Hinko Bauer
| Hinko Bauer | |
 | |
| Rođenje | 1908. |
|---|---|
| Smrt | 12. siječnja 1986. |
| Zanimanje | arhitekt |
| Portal o životopisima | |
Hinko Bauer (Trst, 1908. – Zagreb, 12. siječnja 1986.), hrvatski arhitekt židovskog podrijetla.[1][2][3][4]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Hinko Bauer je rođen u Trstu 1908. godine. Kao dijete preselio se s roditeljima u Rijeku, gdje je pohađao i diplomirao na Sveučilištu u Rijeci. Tijekom studija radio je za jednog od najvećih hrvatskih arhitekata secesije Rudolfa Lubynskog. Nakon diplome 1931. godine, Bauer se zaposlio u zagrebačkom studiju poznatog hrvatskog arhitekta Zlatka Neumanna. Od 1936. do početka Drugog svjetskog rata radio je za arhitekta Marijana Haberlea. 1943. Bauer se pridružio partizanima t.j. Narodnooslobodilačkom pokretu u Hrvatskoj. 1944. Bauer je zatočen i prebačen u Koncentracijski logor Dachau. Uspio je preživjeti Holokaust, te se po završetku rata vraća u Hrvatsku. 1954. godine vraća se u Zagreb i osniva vlastiti arhitektonski studio "Bauer". Bauerovi najpoznatiji radovi su:[2][4]
- "Zagrebački zbor" (danas "Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu")
- "Narodno sveučilište" u Kordunskoj ulici u Zagrebu i
- "Klinika za plućne bolesti Jordanovac" u Zagrebu.
Hinko Bauer je umro u Zagrebu 12. siječnja 1986., te je pokopan na Mirogoju.[5]
Izvori[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Goldstein, Ivo. 2005. Židovi u Zagrebu 1918 - 1941. Novi Liber. Zagreb. ISBN 953-6045-23-0
- Snješka Knežević, Aleksander Laslo. 2011. Židovski Zagreb. AGM, Židovska općina Zagreb. Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
- Romano, Jaša. 1980. Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije. Beograd.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Bauer, Hinko Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK