije", Hrvatska je ostala neporažena u kvalifikacijskoj skupini za Svjetsko prvenstvo 2002. godine. Ipak, taj turnir započeli su porazom od Meksika nakon kojeg je uslijedila iznenađujuća pobjeda od 2:1 protiv finalista Europskog prvenstva iz 2000. godine, Talijana.[36][37] U posljednjoj utakmici skupine Hrvatska je izgubila od Ekvadora (0:1) što joj je onemogućilo prolazak u drugu fazu natjecanja,[38] a igrači su uglavnom krivnju svaljivali na pritisak uzrokovan velikim očekivanjima.[39] Jozić je nakon prvenstva dao ostavku i u srpnju 2002. godine na njegovo mjesto dolazi Otto Barić.[40][41]

Pod Barićevim vodstvom igra Hrvatske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2004. godine bila je svakojaka, a prolazak na to natjecanje osigurala je tek nakon dodatnog play-offa u dvije utakmice protiv Slovenije (2:1). Dado Pršo postigao je izuzetno važan i, na kraju se pokazalo, odlučujući pogodak u gostima u uzvratnom susretu.[42] Na samom turniru Hrvatska je odigrala blijedih 0:0 sa Švicarskom te također remizirala s braniteljima naslova Francuzima (2:2),[43] ali zbog poraza od Engleza (2:4) nije prošla u četvrtzavršnicu.[44] Barićev dvogodišnji ugovor istekao je u srpnju 2004. godine i odlučeno je da neće biti produžen.[45] Barićev je mandat obilježio jedan pristup o kojem se dugo govorilo, a dotada ga se nikako nije poduzimalo: pozvalo se izvrsne perspektivne igrače hrvatskog podrijetla koji su igrali po zapadnoeuropskim zemljama igrati za Hrvatsku.

Ponovni uspon pod vodstvom Kranjčara i Bilića[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2006. (UEFA) - skupina 8
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kvalifikacije za Europsko prvenstvo u nogometu 2008. - skupina E

Fotografija s utakmice Brazil - Hrvatska odigrane 13. lipnja 2006. godine na Olimpijskom stadionu u Berlinu tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj koja će ostati upamćena po fantastičnoj atmosferi koju su stvorili navijači obaju država.

Bivši hrvatski igrač Zlatko Kranjčar naslijedio je Barića na mjestu izbornika reprezentacije u srpnju 2004. godine i kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2006. godine prošao bez poraza,[46][47] ali također bio optužen za nepotizam zbog izbora svog vlastitog sina, Nike Kranjčara u sastav.[48] Na samom prvenstvu Hrvatska je izgubila prvu utakmicu od Brazila (0:1)[49] te odigrala neodlučeno s Japanom (0:0) u okršaju u kojem je Darijo Srna promašio jedanaesterac u prvom poluvremenu.[50] Treća utakmica, remi sa Australijom (2:2) u kojoj su čak tri igrača zaradila crvene kartone, potvrdila je ispadanje Hrvatske s još jednog velikog natjecanja u prvom krugu završnice.[51] Također, ta utakmica će ostati upamćena po pogrješci glavnog suca, Grahama Polla, koji je pokazao tri žuta kartona hrvatskom reprezentativcu Josipu Šimuniću nakon što ga je zamijenio s australskim igračem zbog njegovog australskog naglaska. Poll, izrazito kritiziran zbog suđenja baš u toj utakmici, nedugo potom povukao se iz nogometa.[52]

Nakon prvenstva, Hrvatski nogometni savez je u srpnju 2006. godine izbornika Kranjčara zamijenio sa Slavenom Bilićem, dotadašnjim izbornikom mlade reprezentacije.[53] Bilić je u momčad uveo nekoliko mladih igrača[54] i u početku postizao uspjehe[55][56][57] uključujući i pobjedu rezultatom 2:0 u njegovom premijernom nastupu s reprezenacijom u prijateljskoj utakmici protiv Talijana, koji su nepunih dva mjeseca prije toga postali svjetskim prvacima na FIFA Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj.[58] Unatoč kontroverznoj odluci o suspenziji Darija Srne, Ivice Olića i Boška Balabana iz reprezentacije zbog njihovog kasnog noćnog provoda izvan kampa reprezentacije,[59] Bilić je svoju momčad uvjerljivo vodio kroz kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2008. godine. Kvalifikacije su završili na prvom mjestu skupine,[60] sa samo jednim porazom (od Makedonije) te posebno istaknutimm dvjema pobjedama protiv Engleske reprezentacije koja se zbog toga nije uspjela kvalificirati na završni turnir prvi put nakon 1984. godine.[61]

Fotografija s utakmice Hrvatska - Austrija odigrane 8. lipnja 2008. godine za vrijeme Europskog prvenstva u Austriji i Švicarskoj.

Nakon što je glavnog napadača Eduarda da Silvu divljački ozlijedio protivnički igrač u Premier ligi, Bilić je bio prisiljen uvelike izmijeniti način igre reprezentacije[62][63] pa su u sastav dovedeni Nikola Kalinić i Nikola Pokrivač koji do tada nikad nisu nastupali za nacionalnu momčad.[64][65] Reprezentacija je dobila oštre kritike na račun loše igre u pripremnim utakmicama protiv Škotske i Moldove,[66][67] ali su na samom prvenstvu prvi put u povijesti ostvarili sve tri pobjede u skupini - protiv domaćina Austrije, Njemačke i Poljske, te glatko prošli u četvrtzavršnicu.[68] Međutim, u četvrtzavršnici se Hrvatska susrela s Turskom i na dramatičan način napustila natjecanje. Nakon što je utakmica završila 0:0, a Hrvatska povela zgoditkom Ivana Klasnića u predzadnjoj minuti drugog produžetka, Turska je uspjela izjednačiti u 122. minuti utakmice zgoditkom Semiha Senturka u nepostojećoj sudačkoj nadoknadi, a k tomu je Hrvatska te zadnje minute igrala s igračem manje, jer sudac nije dopustio ući u igru hrvatskom igraču kojem se je bila ukazivala pomoć. Nakon toga uslijedili su jedanaesterci koji su odlučivali koja će reprezentacija nastavili natjecanje. Hrvatski reprezentativci potpuno 'odsječenih nogu' nakon šokantne završnice vrlo su loše izveli jedanaesterce i napustili natjecanje nakon rezultata 1:1 (1:3) .[69] Ipak, uspjeli su do kraja turnira ostati reprezentacija koja je primila najmanje pogodaka na istome (2), imala najmanje izgubljenih utakmica (0) i postigla najraniji pogodak (u četvrtoj minuti prve utakmice protiv Austrije što je također označilo i najraniji pogodak s bijele točke ikada postignut u povijesti Europskih nogometnih prvenstava).[70]

