Henrik IV., kralj Engleske

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Henrik IV.
Henry4.JPG
kralj Engleske
Vladavina 30. rujna 1399.20. ožujka 1413.
Krunidba 13. listopada 1399.
Prethodnik Rikard II.
Nasljednik Henrik V., kralj Engleske
Supruge Marija de Bohun (1381.)
Ivana Navarrska (1403.)
Djeca
S Marijom de Bohun:

1. Henrik V. (1386.)
2. Toma (1387.)
3. Ivan (1389.)
4. Hunfrid (1390.)
5. Blanka (1392.)
6. Filipa (1394.)

Dinastija Lancaster
Otac Ivan Gentski
Majka Blanka Lancaster
Rođen 3. travnja 1366.
Preminuo 20. ožujka 1413.
Pokop Katedrala u Canterburyju, Kent

Henrik IV. (dvorac u Bolingbrokeu, 3. travnja 1367. - 20. ožujka 1413.), engleski kralj

Poznat je i pod imenom Henry Bolingbrokeski budući da je rođen u Bolingbrokeskom dvorcu. Sin je Ivana Gentskog, vojvode od Lancastera, a unuk Edvarda III.. Tijekom djetinjstva odrastao je zajedno sa svojim prethodnikom Rikardom, ali su se tijekom života politički i osobno razišli zbog toga što je Henrik bio oštri Rikardov protivnik.

Nakon što ga je Rikard II. zajedno sa ocem prognao te mu 1399. godine, nakon očeve smrti, uskratio pravo nasljedstva, uz pomoć francuskog kralja pokrenuo je vojni napad na Englesku, nadmudrio Rikarda, uhvatio ga te prisilio na abdikaciju, poslije koje je zatočen i umro. Henrik je okrunjen 13. listopada 1399. godine kao Henrik IV. i bio je začetnik engleske kraljevske dinastije Lancaster. Pripadnik je i dinastije Anjou-Plantagenet, jer je njegov djed po ocu bio Edvard III.. Temeljem djedovih prava je polagao pravo i na naslov kralja Francuske.

Početak Henrikove vladavine obilježen je pobunama Owaina Glyndŵra koji se sam proglasio princem od Walesa (nasljednikom kralja Engleske) te moćnog Henrika Percyja, grofa od Northumberlanda. Naime, Henrik Percy bio je na čelu moćne veleposjedničke obitelji, koja je na sjeveru Engleske raspolagala velikom moći. Percyji su u početku poduprli Henrikovo preuzimanje prijestolja, ali su se, bijesni zbog toga što je odbio ispuniti njihove zahtjeve, 1403. pobunili i sklopili savez sa Glyndwrom. Henrik je odlučno odgovorio porazivši i ubivši u bitci kod Shrewsburyja nasljednika obitelji Percy, "naprasitog" sira Henrika Percyja, prisilivši njegova oca, grofa od Northumberlanda na raspuštanje svoje vojske. Isti je 1405. godine organizirao novu pobunu s Glyndwrom, nadbiskupom Yorka Scropeom i Edmundom Mortimerom, grofom od Marcha, koji je polagao uvjerljivo nasljedno pravo na krunu, s obzirom da je bio potomak trećeg sina Edvarda III., dok je Henrik bio potomak četvrtog sina. Henrik je uspio suzbiti i ovu pobunu kao što je 1408. suzbio i treću pobunu grofa od Northumberlanda. Tada je isti grof poražen i ubijen u bitci kod Bramham Moora.

Henrik je također tijekom svoje vladavine bio suočen i sa slabljenjem engleskog položaja u Irskoj, francuskim napadima na engleske posjede u Akvitaniji te sukobom sa Škotskom, budući da je od 1406. godine Henrik u svom zatočeništvu držao škotskog kralja Jakova I. kojeg su zarobili engleski gusari nedaleko od obale kod Flamborough Heada, kad je putovao za Francusku[1]. Jakov I. je ostao zarobljenikom sve do kraja Henrikove vlasti.

Henrik je za svoje vladavine primio u posjet bizantskog cara Manuela II. Paleologa, jedinog bizantskog cara koji je ikad posjetio Englesku. Boravio je od prosinca 1400. do siječnja 1401. i Elthamskoj palači, a u njegovu čast je priređeno viteško natjecanje. Henrik je poslao novčanu potporu Manuelu II. nakon njegova odlaska, da bi mu pomogao protiv Osmanskog Carstva.

Henrik je imao teških zdravstvenih problema u vidu stanovite kožne bolesti i, pretpostavlja se, epileptičnih napada, što je 1413. dovelo do njegove smrti. Naslijedio ga je sin Henrik.

Naslovi i grbovi[uredi VE | uredi]

Naslovi[uredi VE | uredi]

  • Henrik Bolingbrokeski

Temeljem djedovih prava je polagao pravo i na francusku krunu.

Grb[uredi VE | uredi]

Prije očeve smrti 1399. je Henrik nosio grb kraljevstva koje imalo istaknuto vrpcu sa pet znakova po hermelinu (label of five points ermine), a nakon očeve smrti se to promijenilo na vrpcu sa "pet znakova po blijedom hermelinu i Francuske" (label of five points per pale ermine and France)[2] Nakon što je došao na prijestolje, Henrik je uskladio grb kraljevstva da bi se poklapalo s usklađenim u kraljevskoj Francuskoj - od polja ljiljana, grb je sad sadržavao samo tri ljiljana.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. E W M Balfour-Melville, James I King of Scots, London 1936
  2. Marks of Cadency in the British Royal Family