Hrvatski helsinški odbor

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Logotip hrvatskog helsinškog odbora

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) vodeća je nevladina organizacija za zaštitu i promicanje ljudskih prava u Hrvatskoj. Dana 31. ožujka 1993. osnovali su je neovisni intelektualci, umjetnici, pravnici, novinari angažirani na zaštiti i promicanju ljudskih prava. Do 14. travnja 2003. djelovao je kao predstavništvo Internacionalne helsinške federacije, a potom je registriran kao domaća udruga po hrvatskom zakonu.

Ciljevi HHO-a[uredi VE | uredi]

  • podupirati, promicati i implementirati principe Završnog akta Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, potpisane u Helsinkiju kolovoza 1975., i svih pratećih dokumenata; ostvarivati, podržavati, promicati principe UN-a vezane za ljudska prava, te u djelo provoditi dokumente Vijeća Europe;
  • podupirati razvijanje demokratskih institucija i promicati vladavinu prava, ljudska prava i obrazovanje za ove vrijednosti;
  • organizirati istraživanje i dokumentaciju u vezi s ljudskim pravima u Hrvatskoj;
  • pomoći žrtvama kršenja ljudskih prava i onima čija su prava ugrožena.

HHO svake godine pruža pomoć u prosječno 1200-2000 novih slučajeva kršenja ljudskih prava, što uključuje do 5000 osoba. Organizacija kontinuirano obavještava javnost o pitanjima ljudskih prava i po potrebi potiče rasprave o sistemskim uzrocima najtežih problema, čime utječe i na sistemske promjene.

Članstvo i suradnja[uredi VE | uredi]

HHO je bio član Međunarodne helsinške federacije do njenog raspada 2008. godine; bio je i član Mreže kuća ljudskih prava do 2008. i Balkanske mreže za ljudska prava (ne djeluje od 2008.). surađuje s hrvatskim pravosudnim, javnim upravnim i drugim relevantnim institucijama, kako u radu na slučajevima kršenja ljudskih prava, tako i u razvijanju novih sistemskih rješenja.

HHO surađuje sa sličnim organizacijama u regiji jugoistočne Europe (ostalih postjugoslavenskih zemalja, kao i Albanije, Grčke itd.), kao i diljem Europe.

Članovi HHO-a[uredi VE | uredi]

Hrvatski helsinški odbor ima približno 30 članica i članova. U njegovom profesionalnom uredu radilo je do 2008. 10 zaposlenica i zaposlenika. Članstvo u organizaciji i plaćeni rad striktno su razdvojeni; članovi (uključujući predsjednika, pravnike itd.) rade na strogo volonterskoj osnovi, a zaposlenici nisu članovi udruženja. Time organizacija osigurava vjernost svojoj glavnoj misiji i sprečava premještanje ciljeva prema kratkoročnijim ili užim interesima.

Suradni centri[uredi VE | uredi]

Osim središnjeg ureda u Zagrebu, HHO je imao i nekoliko suradnih centara - Slavonija (Osijek i Vukovar), Karlovac, Knin, Split, Dubrovnik - kojima je osiguravao pokrivenost najkritičnijih područja u državi, napose područja najviše pogođenih u ratu 1991.-1995.

Dosadašnji rezultati[uredi VE | uredi]

  • brojni slučajevi kršenja ljudskih prava svake godine budu razriješeni putem intervencija kod odgovornih instancija sistema, lobiranja, javnih akcija, te suradnje s relevantnim vlastima (teško je ocijeniti stupanj uspješnosti, budući da dio pritužitelja ne obavještava HHO o uspjehu odnosno ostvarenju njihovih prava; na osnovi djelomičnih povratnih informacija, te indirektnih obavijesti od nadležnih institucija, može se procijeniti da je stupanj uspješnosti oko 25%);
  • obrazovanje za ljudska prava za mlade (do sredine 2008. održano je 18 škola, od kojih svaka uključuje dvadesetak sudionica i sudionika iz srednjih škola), čime se nadoknađuje manjak tema o ljudskim pravima u hrvatskom obrazovnom sistemu; obrazovanje o ljudskim pravima za mlade profesionalce / buduće donositelje odluka u jugoistočnoj Europi – u suradnji s Balkanskom mrežom za ljudska prava (dosad sedam škola, od kojih svaka uključuje po 30 sudionika i sudionica); ljetne škole ljudskih prava: obrazovanje o posebnim pitanjima ljudskih prava za aktiviste civilnog društva, novinare, saborske zastupnike i javne službenike u Hrvatskoj i drugim post-jugoslavenskim zemljama (više od 500 sudionika u 10 godina);
  • napredno obrazovanje za pravosuđe (suce, javne tužitelje itd.), koje je potom preuzela Pravosudna akademija; obrazovanje o ljudskim pravima za policiju, zahvaljujući kojemu je kolegij o ljudskim pravima uključen u program Policijske akademije;
  • zalaganje za zakonodavstvo relevantno za ljudska prava. Zakon o pravu na pristup informacijama je usvojen kao rezultat zalaganja koalicije NVO-a koju je okupio HHO; Zakon omogućuje mnogo efikasnije postizanje transparentnosti i odgovornosti. Nacrt Zakona o političkim strankama bio je podnesen Saboru na razmatranje, ali je bio odbijen; premda je bila formalno neuspješna, ova je kampanja bila dobro prepoznata u medijima, te je efektivno razotkrila otpor cijele političke elite (neovisno o stranačkoj pripadnosti) prema transparentnosti u odnosu na internu demokraciju, financije, raspodjelu izbornih kandidatura ili utjecajnih pozicija itd.; u novije vrijeme (2007/08) HHO sudjeluje u pripremama zakona protiv diskriminacije i o besplatnoj pravnoj pomoći;
  • nadziranje slobode informiranja i izražavanja, obrana prava novinara, kao i osoba čija su prava kršili mediji (privatnost, osobno dostojanstvo itd.);
  • dokumentirani izvještaji o civilnim žrtvama operacija "Bljesak" i "Oluja" u svibnju i kolovozu 1995.;
  • monitoring većeg broja suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj.

U srpnju 2006. EU Monitoring Centre on Racism and Xenophobia (sadašnja EU Agency for Fundamental Rights) izabrao je HHO (zajedno s partnerima - Hrvatskim pravnim centrom i Srpskim demokratskim forumom) na godinu dana kao National Focal Point za Hrvatsku na osnovi njegovog angažmana na monitoringu i zaštiti ljudskih prava, napose prava etničkih manjina.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]