Unatoč glasinama da će dati ostavku,[71][72] izbornik Bilić je produžio svoj ugovor te na taj način postao prvi izbornik nakon Blaževića koji će voditi Hrvatsku na dva uzastopna velika natjecanja.[73] U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi, Hrvatska se ponovno našla s Englezima i njihove utakmice proglašene su najočekivanijima u kompletnim kvalifikacijama.[74] Nakon domaće pobjede protiv Kazahstana,[75] Hrvatska je izgubila od Engleske kod kuće i na taj način prekinula svoj niz neporaženosti na stadionu Maksimir koji je trajao punih 14 godina,[5] te upisala prvi od zasada tri domaća kvalifikacijska poraza u povijesti. Tijekom kvalifikacija momčad se mučila s ozljedama raznih igrača, a također se dogodio i njihov dosadašnji najveći poraz - 1:5 od Engleske na stadionu Wembley. Iako je u posljednjoj utakmici Hrvatska pobijedila Kazahstan, nije se uspjela kvalificirati na natjecanje zbog toga što je Ukrajina - nakon pobjede nad Englezima - također pobijedila Andoru i zauzela drugo mjesto u skupini. Nakon završetka kvalifikacija Bilić je bio izrazito kritiziran i očekivala se njegova ostavka, ali je ugovor svejedno produžen i on je ostao izbornikom još jedno natjecanje - Europsko prvenstvo 2012. godine u Ukrajini i Poljskoj.

Hrvatska je postavljena za nositelja kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2012. godine u Ukrajini i Poljskoj, natjecanja za koje je Hrvatska zajedno s Mađarskom bila kandidat za domaćina što bi im omogućilo izravnu kvalifikaciju. ali se nakon odluke da će se prvenstvo održati u Poljskoj i Ukrajini Hrvatska našla u kvalifikacijskoj skupini F [76] i, premda su bili nositelji, završili su kvalifikacijski put na drugom mjestu iza Grčke te su morali igrati dokvalifikacijske utakmice s Turskom. Hrvatska je uspješno prošla, pobijedivši sveukupno rezultatom 3:0, a sva tri pogotka postignuta u prvoj utakmici odigranoj u Istanbulu. Na završnom torniru Hrvatska je igrala u skupini C u Poljskoj s reprezentacijama Irske, Italije i Španjolske te nakon jedne pobjede (3:1 protiv Irske), jednog neriješenog ishoda (1:1 protiv Italije) te jednog poraza (0:1 od Španjolske) završila natjecanje u skupini. Bilić je podnio ostavku po završetku Eura 2012., kao što je i najavio pred početak tog natjecanja.

Vodstvo Štimca[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014. (UEFA) - skupina A
Igor Štimac započeo je domaćim porazom 2:4 na Poljudu od Švicarske dana 15. kolovoza 2012. Kvalifikacijski ciklus pod njegovim vodstvom je započeo dobro (u šest utakmica ostvareno je pet pobjeda i remi s Belgijom, ali posljednje četiri utakmice su bile izrazito loše - osvojen je samo jedan bod). Pored utakmice sa Švicarskom, odigrane su još četiri prijateljske utakmice (pobjeda protiv Južne Koreje 4:0 6. veljače 2013., poraz od Portugala 1:0 10. lipnja 2013., pobjeda nad Lihteštajnom 3:2 14. kolovoza 2013. te ponovna pobjeda nad Južnom Korejom 2:1 9. rujna 2013.). Nakon poraza od Škotske u Glasgowu 15. listopada 2013. i izborenog doigravanja za SP u Brazilu, Igor daje svoj izbornički mandat na raspolaganje predsjedniku HNS-a Davoru Šukeru koji tu ostavku i prihvaća.[77]

Vodstvo Kovača[uredi VE | uredi]

Nakon odlaska 15. listopada 2013. Igora Štimca sa izborničke funkcije, Niko Kovač preuzima "A" selekciju u doigravanju za SP u Brazilu.[78] Hrvatska je u dvije utakmice doigravanja protiv Islanda izborila odlazak na SP u Brazilu.[79]

Domaći stadioni[uredi VE | uredi]

Stadion Maksimir na kojem hrvatska nogometna reprezentacija igra veliku većinu svojih domaćih utakmica.

Većinu domaćih utakmica hrvatska nogometna reprezentacija igra na stadionu Maksimir u Zagrebu. Stadion je izgrađen 1912. godine, a obnovljen 1997. godine. Ime je dobio po kvartu u kojem se nalazi - Maksimiru.[80] Na njemu je hrvatska reprezentacija do danas odigrala najviše utakmica, a bio je i domaćin prve kvalifikacijske utakmice protiv Litve; također je služio i kao domaći stadion utakmica Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata.[2] Hrvatski nogometni savez i Vlada dogovorili su daljnja poboljšanja stadiona (uključujući i povećanje broja sjedala s postojećih 40-tak tisuća) koja će ga učiniti najskupljim nogometnim stadionom na svijetu.[80][81] Međutim, 2008. godine UEFA je zaprijetila da će ograničiti broj domaćih navijača koji će moći gledati utakmice svoje reprezentacije zbog navijačkih nereda koji su se dogodili tijekom Europskog prvenstva te godine.[82] Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nije odobrio završne planove obnove stadiona 2008. godine, a jedan od glavnih razloga bili su veliki troškovi; od prosinca 2008. godine obnavljanje stadiona je odgođeno do daljnjega.[83]

Osim u Zagrebu, hrvatska reprezentacija domaće utakmice igra i u drugim gradovima. Najčešći od njih je Split gdje se igra na stadionu Poljud koji je bio domaćin nekoliko kvalifikacijskih utakmica za Europsko prvenstvo 1996. i Svjetsko prvenstvu 1998. godine. Od prve utakmice 1995. godine protiv Italije koja je završila neodlučenim 1:1 rezultatom, Hrvatska nije uspjela pobijediti u službenoj FIFA utakmici na Poljudu. Zbog ove činjenice utakmice na tom stadionu proglašene su "Poljudskom kletvom".[84] Ta kletva napokon je prekinuta u lipnju 2011. godine kada je Hrvatska pobijedila Gruziju rezultatom 2:1. Reprezentacija je nekoliko kvalifikacijskih i prijateljskih utakmica odigrala i na stadionu Kantrida u Rijeci (gdje je do danas još uvijek neporažena), na stadionu Gradski vrt u Osijeku te na stadionu Anđelko Herjavec u Varaždinu.

Statistika rezultata na domaćim stadionima[uredi VE | uredi]

Od prve službene utakmice (17. listopada 1990. godine protiv reprezentacije SAD-a) do danas, Hrvatska je svoje domaće oglede igrala na sveukupno devet stadiona u osam gradova.

