Henrik VII., kralj Engleske

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Henrik VII.

Henrik VII. (Dvorac Pembroke, 28. siječnja 1457. - 21. travnja 1509.), engleski kralj.

Rođen je u dvorcu Pembroke Castle, u velškoj obitelji Tudor iz Penmynydda, kao jedini sin oca Edmunda Tudora i majke Margaret Beaufort, nasljednice bočne srodničke linije klana Lancaster. Otac mu je umro dva mjeseca prije njegova rođenja, pa ga je odgojio njegov stric Jasper Tudor. Dolaskom na vlast klana York 1461. godine na čelu sa kraljem Edvardom IV. bio je prisiljen zajedno sa obitelji otići u izgnaništvo u Bretanju, gdje je bio do osamnaeste godine.

Smrću kralja Henrika VI. i njegova sina Edvarda, te Henryja Stafforda, vojvode od Buckinghama koji je poginuo u pobuni protiv kralja Rikarda III., a temeljem lancasterskog podrijetla svoje majke Margaret Beaufort, Henrik je postao glavni kandidat klana Lancaster za englesko prijestolje.

Henrik se, osjetivši političku ranjivost kralja Rikarda III. i nestabilno stanje u Engleskoj nastalo podjelom u klanu York zbog sumnjivog Rikardovog preuzimanja krune, uz financijsku i vojnu pomoć svojeg domaćina Francisa II., vojvode od Bretanje, pokušao iskrcati na englesko tlo, ali je u sukobu sa snagama Rikarda III. odbačen. Rikard III. je u međuvremenu sa vojvodom od Bretanje sklopio sporazum, pa je Henrik bio prisiljen izbjeći u Francusku gdje je na kraljevskom dvoru bio vrlo dobro primljen. Francuski kralj opskrbio ga je vojskom i opremom za drugi pokušaj invazije na Englesku. U kolovozu 1485. Henrik se iskrcao sa vojskom od nekih 5000 vojnika na englesko tlo. Pojačan snagama odanim klanu Lancaster u samoj Engleskoj, teško je porazio i ubio na bojnom polju Rikarda III., kojeg su u ključnom trenutku izdali najvjerniji saveznici, u bici kod Boswortha 22. kolovoza 1485. godine. Ovom bitkom poražen je klan York i definitivno su završili Ratovi dviju ruža.

Usprkos tome što je ranijim aktima, u vrijeme vladavine dinastije York, Henrikova srodnička lancasterska linija bila nasljedno-pravno diskvalificirana, Henrik se snagom sile i vojne pobjede 1485. proglasio engleskim kraljem.

Prva Henrikova briga nakon osvajanja krune bila je učvršćivanje još uvijek nesigurne vlasti. Naime, pobornici klana York okupljali su se oko Perkina Warbecka koji je tvrdio da je Rikard, mlađi sin Edvarda IV., koji je od strane Rikarda III. bio zatočen u London Toweru, te oko Lamberta Simnela koji je tvrdio da je unuk grofa od Warwicka, političkog mentora Edvarda IV.. Da bi spriječio daljnje sukobe Henrik je djelovao na političkom i vojnom planu. Sklopivši godine 1486. brak sa kćerkom Edvarda IV., Elizabetom od Yorka (bez obzira što su odlukom Parlamenta za vrijeme Rikarda III. sva djeca Edvarda IV. oglašena nezakonitom) pridobio je na svoju stranu mnoge pripadnike klana York ili je barem otupio oštricu njihove borbenosti. Ujedno je vojno porazio Lamberta Simnela u bici kod Stokea (1487.), a Perkina Warbecka je 1497. uhvatio i 1499. dao objesiti.

Nakon učvršćivanja vlasti, Henrik je na vanjskom i unutarnjem planu vodio vještu, lukavu i pragmatičnu politiku. Na vanjskom planu je vješto manevriravši engleskim interesima, te sklapanjem interesnih brakova uspio osigurati mir na engleskim granicama (što je bio u preduvjet mira na unutarnjem planu), te podršku utjecajnih vladara i crkvenih poglavara u Europi. Sporazumom iz Medine Del Campo priznao je tada novoujedinjenu Španjolsku kraljevinu i ugovorio brak svog najstarijeg sina i nasljednika Artura sa Katarinom Aragonskom. Kćerku Margaretu udao je za škotskog kralja Jakova IV. Sklopio je savez sa carem Svetog rimskog carstva Maksimilijanom I., te od pape Innocenta VIII. dobio priznanje time što je isti svojim aktom zaprijetio vjerskim izopćenjem svim pretendentima na Henrikovo prijestolje.

Na unutarnjem planu Henrik je poboljšao učinkovitost postojećeg državnog aparata osobno nadzirući administraciju i jačajući svoju kontrolu nad plemstvom. Ponovno je potvrdio sva feudalna prava engleske krune te ojačao sudbenu vlast i svoju ulogu u lokalnoj upravi. Henrik je vladao vrlo energično i apsolutistički. Posjedi pobunjenika bili su konfiscirani a svoje ovlasti nije bio spreman delegirati na bilo koga. Financijsko stanje državne riznice se za vrijeme Henrikove vladavine dramatično popravilo tako da je Henrik iza sebe ostavio relativno bogatstvo i poboljšanu situaciju na području javnog reda i zakonitosti. Svojim vještim vladanjem pridonio je velikom razmahu engleske trgovine i pomorstva i svim time utvrdio temelje da Engleska postane važan faktor na tadašnjoj europskoj karti. Henrikovu je vladavinu opisao Francis Bacon u djelu Historia regni Henrici VII.

1502. godine ubrzo nakon smrti supruge na porodu umro mu je stariji sin Artur, nedugo nakon što se oženio Katarinom Aragonskom. Ubrzo je sinovu udovicu Katarinu Aragonsku zaručio za svog drugog sina Henrika koji ga je nakon njegove smrti 1509. godine i naslijedio.