Homo gautengensis

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Homo gautengensis
Status zaštite

Status zaštite: izumrli
Raspon fosila: Pleistocen
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Porodica: Hominidae
Potporodica: Homininae
Tribus: Hominini
Podtribus: Hominina
Rod: Homo
Vrsta: H. gautengensis
Dvojno ime
Homo gautengensis
Curnoe, 2010.
Područje života

Homo gautengensis je vrsta hominina, čije je postojanje predložio antropolog Darren Curnoe 2010. godine. Toj vrsti pripadaju južnoafrički fosili, koji su se prije pripisivali vrstama Homo habilis, Homo ergaster i u nekim slučajevima Australopithecusu, a prema Curnoeu je prva vrsta roda Homo.[1]

Otkriće i analiza[uredi VE | uredi]

Antropolog Darren Curnoe analizom nepotpune lubanje (svibnja 2010.) pronađene desetljećima ranije u južnoafričkim pećinama Sterkfontein u Gautengu, blizu Johannesburga, identificirao je vrstu kojoj je ona pripadala kao Homo gautengensis. Lee Berger i suradnici smatrali su je nevažećim taksonom, zato što je u suprotnosti sa njihovom interpretacijom vrste Australopithecus sediba. Prve ostatke te vrste otkrili su Broom i Robinson tijekom 1930-ih, a najpotpunija lubanja (holotip Stw 53) pronađena je 1977. i smatralo se da pripada vrsti Homo habilis.[2] Nomenklaturalni tip je u nekim publikacijama označen kao sinonim za Australopithecusa africanusa, ali je u većini analiza zaključeno da pripada rodu Homo, a neki su i predložili da je ona primjerak nove vrste prije Curnoeovog opisa.

Geokronologija[uredi VE | uredi]

Identifikacija vrste H. gautengensisa zasniva se na nepotpunim lubanjama, nekoliko čeljusti, zubima i drugim kostima pronađenim u različito vrijeme i na različitim nalazištima u pećinama na prostoru Kolijevke čovječanstva. Najstariji primjerci su oni iz Člana 1 u Swartkransu i stari su između 1,9 i 1,8 milijuna godina.[3] Nomenklaturalni tip StW 53 iz Sterkfonteina star je između 1,8 i 1,5 milijuna godina.[4] Primjerak iz pećine Gondolin star je otprilike 1,8 milijuna godina.[5][6] Ostali primjerci iz Člana 5 u Sterkfonteinu stari su između 1,4 i 1,1 milijuna godina, a najmlađi primjerci iz Člana 3 u Swartkransu potiču iz perioda prije između 1,0 i 0,6 milijuna godina.[7]

Opis[uredi VE | uredi]

Prema Curnoeu, Homo gautengensis je imao velike zube prilagođene žvakanju biljnog materijala.[8] Bio je "malenog mozga" i "velikih zuba", te "vjerovatno specijaliziran za konzumiranje više povrća nego Homo erectus, Homo sapiens, pa vjerojatno i Homo habilis." Čini se da je stvarao i koristio kamene alate i možda je čak znao koristiti vatru, budući da postoje ostaci izgorjelih kostiju životinja u blizini ostataka Homo gautengensisa.

Curnoe vjeruje da je Homo gautengensis bio samo nešto viši od 0,91 m i da je težio oko 50 kg. Hodao je na dvije noge na tlu, "ali je vjerojatno provodio znatan dio vremena na drveću, gdje se možda i hranio, spavao, te bježao od grabežljivaca," smatra Curnoe.

Istraživači vjeruju da nije posjedovao vještinu govora niti je imao vlastiti jezik. S obzirom na anatomiju i geološku starost, znanstvenici smatraju da je bio blizak srodnik vrste Homo sapiens, ali ne nužno i izravni predak.

Implikacije[uredi VE | uredi]

Otkriće nove izumrle vrste primata, Australopihecusa sedibe, objavljeno je ranije tijekom 2010. godine. Prema Curnoeu, A. sediba se čini "mnogo primitivnijim od H. gautengensisa, a živio je u isto vrijeme i na istom mjestu kao i on," pa stoga "Homo gautengensis čini vrstu Australopithecus sediba još manje vjerojatnim pretkom modernih ljudi.

Jedan uzrok naglog porasta u broju otkrića vrsta roda Homo su poboljšane metode analiziranja, koje se često zasnivaju na prethodnim otkrićima, radu s DNK i boljem razumijevanju mjesta na kojima bi se takvi ostaci mogli nalaziti.[8]

Curnoe umjesto toga predlaže da je Australopithecus garhi, pronađen u Etiopiji i starosti oko 2,5 miliona godina, bolje objašnjenje za najranijeg izravnog pretka u evolutivnoj liniji ljudi, a koji ne pripada rodu Homo.

Kosti čak i starije od onih vrste Homo gautengensis još uvijek se tek trebaju analizirati i klasificirati. Prema Colinu Grovesu "Tu je bio veliki broj osobenih, možda kratkovječnih, vrsta protoljudi, koje su živjele i u istočnoj i u južnoj Africi u razdoblju prije između 2 i 1 milijun godina."[8]

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. Curnoe, D. 2010, "A review of early Homo in southern Africa focusing on cranial, mandibular and dental remains, with the description of a new species (Homo gautengensis sp. nov.)." HOMO - Journal of Comparative Human Biology, svezak.61 str. 151. – 177.
  2. "Reappraisal of the taxonomic status of the cranium StW 53 from the Plio/Pleistocene of Sterkfontein, in South Africa"
  3. Pickering et al. 2011, "Contemporary flowstone development links early hominin bearing cave deposits in South Africa" Earth and Planetary Science Letters 306 (1-2) , strp. 23. - 32.
  4. Herries & Shaw. 2011, "Palaeomagnetic analysis of the Sterkfontein palaeocave deposits: Implications for the age of the hominin fossils and stone tool industries" Journal of Human Evolution 60 (5) , pp. 523-539
  5. Adams et al., 2007. "Taphonomy of a South African cave: geological and hydrological influences on the GD 1 fossil assemblage at Gondolin, a Plio-Pleistocene paleocave system in the Northwest Province, South Africa" Quaternary Science Reviews 26 (19-21) , str. 2526. - 2543.
  6. Herries et al., 2006. "Speleology and magnetobiostratigraphic chronology of the GD 2 locality of the Gondolin hominin-bearing paleocave deposits, North West Province, South Africa" Journal of Human Evolution 51 (6) , str. 617. - 631.
  7. Herries et al., 2009. "A multi-disciplinary seriation of early Homo and Paranthropus bearing palaeocaves in southern Africa" Quaternary International 202 (1-2) , str. 14. - 28.
  8. 8,0 8,1 8,2 "Get Ready for More Proto-Humans"