Stadion Grad Ukupno utakmica Pobjede Neodlučeni Porazi Po. Pr. Bodovi po utakmici
Stadion Maksimir Zagreb 55 36 14 5 112 35 2,22
Stadion Kantrida Rijeka 11 10 1 0 19 4 2,81
Stadion Poljud Split 11 1 6 4 11 17 0,82
Stadion Gradski vrt Osijek 8 6 2 0 20 6 2,50
Stadion Anđelko Herjavec Varaždin 6 4 2 0 12 3 2,33
Stadion Aldo Drosina Pula 4 3 0 1 10 4 2,25
Stadion Kranjčevićeva Zagreb 1 1 0 0 3 0 3,00
Stadion Šubićevac Šibenik 1 0 1 0 2 2 1,00
Stadion HNK Cibalia Vinkovci 1 1 0 0 5 0 3,00
Sveukupno 98 62 26 10 194 71 2.16

Ažurirano 09.09.2014.

Imidž reprezentacije[uredi VE | uredi]

Ime, dresovi i treninzi[uredi VE | uredi]

Službeni dres hrvatske nogometne reprezentacije dizajnirao je još 1990. godine Miroslav Šutej, a predstavlja najpoznatiji hrvatski brand.

Službena FIFA-ina skraćenica imena hrvatske nogometne reprezentacije je CRO i taj se akronim upotrebljava kako bi se reprezentacija identificirala u FIFA-i i medijima.[85] Druga skraćenica koja se upotrebljava je i HRV.[86] Hrvatski igrači vrlo često se nazivaju Vatreni, a u vrijeme kada je momčad vodio Slaven Bilić drugi nadimak im je i Bilić Boysi.[87]

Prvi službeni dres hrvatske nogometne reprezentacije dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej 1990. godine. Premda je malo promijenjen otkad je službeni sponzor postao Nike, dres je uglavnom zadržao nacionalni identitet. Također, šahovnica prisutna na službenom grbu Republike Hrvatske, kao i na dresu nogometne reprezentacije koristi se sve češće i na dresovima u ostalim športovima - bilo momčadskim ili pojedinačnim.[22]

Tradicijski kamp za treniranje reprezentacije nalazi se u Čatežu (Slovenija) gdje se momčad priprema za nadolazeće utakmice. Međutim, Hrvatski nogometni savez najavio je izgradnju novog centra za treniranje kako bi se uvjeti treninga još više poboljšali.[88]

Dresovi reprezentacije kroz povijest[uredi VE | uredi]

Prvi nastup 1940.
1996. – 1997. komplet I
1998. – 2000. komplet I
2002. - 2004. komplet I
2004. - 2006. komplet I
2006. - 2008. komplet I
2008. - 2010. komplet I
2010. - 2012. komplet I
2012. - 2014. komplet I
2014. -  ???? komplet I
Prvi nastup 1990.
1996. – 1997. komplet II
1998. – 2000. komplet II
2002. - 2004. komplet II
2004. - 2006. komplet II
2006. - 2008. komplet II
2008. - 2010. komplet II
2010. - 2012. komplet II
2012. - 2014. komplet II
2014. -  ???? komplet II

Navijači[uredi VE | uredi]

Najprominentniji navijači hrvatske reprezentacije su navijači nogometnih klubova Hajduka iz Splita te Dinama iz Zagreba koji u hrvatskoj nogometnoj ligi imaju najveći broj navijača.[89] Zbog rivalstva ovih dviju navijačkih skupina - Bad Blue Boysa iz Zagreba i Torcide iz Splita - obje su bile povezane s huliganskim nemirima tijekom utakmica ova dva kluba,[90][91] premda nasilje između njih do danas nije zabilježeno na utakmicama reprezentacije. Nogometna reprezentacija Hrvatske veliku potporu ima i od Hrvata koji žive u susjednoj Bosni i Hercegovini, prvenstveno od navijača nogometnog kluba HŠK Zrinjski Mostar koji su poznati pod imenom Ultras-Zrinjski.[92] Hrvatske navijače gotovo uvijek prati slogan Uvijek Vjerni kako se također zove i Klub navijača hrvatske nogometne reprezentacije kojem je cilj ujediniti sve obožavatelje i navijače Hrvatske iz cijeloga svijeta.[93]

Jedno od glavnih okupljališta hrvatskih navijača je svakako Trg bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Fotografija prikazuje navijače tijekom utakmice Hrvatska - Njemačka odigrane 12. lipnja 2008. godine u sklopu Europskog nogometnog prvenstva u Austriji i Švicarskoj.

Međutim, ponašanje navijača na međunarodnim utakmicama dovelo je i do međunarodnih sankcija protiv reprezentacije. Hrvatska je bila kažnjena pod prijetnjom izbacivanja iz UEFA-e zbog rasističkog ponašanja navijača tijekom Europskog prvenstva 2004. godine.[94] Također je u više navrata zabilježeno opiranje pravilima sigurnosti od strane navijača. Tijekom Svjetskog prvenstva 2006. godine jedan navijač pobjegao je osiguranju i prišao igračima ulaskom direktno na teren; bio je uhićen zbog smetanja posjeda.[95] Tijekom prijateljske utakmice s Italijom u Livornu, mala grupa hrvatskih navijača stojeći na tribinama napravila je znak Svastike kao odgovor na to što su talijanski navijači mahali s komunističkim zastavama; UEFA je kaznila Hrvatski nogometni savez zbog incidenta.[94][96] Slični događaji zabilježeni su tijekom Europskog prvenstva 2008. godine; UEFA je ponovno kaznila Hrvatsku zbog isticanja rasističkih banera u utakmici protiv Turske,[97] a FIFA je kaznila HNS zbog rasističkog vrijeđanja engleskog igrača Emila Heskeyja 10. rujna 2008. godine.[98]

Hrvatski navijači vrlo često upotrebljavaju baklje bilo da je riječ o utakmicama domaćeg prvenstva ili na međunarodnim utakmicama[99][100][101] što prema riječima bivšeg reprezentativca Igora Štimca i sadašnjeg reprezentativca Luke Modrića dodatno motivira kompletnu momčad.[102][103] Međutim, bakljade su zabranjene na većini međunarodnih utakmica pa se hrvatskim navijačima od strane osiguranja UEFA-e i FIFA-e sredstva često oduzimaju prilikom ulaska u stadion. Hrvatski navijači također su došli u sukob s muslimanima iz Turske tijekom Europskog prvenstva 2008. godine u utakmici s turskom nogometnom reprezentacijom. Osiguranje je bilo dodatno pojačano u vrijeme kada su se hrvatski i turski navijači okupljali u Beču nedugo prije početka utakmice četvrtzavršnice tog turnira; nakon utakmice hrvatski navijači odupirali su se policiji i ušli u sukobe s turskim navijačima.[104]

