Ion Antonescu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ion Victor Antonescu
Premijer Rumunjske
u službi
4. rujna 1940. – 23. kolovoza 1944.
Prethodnik Ion Gigurtu
Nasljednik Constantin Sănătescu
Conducător Rumunjske
u službi
4. rujna 1940. – 23. kolovoza 1944.
Prethodnik  nitko
Nasljednik nitko
Rođenje 15. lipnja 1882.
Smrt 1. lipnja 1946.
Politička stranka nijedna
Supruga Rasela Mendel

Ion Victor Antonescu (Piteşti, 15. lipnja 1882. - Jilava, 1. lipnja 1946.) je bio premijer i conducător Rumunjske u Drugom svjetskom ratu od 4. rujna 1940. do 23. kolovoza 1944.

Nakon što je 28. srpnja 1940. godine sukladno Paktu Molotov-Ribbentrop iz 1939. godine SSSR okupira Rumunjske teritorije Moldaviju i Sjevernu Bukovinu, 30. kolovoza 1940. god. je Njemačka prisilila vladu Kraljevine Rumunjske da ustupi Mađarskoj Sjevernu Transilvaniju (područje približne veličine Hrvatske, sa tadašnjih oko 2,5 milijuna stanovnika). Demoralizirane državne vlasti u Bukureštu - svjesne sudbine svojeg bliskog saveznika Poljske 1939. godine i suočeni sa potpunim porazom svojeg glavnog međunarodnog zaštitnika Francuske (koja je kapitulirala 6. srpnja 1940.), pristaju da vlast u zemlji dana 5. rujna 1940. preuzme do tada zbog sukoba sa vladom konfinirani general Ion Victor Antonescu, povezan sa radikalno desnom političkom organizacijom "Željezna garda".

Antonescu je raspustio parlament i prisilio kralja Karla I. na abikaciju, te je 6. rujna 1940. godine na prijestolje instaliran kraljev 18 - godišnji sin Mihael I.

Antonescu je odmah raskinuo dotadašnji savez Rumunjske sa Velikom Britanijom i sklopio savez sa Hitlerom, čime je Nacistička Njemačka ostvarila strateški važan pristup nafti sa rumunjskih naftnih polja.

Rumunjska je pod Antonescuom vrlo predano sudjelovala u napadu Njemačke na Sovjetski savez u lipnju 1941. godine, nakon čega je Rumunjska na nekoliko godina povratila Moldaviju i Sjevernu Bukovinu, te joj je kao vjernom savezniku (broj rumunjskih vojnika koji je ratovao na teritoriju Sovjetskog saveza rastao je od 600 tisuća 1941. godine prema 1,2 milijuna 1944. godine; u ratovanju protiv Sovjetskog saveza poginulo je 306.000 rumunjskih vojnika) dozvolila da okupiraju Odessu i ukrajinski teritorij od oko 42.000 km2 sa tada oko 2,5 milijuna stanovnika (od toga oko 8,4% etničkih Rumunja) sjeverno od tog grada na Crnom moru ("Transnistria").

Antoneuscuov režim je predano surađivao sa Hitlerovom Njemačkom u ubijanju i deportiranju u logore smrti Židova na područjima koje su bila predmet ratovanja sa SSSR-om, te je u Moldaviji, Bukovini i Transnistriji smrtno stradalo približno polovinu od oko 0,3 milijuna Židova koji su živjeli u tim krajevima. U drugim dijelovima Rumunjske Židovi su bili izloženi antisemitskim zakonima - poput prisilnog rada i nošenja žute zvijezde na odjeći - ali su uglavnom bili pošteđeni od deportacija u logore i ubojstava, te je kasnija rumunjska židovska zajednica od oko 280.000 ljudi (koja se iz Rumunsjke skoro sva bila iselila do početka 1960.-ih godina) bila jedan od glavnih izvora židovskog naseljavanja u Izrael.

Kada su se Sovjetske snage približavale Bukareštu, Antonescu je pozvan u kraljevski dvor 23. kolovoza 1944. godine, te je tu uhićen i poslije predan Sovjetima. Godine 1946. mu je suđeno pred Narodnim tribunalom u Bukureštu, i proglašen je krivim za izdaju rumunjskog naroda u korist Nacističke Njemačke, ekonomsko i političko pokoravanje Rumunjske Njemačkoj, suradnju sa Željeznom gardom, ubojstva političkih protivnika, masovna ubojstva civila i zločine protiv mira, kao i za sudjelovanje u njemačkoj invaziji na SSSR. Osuđen je na smrt i streljan 1. lipnja 1946. u zatvoru u Jilavi.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Society.svgP vip.svg Nedovršeni članak Ion Antonescu koji govori o političaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.