Odesa

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Odesa
Одеса
Hotel Odesa i lučko pristanište
Hotel Odesa i lučko pristanište
Zastava Odese
Zastava
Grb Odese
Grb
Koordinate: 46°28′N 30°44′E / 46.467°N 30.733°E / 46.467; 30.733Koordinate: 46°28′N 30°44′E / 46.467°N 30.733°E / 46.467; 30.733
Država Flag of Ukraine.svg Ukrajina
Osnivanje 2. rujna 1794.
Osnivač Ruska carica Katarina II.
Vlast
 - Gradonačelnik Eduard Josipovič Hurvits
Površina
 - Ukupna 135,7 km
Stanovništvo (2008.)
 - Grad 1.080.000
 - Gustoća 6.141
Vremenska zona EET (UTC+2)
 - Ljeto (DST) EEST (UTC+3)
Poštanski broj 65000 — 65480
Pozivni broj +380 48
Gradovi prijatelji Alexandria, Baltimore, Chişinău, Constanţa, Genoa, Grozni, Haifa, Istanbul, Kolkata, Larnaca, Liverpool, Łódź, Marseille, Minsk, Moskva, Nikozija, Oulu, Pirej, Qingdao, Regensburg, Split, Szeged, Tallinn, Tbilisi, Tripoli, Valencia, Vancouver, Varna, Erevan, Yokohama
Službena stranica [1]
Zemljovid
Položaj Odese na karti Ukrajine

Položaj Odese na karti Ukrajine

Odesa[1] ili Odessa [2] (ukr.: Odesa / Одеса, rus.: Odessa / Одесса, grč.: Οδησσός) je ukrajinski grad i pomorska luka, značajno povijesno i kulturno središte bivšeg Ruskog Imperija i današnje Ukrajine. Grad se nalazi na jugozapadu Ukrajine uz sjeverozapadnu obalu Crnog mora.

Broji preko 1.029.000 stanovnika prema popisu iz 2001. godine. Grad je za vrijeme Sovjetskog Saveza ostao važna trgovinska i vojna pomorka baza. Za vrijeme Ruskog Imperija, Odesa je bila četvrti grad po veličini u cjelom Imperiju, poslije Moskve, Sankt Peterburga i poljske Varšave. U povijesnoj arhitekturi Odessa ima više značajki mediteranske arhitekture nego ruske s velikim elementima francuskog i talijanskog stila.

Sažeta povijest[uredi VE | uredi]

Potemkinove stube u gradu Odesi (1890.)

Odesa je u samim počecima bila grčka kolonija. Kasnije, u srednjem vijeku bila je pod ukrajinskom kontrolom u sklopu Kijevske Rusi, potom pod Zlatnom hordom i Velikom Kneževinom Litvom. Godine 1529., Odesa dolazi u ruke Krimskog kanata vazala moćnog Osmanskog carstva.

Veliki značaj i snažan europski kulturni pečat gradu su dali ruski carevi u sklopu Ruskog Imperija tijekom 18. i 19. stoljeća, što se nastavilo tijekom 20. stoljeća u sklopu ukrajinske vlasti u sovjetskoj Ukrajini. Grad je pod carskom ruskom kontrolom 1794. preimenovan iz Hadžibeja u Odesu, nakon čega započinje njegov intenzivan trgovački i kulturni razvoj.

Grad je bio mjestom pokolja zarobljenih hrvatskih vojnika, njih 10.000 (deset tisuća), koje su ubili Srbi i ruski kozaci.

O događaju se doznalo i u Hrvatskoj, pa je predsjednik Hrvatske stranke prava Aleksandar Horvat reagirao 6. srpnja 1918. interpelacijom imena Grozote u Odesi u Hrvatskom državnom saboru.[3]

Zemljopis i demografija[uredi VE | uredi]

Odesa se nalazi na poziciji 46°28′N i 30°44′E, otprilike 31 km sjeverno od estuarija Dnjestra i 443 km južno od Kijeva. Grad ima ugodnu i suhu klimu sa prosječnom siječanjskom temperaturom od -2 °C i lipanjskom od 22 °C. Zemljopisno najviša točka grada Odese iznosi 65 metara, a cjela površina grada iznosi 163 četvorna kilometra.

U danas multikulturalnom gradu Odesi većinu stanovnika i dalje čine Ukrajinci (oko 65%), potom Rusi, no u gradu dominira ruski jezik s obzirom da je do 1991. godine bio službeni jezik cjelog Sovjetskog Saveza. Ukrajinski jezik je službeni kao i u ostatku države te se najčešće koristi u državnoj praksi i državnim institucijama. U gradu također žive Grci, Židovi, Moldavci, Bugari, Nijemci i drugi narodi.

Turizam i zabava[uredi VE | uredi]

Središte Odese ima tipični zapadnoeuropski izgled jer su ga između ostalih gradili uglavnom francuski arhitekti. U gradu se nalazi niz zanimljivih muzeja i drugih kulturno-umjetničkih spomenika. Stanovnici Odese posebno se ponose svojom zgradom Opere. Ta impresivna zgrada je jedna od ljepših zgrada opere na svijetu. Zgradu su projektirali Ferdinand Fellner i Hermann Helmer, isti dvojac koji je projektirao zgrade hrvatskih narodnih kazališta u Rijeci i Zagrebu.

U lokalnoj gradskoj prehrani može se primjetiti kombinacija različitih utjecaja - od nešto teže ukrajinske hrane, do snažnih utjecaja s Bliskoga istoka, Kavkaza, Turske, Bugarske, ali i drugih europskih država. U svemu tome ima i ponešto gastronomske pomodnosti koja se ogleda u brojnim japanskim barovima i u posljednje vrijeme sve prisutnom sushiju.

Galerija slika grada Odese[uredi VE | uredi]


Sestrinski gradovi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=41163
  2. Gea, udžbenik zemljopisa za sedmi razred osnovne škole,Školska knjiga, Zagreb, 2007, ISBN 978-953-0-11385-5 , stranica 177
  3. Hrsvijet Davor Dijanović: EU-ropsko-jugosfersko jednoumlje za nova desetljeća terora i neslobode?, 6. lipnja 2011., pristupljeno 15. lipnja 2011.
    Autor se poziva na: Aleksandar Horvat: Grozote u Odesi, interpelacija u Hrvatskom državnom saboru, Zagreb, 6. srpnja 1918., passim.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]