Tijekom međunarodnih nogometnih susreta reprezentacija bivših država Jugoslavije također su se pojavljivale tenzije među navijačima. Hrvatski navijači smješteni u gledalištu tijekom utakmice Jugoslavije i Nizozemske 3. lipnja 1990. godine zviždali su dok se svirala jugoslavenska himna, a tijekom cijele utakmice navijali su za Nizozemsku.[105] Stadion na Maksimiru bio je poprište oštrih sukoba hrvatskih i srpskih navijača tijekom utakmice nogometnih klubova Dinama iz Zagreba i Crvene zvezde iz Beograda što je uzrokovalo njezin prekid. Tijekom Svjetskog prvenstva 2006. godine dogodili su se sukobi između Hrvata i Bošnjaka u Mostaru.[106]

Javno mnijenje[uredi VE | uredi]

Nogomet je najpopularniji šport u Hrvatskoj[107] i odigrao je važnu ulogu u stjecanju nezavisnosti tijekom raspada Jugoslavije. Domoljublje je naraslo tijekom stvaranja reprezentacije u ranim 1990.-im, za vrijeme prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Natječući se odvojeno u službenim i neslužbenim utakmicama, reprezentacije je osnažila jedinstvo hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu.[108] Nadalje, Tuđmanov odnos s reprezentacijom je postao važna karika u jačanju i jedinstvu hrvatske države i naroda. Nakon najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa, trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, Tuđman je izjavio da "nogometne pobjede oblikuju nacionalni identitet koliko i ratovi".[108] Jednoglasna podrška reprezentaciji je narasla usporedno s odobravanjem državnog vrha. Franjo Tuđman je održavao snažan odnos s reprezentacijom i zahvalio joj na doprinosu u stvaranju neovisne i suverene hrvatske države. Američki političar i diplomat Strobe Talbott je predvidio da će jačanje hrvatskog nogometa ovisiti od samog naroda.[109] Zlatnu generaciju hrvatskog nogometa je dočekalo oko 100.000 navijača, među kojima je bio i predsjednik Tuđman. Tuđman je govorio u ime navijača hvaleći nastupe hrvatskih reprezentativaca.

Wikicitati „Čini mi osobito zadovoljstvo da kao državni poglavar, u ime hrvatskog državnog vodstva, mogu čestitati hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na velebnim rezultatima, koje je postigla na svjetskom nogometnom prvenstvu. Tim ste dragi nogometaši, dali velik prilog svojoj Hrvatskoj, onoj Hrvatskoj, koja je bila s vama kao što ste se uvjerili danas u Zagrebu. Velikim rezultatima koje ste postigli na Svjetskom prvenstvu dali ste veliki prilog poznavanju Hrvatske u svijetu i podizanju njezina ugleda. Bili ste jedinstveni sa svojim nacionalnim bićem, sa domovinskom i iseljenom Hrvatskom, s vama je bilo svih osam milijuna Hrvata za sve vrijeme dok ste vodili sportske bitke. Dali ste svoj prilog svojoj domovini i neka vas uspjesi koje ste postigli obvezuju na daljnje napore, neka ti uspjesi služe i kao uzor mladim naraštajima.“

Tadašnji hrvatski izbornik Miroslav Ćiro Blažević je zahvalio predsjedniku Tuđmanu na uručenim odlikovanjima dodjeljenim za uspjeh reprezentacije, dok je uzbuđeni kapetan Zvonimir Boban u ime svojih suigrača zahvalio Tuđmanu, koji im je omogućio da igraju za njihovu Hrvatsku i stvorio njihovu Hrvatsku.

Iako više nema odnosa između reprezentacije i bilo koje druge političke stranke od Tuđmanove smrti,[110] hrvatska nogometna reprezentacija i dalje budi domoljubne osjećaje u Hrvatskoj i ostatku Europe.[111] Reprezentacija dobiva stalnu medijsku pažnju, a njezine utakmice se uživo prenose na HRT 2.[112]

Pred Europsko prvenstvo 2008. godine, izbornik Slaven Bilić i njegov rock band Rawbau su izdali singl, Vatreno Ludilo, koji je podsjetio na slavne pobjede tijekom Svjetskog prvenstva 1998. godine i pohvalio današnje ambicije. Pjesma se nalazila na samom vrhu hrvatskih glazbenih top ljestvica i bila je slušana tijekom Eura 2008.[113][114][115] reprezentacija je dobila nadimak Bilić boysi.[87] Ostali hrvatski glazbenici, kao što su Dino Dvornik, Connect, Prljavo kazalište i Baruni su snimili pjesme u znak podrške reprezentaciji, među kojima su: Malo nas je, al' nas ima, Samo je jedno, Moj dom je Hrvatska, Srce vatreno i Neka pati koga smeta.

Reprezentacija je prihvatila pjesmu Lijepa li si, koju pjeva Marko Perković Thompson. U izboru slušatelja Narodnog radija povodom 20. godina hrvatske državnosti, pjesma je proglašena najljepšom domoljubnom pjesmom. Lijepa li si podsjeća na hrvatsku himnu, Lijepa naša domovino. Thompsonova pjesma Uvijek vjerni tebi postala je himna službenog Kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije Uvijek vjerni.

Uspjesi na velikim natjecanjima[uredi VE | uredi]

Svjetsko prvenstvo[uredi VE | uredi]

Hrvatska nogometna reprezentacija se kvalificirala i nastupila na tri Svjetska nogometna prvenstva za redom u razdoblju od 1998. do 2006. godine, ali nije se uspjela kvalificirati na Svjetsko prvenstvo održano u Južnoj Africi 2010. godine nakon što je kvalifikacijsku skupinu završila na trećem mjestu iza Engleske i Ukrajine. Premda je postala službenom članicom FIFA-e i UEFA-e 1992. godine, nije mogla nastupiti na Svjetskom prvenstvu održanom u SAD-u 1994. godine budući su kvalifikacije za to natjecanje započele prije njezinog službenog početka članstva.[116] Do danas je njezin najbolji nastup na Svjetskim nogometnim prvenstvima treće mjesto osvojeno u Francuskoj 1998. godine. Na ostala dva na kojima je nastupila, reprezentacija Hrvatske eliminirana je nakon razigravanja po skupinama.

Prvenstvo Rezultat Uta. Pob. Ner. Por. Gol-raz.
Flag of France.svg Francuska 1998. 3. mjesto 7 5 0 2 11-5
Flag of South Korea.svg Flag of Japan.svg Južna Koreja i Japan 2002. 1. krug (23. mjesto) 3 1 0 2 2-3
Flag of Germany.svg Njemačka 2006. 1. krug (22. mjesto) 3 0 2 1 2-3
Flag of South Africa.svg Južna Afrika 2010. nisu se kvalificirali
Flag of Brazil.svg Brazil 2014. 1. krug (19. mjesto) 3 1 0 2 6-6
Zastava Ruske Federacije.svg Rusija 2018. kvalifikacije počinju u jesen 2016.
Ukupno 4 završnice / 5 natjecanja 16 7 2 7 21-17

Europsko prvenstvo[uredi VE | uredi]

Najbolji rezultati hrvatske nogometne reprezentacije na Europskim nogometnim prvenstvima do danas je bila četvrtzavršnica u njihovom prvom javnom nastupu na prvenstvu u Engleskoj 1996. godine te ponovno četvrtzavršnica na prvenstvu održanom u Austriji i Švicarskoj 2008. godine. Za Europsko prvenstvo 2000. godine održano u Nizozemskoj i Belgiji nisu se kvalificirali. Hrvatski nogometni savez je skupa s Mađarskim nogometnim savezom podnio službenu prijavu za zajedničko domaćinstvo ovih dviju država za Europsko nogometno prvenstvo 2012. godine, ali su za domaćina tog prvenstva na kraju izabrane Poljska i Ukrajina.[117] Hrvatska se nakon doigravanja u dvije utakmice s Turskom uspješno kvalificirala na to natjecanje.

Prvenstvo Rezultat Uta. Pob. Ner. Por. Gol-raz.
Flag of England.svg Engleska 1996. Četvrtfinale (7. mjesto) 4 2 0 2 5-5
Flag of Belgium (civil).svg Flag of the Netherlands.svg Belgija i Nizozemska 2000. nisu se kvalificirali
Flag of Portugal.svg Portugal 2004. 1. krug (13. mjesto) 3 0 2 1 4-6
Flag of Austria.svg Flag of Switzerland.svg Austrija i Švicarska 2008. Četvrtfinale (5. mjesto) 4 3 1 0 5-2
Flag of Poland.svg Flag of Ukraine.svg Poljska i Ukrajina 2012. 1. krug (10. mjesto) 3 1 1 1 4-3
Flag of France.svg Francuska 2016. kvalifikacije počinju u jesen 2014.
Ukupno 4 završnice / 5 natjecanja 14 8 4 4 18-16

Manji turniri[uredi VE | uredi]

Turnir Rezultat Uta. Pob. Ner. Por. Gol-raz.
Turnir kralja Hassana II.
Flag of Morocco.svg Maroko 1996.
Pobjednici 2 0 2 0 3-3
Kirin kup
Flag of Japan.svg Japan 1997.
2. mjesto 2 0 1 1 4-5[118]
Korea kup
Flag of South Korea.svg Južna Koreja 1999.
Pobjednici 3 1 2 0 5-4
Carlsberg kup
Flag of Hong Kong.svg Hong Kong 2006.
3. mjesto 2 1 0 1 4-2
Ukupno 2 naslova 9 2 5 2 16-14

Razni rekordi[uredi VE | uredi]

Igrači s najviše nastupa[uredi VE | uredi]

# Ime Reprezentacija Nastupi Golovi
1 Darijo Srna 2002. – 118 21
2 Stipe Pletikosa 1999. – 2014. 114 0
3 Josip Šimunić 2001. – 2013. 105 3
4 Dario Šimić 1996. – 2008. 100 3
5 Ivica Olić 2002. – 97 19
6 Robert Kovač 1999. – 2009. 84 0
7 Niko Kovač 1996. – 2008. 83 14
8 Robert Jarni 1990. – 2002. 81 1
8 Niko Kranjčar 2004. – 81 16
10 Luka Modrić 2006. – 80 9

Najbolji strijelci[uredi VE | uredi]

# Ime Reprezentacija Golovi Nastupi
1 Davor Šuker [29] 1990. – 2002. 45 69
2 Eduardo da Silva 2004. – 2014. 29 65
3 Darijo Srna 2002. – 21 118
4 Ivica Olić 2002. – 19 97
5 Mario Mandžukić 2007. – 17 54
6 Niko Kranjčar 2004. – 16 81
7 Goran Vlaović 1992. – 2002. 15 52
8 Niko Kovač 1996. – 2008. 14 83
9 Mladen Petrić 2001. – 2013. 13 45
9 Franjo Wölfl 1941. – 1944. 13 18
11 Zvonimir Boban 1990. – 1999. 12 51
11 Ivan Klasnić 2004. – 2011. 12 41

Ostala priznanja[uredi VE | uredi]

Zanimljivosti i statistika[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zanimljivosti i statistika Hrvatske nogometne reprezentacije

Poznati bivši reprezentativci (od 1990.)[uredi VE | uredi]

 

Izbornici (od 1990.)[uredi VE | uredi]

Hrvatska nogometna reprezentacija pred odlazak na UEFA EURO 2012.
Izbornik Razdoblje Ukupno utakmica Pobjede Neodlučeni Porazi Postotak pobjeda Bodovi po utakmici Uspjesi
Jerković, DražanDražan Jerković 1990. – 1991. 3 3 0 0 100 3
Poklepović, StankoStanko Poklepović 1992. 4 1 1 2 25 1
Marković, VlatkoVlatko Marković 1993. 1 1 0 0 100 3
Blažević, MiroslavMiroslav Blažević 1994. – 2000. 72 33 24 15 45,83 1,71 Engleska 1996. - četvrtfinale
Francuska 1998. - 3. mjesto
Ivić, TomislavTomislav Ivić 16.11.1994. 1 1 0 0 100 3
Jozić, MirkoMirko Jozić 2000. – 2002. 18 9 6 3 50 1,83 Japan i Južna Koreja 2002. - 1. krug
Barić, OttoOtto Barić 2002. – 2004. 24 11 8 5 45,83 1,7 Portugal 2004. - 1. krug
Kranjčar, ZlatkoZlatko Kranjčar 2004. – 2006. 25 11 8 6 44 1,64 Njemačka 2006. - 1. krug
Bilić, SlavenSlaven Bilić 2006. – 2012. 65 42 15 8 64,61 2,2 Austrija i Švicarska 2008. - četvrtfinale
Poljska i Ukrajina 2012. - 1. krug
Štimac, IgorIgor Štimac 2012. – 2013. 15 8 2 5 53,33 1,73 4. mjesto na FIFA-inoj ljestvici 11. travnja 2013.
Kovač, NikoNiko Kovač 2013. – 10 6 2 2 60,00 2,00 Brazil 2014. - 1. krug
Sveukupno 238 126 66 46 52,74 1,86

Trenutačni kadar[uredi VE | uredi]

Hrvatska nogometna reprezentacija pred odlazak na Svjetsko prvenstvo u nogometu - Brazil 2014.
Ime i prezime igrača Nogometni klub Rođen
Vratari
Ivan Vargić Flag of Croatia.svg Rijeka 15. ožujka 1987.
Oliver Zelenika Flag of Croatia.svg Lokomotiva 14. svibnja 1993.
Danijel Subašić Flag of France.svg Monaco 27. listopada 1984.
Obrana
Hrvoje Milić Zastava Ruske Federacije.svg Rostov 10. svibnja 1989.
Tin Jedvaj Flag of Germany.svg Bayer Leverkusen 28. studenog 1995.
Vedran Ćorluka Zastava Ruske Federacije.svg Lokomotiv Moskva 5. veljače 1986.
Dejan Lovren Flag of England.svg Liverpool 5. srpnja 1989.
Šime Vrsaljko Flag of Italy.svg Sassuolo 10. siječnja 1992.
Gordon Schildenfeld Flag of Greece.svg PAOK 18. ožujka 1985.
Darijo Srna Flag of Ukraine.svg Šahtar Donjeck 1. svibnja 1982.
Domagoj Vida Flag of Ukraine.svg Dinamo Kijev 29. travnja 1989.
Danijel Pranjić Flag of Greece.svg Panathinakos 2. prosinca 1981.
Vezni
Milan Badelj Flag of Italy.svg Fiorentina 25. veljače 1989.
Ivan Močinić Flag of Croatia.svg Rijeka 30. travnja 1993.
Mateo Kovačić Flag of Italy.svg Internazionale 6. svibnja 1994.
Sammir Flag of Spain.svg Getafe 23. travanj 1987.
Luka Modrić Flag of Spain.svg Real Madrid 9. rujna 1985.
Ivan Perišić Flag of Germany.svg Wolfsburg 2.veljače 1989.
Ivan Rakitić Flag of Spain.svg Barcelona 10. ožujka 1988.
Marcelo Brozović Flag of Croatia.svg Dinamo 16. studenog 1992.
Mario Pašalić Flag of Spain.svg Elche 9. veljače 1995.
Alen Halilović Flag of Spain.svg Barcelona B 18. lipnja 1996.
Napadači
Nikica Jelavić Flag of England.svg Hull City 27. kolovoza 1985.
Ante Rebić Flag of Germany.svg RB Leipzig 21. rujna 1993.
Mario Mandžukić Flag of Spain.svg Atletico Madrid 21. svibnja 1986.
Ivica Olić Flag of Germany.svg Wolfsburg 14.rujna 1979.
Duje Čop Flag of Croatia.svg Dinamo 1. veljače 1990.
Andrej Kramarić Flag of Croatia.svg Rijeka 19. lipnja 1991.
Marko Pjaca Flag of Croatia.svg Dinamo 6. svibnja 1995.
Stručni stožer[120]
Izbornik
Niko Kovač izbornik
Treneri
Robert Kovač trener
Goran Lacković trener
Vatroslav Mihačić trener vratara
Liječnici
dr. Boris Nemec liječnik
dr. Zoran Bahtijarević liječnik
dr. Tomislav Vlahović liječnik
Fizioterapeuti
Thomas Sennewald fizioterapeut
Karl Sternecker fizioterapeut
Bojan Radanović fizioterapeut
Nderim Redžaj fizioterapeut
Ekonomi
Željko Mesić ekonom
Mladen Pilčić ekonom

Navijačke pjesme[uredi VE | uredi]

Poznate navijačke pjesme posvećene hrvatskoj reprezentaciji su Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta (izvode Baruni), Srce vatreno (Nered), Mi smo prvaci (Gibonni), Večeras je naša fešta (Tomislav Ivčić), Malo nas je, al' nas ima (Dino Dvornik i Boris Novković), Ja te volim Hrvatska (Jole), Uvijek vjerni tebi (Thompson) i ostale.

Također pogledajte[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. fifa.com, objavljeno 14. kolovoza 2014.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Kramarsic, Igor/Puric, Bojan. Croatia International matches. rsssf.com. pristupljeno 14. srpnja 2008.
  3. 3,0 3,1 3,2 Goal Programme - Croatian Football Federation - 2006. FIFA.com (17. srpnja 2008,). pristupljeno 4. rujna 2008.
  4. Lawrence, Amy. "England? They are pretty bad", 'The Observer', 8. listopada 2006., pristupljeno 5. srpnja 2008.
  5. 5,0 5,1 Stevenson, Jonathan. "Croatia 1-4 England", BBC Sport, 11. rujna 2008., pristupljeno 11. rujna 2008.
  6. Nitsak, Igor (9. listopada 2008.). Bilic tempted to reshuffle team for Ukraine clash. Reuters. pristupljeno 10. listopada 2008.
  7. 7,0 7,1 FIFA Best Mover of the Year awards. FIFA.com. pristupljeno 23. srpnja 2008.
  8. Croatia follow in golden footsteps. FIFA.com (7. kolovoza 2008.). pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  9. Croatia eyeing top ten. FIFA.com (3. ožujka 2007.). pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  10. 10,0 10,1 10,2 Croatia - FIFA World Rankings. FIFA.com. pristupljeno 11. kolovoza 2008.
  11. Bach, N. Nenad (23. studenog 2007.). In 1880 local Croatian young men began to play football in Zupanja. Croatian World Network. pristupljeno 6. rujna 2008.
  12. (češki) SK Slavia Praha
  13. Ramet 2005., str. 171
  14. Klemenčić
  15. 15,0 15,1 Hrvatska nogometna reprezentacija kroz povijest (Hrvatski). Uvijek Vjerni. pristupljeno 14. kolovoza 2008.
  16. 16,0 16,1 Povijest Hrvatskog Nogometnog Saveza (Hrvatski). H-R (25. rujna 2007.). pristupljeno 19. kolovoza 2008.
  17. Esamie, Thomas. Games of the XVI. Olympiad. rsssf.com. pristupljeno 8. kolovoza 2008.
  18. 18,0 18,1 Longman, Jere. "World Cup '98; Croatia and Its Fortunate Sons", 'The New York Times', 6. srpnja 1998., pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  19. 1990 FIFA World Cup squads - Yugoslavia. FIFA.com. pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  20. Yugoslavia National Team List of Results 1990-1999. rsssf.com. pristupljeno 19. srpnja 2008.
  21. Aljosa Asanovic - International appearances. rsssf.com. pristupljeno 20. srpnja 2008.
  22. 22,0 22,1 http://www.nacional.hr/clanak/23275/hrvatske-kocke-opet-modni-hit
  23. Croatia - International matches 1990-1995. rsssf.com. pristupljeno 18. srpnja 2008.
  24. Croatia Marks Independence Day for First Time. Southeast European times. pristupljeno 21. srpnja 2008.
  25. Vidjeti izdanja Slobodne Dalmacije.
  26. 1996 European Championship - Qualifying. TheFA.com. Arhivirano s izvorne stranice na 11. veljače 2005.. pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  27. Best Mover of the Year. fifa.com. pristupljeno 11. prosinca 2008.
  28. Šuker stars as Danes downed. European Championships archive. UEFA.com (16. lipnja 1996.). Arhivirano s izvorne stranice na 22. travnja 2008.. pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  29. 29,0 29,1 29,2 29,3 Islamović, Elvir (1. travnja 2008.). Suker: a man with the Midas touch. European Championships archive. UEFA.com. Arhivirano s izvorne stranice na 23. svibnja 2008.. pristupljeno 22. srpnja 2008.
  30. Germany overcome ten-man Croatia. European Championships archive. UEFA.com (23. lipnja 1996.). Arhivirano s izvorne stranice na 5. svibnja 2008.. pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  31. FIFA/Coca-Cola World Ranking. FIFA.com (20. svibnja 1998.). pristupljeno 10. prosinca 2008.
  32. Zidane lights the blue-touch paper for France. FIFA.com. pristupljeno 11. kolovoza 2008.
  33. Campbell, Alan (2. rujna 2001.). The Golden Generation beginning to show their age. The Sunday Herald. pristupljeno 25. srpnja 2008.
  34. "Sport: Football Euro 2000 qualifying group tables", BBC News, 10. listopada 1999., pristupljeno 23. srpnja 2008.
  35. "Draw for Balkan rivals", BBC News, 18. kolovoza 1999., pristupljeno 25. srpnja 2008.
  36. 2002 FIFA World Cup Korea/Japan Preliminaries. FIFA.com. pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  37. "Croatia punish Italy", BBC Sport, 8. lipnja 2002., pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  38. "Ecuador end Croatia hopes", BBC Sport, 13. lipnja 2002., pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  39. "Croatia blame pressure", BBC Sport, 13. lipnja 2002., pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  40. "Jozic to step down", BBC Sport, 16. lipnja 2002., pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  41. "Baric leads Croatian charge", BBC Sport, 26. svibnja 2004., pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  42. "Euro 2004 Qualifying Group Eight", BBC Sport, 11. listopada 2004., pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  43. "Croatia 2-2 France", BBC News, 17. lipnja 2004., pristupljeno 23. srpnja 2008.
  44. "England 4-2 Croatia", BBC News, 21. lipnja 2004., pristupljeno 23. srpnja 2008.
  45. "Baric to step down", BBC News, 27. svibnja 2004., pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  46. "Former striker Kranjcar hired to lead Croatia to World Cup", CNN Sports Illustrated, 13. srpnja 2004., pristupljeno 22. srpnja 2008.
  47. 2006 World Cup qualifying standings. FIFA.com. pristupljeno 22. srpnja 2008.
  48. Mcdermott, Scott (23. ožujka 2008.). Croatia Fans Hate Me But I'd Never Quit Says Niko Kranjcar. The Sunday Mail. pristupljeno 1, rujna 2008.
  49. 2006 FIFA World Cup - Brazil vs Croatia match report. FIFA.com. pristupljeno 11. kolovoza 2008.
  50. 2006 FIFA World Cup - Croatia vs Japan match report. FIFA.com. pristupljeno 11. kolovoza 2008.
  51. "Croatia 2-2 Australia", BBC Sport, 22. lipnja 2006., pristupljeno 19. listopada 2008.
  52. Biggs, Alan/Kelso, Paul. "Poll's career on the line after Stuttgart debacle", 'The Guardian', 24. lipnja 2006., pristupljeno 23. srpnja 2008.
  53. "Bilic appointed new Croatia coach", BBC Sport, 25. srpnja 2006., pristupljeno 20. kolovoza 2008.
  54. Youth seeking to be given its head at Euro 2008. The Citizen (2. lipnja 2008.). pristupljeno 29. srpnja 2008.
  55. "Slaven Bilic: Encouraging my players is my way of doing things", 'The Independent', 14. lipnja 2008., pristupljeno 3. rujna 2008.
  56. "Bilic came close to quitting job", BBC Sport, 21. lipnja 2008., pristupljeno 3. rujna 2008.
  57. Players plead for Bilic stay. The World Game (22. lipnja 2008.). pristupljeno 3. rujna 2008.
  58. Phillips, Mitch (17. kolovoza 2006.). Croatia beat Italy 2-0. Rediff News. pristupljeno 20. kolovoza 2008.
  59. Grant, Michael (7. srpnja 2008.). Euro 2008: Fear Factor Despite his brutish look, Croatia manager Slaven Bilic. The Sunday Herald. pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  60. Macedonia 2-0 Croatia: Croats qualify. ESPNSoccernet (17. studenog 2007.). pristupljeno 10. srpnja 2008.
  61. Croatia, England face off again in World Cup qualifying. The Associated Press. Canadian Broadcasting Corporation (CBC Sports) (25. studenog 2007.). pristupljeno 24, srpnja 2008.
  62. Ryan, Mark (24. veljače 2008.). After Taylor breaks Eduardo's leg, Wenger insists: Ban him for life. Mail Online. pristupljeno 22. listopada 2008.
  63. Qualifying - Group E. European Championships archive. UEFA.com. Arhivirano s izvorne stranice na 4. svibnja 2008.. pristupljeno 9. kolovoza 2008.
  64. Islamović, Elvir (5. svibnja 2008.). Bilić names squad for EURO assault. European Championships archive. UEFA.com. Arhivirano s izvorne stranice na 26. svibnja 2008.. pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  65. Islamović, Elvir (14. travnja 2008.). Bilić praying for fully fit strike force. European Championships archive. UEFA.com. Arhivirano s izvorne stranice na 26. svibnja 2008.. pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  66. Moffat, Colin. "Scotland 1-1 Croatia", BBC Sport, 26. ožujka 2008., pristupljeno 1. rujna 2008.
  67. Croatia 1-0 Moldova. ESPNSoccernet. pristupljeno 1. rujna 2008.
  68. Haylett, Trevor (16. lipnja 2008.). Klasnić completes Croatian clean sweep. European Championships archive. UEFA.com. Arhivirano s izvorne stranice na 1. svibnja 2008.. pristupljeno 21. srpnja 2008.
  69. Bilic on wrong end of upset as Croatia fluff the penalty shootout in Euro 2008 quarterfinals. International Herald Tribune (21. lipnja 2008.). Arhivirano s izvorne stranice na 2011-04-29. pristupljeno 24. srpnja 2008.
  70. Hughes, Ian. "Austria 0-1 Croatia", BBC Sport, 8. lipnja 2008., pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  71. Parrish, Rob (17. ožujka 2008.). Bilic reveals Hamburg offer. SkySports.com. pristupljeno 2. rujna 2008.
  72. Lacey, David. "Ince winces on visit to old stamping ground as fortune and Bellamy finally smile on Curbishley", 'The Guardian', 1. rujna 2008., pristupljeno 2. rujna 2008.
  73. Bilic agrees new Croatia deal. SkySports.com (30. travnja 2008.). pristupljeno 23. srpnja 2008.
  74. England-Croatia topping the bill. FIFA.com (5. prosinca 2007.). pristupljeno 24. srpnja 2008.
  75. Croatia 3-0 Kazakhstan: Croats cruise. ESPNSoccernet (6. rujna 2008.). pristupljeno 11. rujna 2008.
  76. "UEFA Qualifying Round", © 1998-2011 UEFA, 28. rujna 2011., pristupljeno 27. rujna 2011.
  77. Prihvaćena ostavka Igora Štimca. Sportske Novosti. pristupljeno 16. listopada 2013
  78. Niko Kovač novi izbornik A reprezentacije. jutarnji.hr. pristupljeno 16. listopada 2013
  79. Hrvatska na SP 2014.. sportske.jutarnji.hr. pristupljeno 20. studenoga 2013
  80. 80,0 80,1 McIntyre, Katie. Architecture & Design - Maksimir Stadium. Panstadia (Vol. 7 - No. 4). pristupljeno 7. kolovoza 2008.
  81. Maksimir Stadium – World’s Most Expensive. Javno (11. listopada 2007.). pristupljeno 7. srpnja 2008.
  82. UEFA to Punish HNS Due to Fascist Signs?. Javno (27. lipnja 2008.). pristupljeno 7. srpnja 2008.
  83. Mayor: I Will Not Build Stadium at That Cost. Javno (11. listopada 2007.). pristupljeno 12. rujna 2008.
  84. Nastavljeno poljudsko prokletstvo. Net.hr (6. veljače 2008.). pristupljeno 21. studenog 2010.
  85. Country info - Croatia. FIFA.com. pristupljeno 4. studenog 2008.
  86. ISO 3166 Country Codes. ISO 3166 Maintenance Agency. pristupljeno 4. studenog 2008.
  87. 87,0 87,1 Croatian press praises 'Bilic boys'. FIFA.com (17. lipnja 2008.). pristupljeno 18. kolovoza 2008.
  88. http://www.croatiantimes.com/index.php?id=1427
  89. Za koji hrvatski nogometni klub navijate?. Growth from Knowledge (GFK Hrvatska) (18. svibnja 2005.). Arhivirano s izvorne stranice na 30. travnja 2008.. pristupljeno 19. kolovoza 2008.
  90. Brincat, Henry. Incident brings back memories of Malta-Croatia match: Seven Hajduk fans arrested. The Malta Independent. pristupljeno 7. kolovoza 2008.
  91. Brimson, Dougie/Miles, Kevin. "Is hooliganism inevitable at this World Cup?", 'The Guardian', 31. svibnja 2006., pristupljeno 4. rujna 2008.
  92. "Football, blood and war", 'The Observer', 18. siječnja 2004., pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  93. O Klubu. pristupljeno 4. siječnja 2009.
  94. 94,0 94,1 Croatia threatened with expulsion. DailyMail (10. listopada 2006.). pristupljeno 15. srpnja 2008.
  95. Croatian fan interrupts Brazil-Croatia World Cup game. People's Daily (14. lipnja 2006.). pristupljeno 12. srpnja 2008.
  96. Croatia to receive penalty for 'human swastika'. The Jerusalem Post (18. kolovoza 2006.). pristupljeno 19. srpnja 2008.
  97. Croatia federation fined over racist fans. Reuters (28. lipnja 2008.). pristupljeno 7. srpnja 2008.
  98. Mitchell, Kevin. "Tabloids steam in as racists make a monkey of Fifa", 'The Observer', 26. rujna 2008., pristupljeno 28. rujna 2008.
  99. Milosavljevic, Zoran (5. svibnja 2008.). Crowd trouble mars Croatian derby, Cluj on verge of title. Reuters. pristupljeno 8. rujna 2008.
  100. Flares and Flags on Monuments in Vienna. Javno (20. lipnja 2008.). pristupljeno 8. rujna 2008.
  101. Related images from Reuters, Eurosport and Javno news service: Croatia fans with flares in the stands, Similar celebrations, Primary photo gallery
  102. Lawrence, Amy. "Croatia think large", 'The Observer', 7. rujna 2008., pristupljeno 8. rujna 2008.
  103. Eder, Alan/Stedul, Joseph (9. lipnja 2008.). Modric: Goalkeeper Was Far From My Penalty. Javno. pristupljeno 8. rujna 2008.
  104. Eder, Alan (20. lipnja 2008.). Police Clash with Croatian Football Fans. Javno. pristupljeno 8. rujna 2008.
  105. Slišković, Hrvoje (2. veljače 2008.). Sjećate li se zadnjeg gostovanja Nizozemske?. Jutarnji List. pristupljeno 30. rujna 2008.
  106. "New clash in scarred Bosnia city", BBC News, 14. lipnja 2006., pristupljeno 24. studenog 2008.
  107. Foster 2004, str. 52
  108. 108,0 108,1 Bellamy 2003, str. 113
  109. 109,0 109,1 Bellamy 2003, str. 116
  110. "Tears for Croatian president", BBC News, 11. prosinca 1999., pristupljeno 24. listopada 2008.
  111. Giulianotti 1997, str. 22
  112. HRT Broadcasts via Satellite to Australia and New Zealand. Hrvatska radiotelevizija (20. svibnja 2008.). pristupljeno 24. studenog 2008.
  113. Bilic has Croatia rocking. FIFA.com (18. travnja 2008.). pristupljeno 15. srpnja 2008.
  114. Marcus, Jeffrey. "Rock On Slaven Bilic", 'The New York Times', 19. lipnja 2008., pristupljeno 14. kolovoza 2008.
  115. Bilic: Klasnic story a fairytale. FIFA.com (16. lipnja 2008.). pristupljeno 18. kolovoza 2008.
  116. World Cup 1994 qualifications. rsssf.com. pristupljeno 20. kolovoza 2008.
  117. EURO joy for Poland and Ukraine. European Championships archive. UEFA.com (18. travnja 2007.). pristupljeno 20. kolovoza 2008.
  118. Kirin Cup 1997
  119. Statistike - Nastupi. Hrvatski nogometni savez. pristupljeno 14. rujna 2010.
  120. Stručni stožer A selekcije jutarnji.hr, pristupljeno 18. listopada 2013.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Ramet. P, Sabrina (2005). Thinking about Yugoslavia, Cambridge University. ISBN 0521851513
  • Klemenčić, Mladen (2004). Nogometni leksikon, leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 9536036843
  • Perica, Vjekoslav (2002). Balkan Idols: Religion and Nationalism in Yugoslav States, Oxford US. ISBN 0195174291
  • Foster, Jane (2004). Footprint Croatia, Footprint Travel Guides. ISBN 1903471796
  • Bellamy. J, Alex (2003). The Formation of Croatian National Identity, Manchester University Press. ISBN 0-7190-6502-X
  • Giulianotti, Richard (1997). Entering the Field: New Perspectives on World Football, Berg Publishers. ISBN 1859731988

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]