Ivan Dodig

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ivan Dodig
Ivan Dodig 04032011 1.jpg

Ivan Dodig, Davisov kup 2011.

Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Prebivalište Zagreb, Hrvatska
Rođenje 2. listopada 1985.
Visina 183 cm
Težina 80 kg
Igra desnom rukom
Karijera 2004. -
Zarađeni novac 1.988.644 $
Pojedinačno
Omjer pobjeda i poraza 85/88
Osvojeni turniri 1
Najbolji plasman 29. (21. listopada 2013.)
Grand Slam
Australian Open 3. kolo (2013.)
Roland Garros 1. kolo (2011., 2012., 2013.)
Wimbledon 4. kolo (2013.)
US Open 3. kolo (2013.)
Parovi
Omjer pobjeda i poraza 72/71
Osvojeni turniri 1
Najbolji plasman 6. (4. studenog 2013.)

Ivan Dodig (Mostar[1], 2. listopada 1985.), hrvatski je tenisač. Počeo je igrati s osam godina, a profesionalno se tenisom bavi od 2004. godine. Uživa u glazbi, filmovima, video igrama, a od ostalih sportova rekreativno igra stolni tenis. Kroz djetinjstvo idol mu je bio Goran Ivanišević. Najviše voli igrati na tvrdim podlogama, a najboljim vlastitim udarcem smatra svoj as servis. Trenira u Gerry Weber Breakpoint Teamu u Halleu, Njemačka s češkim trenerom Martinom Stepanekom. Član je hrvatske teniske reprezentacije u Davis Cupu.

ATP karijera[uredi VE | uredi]

2008.[uredi VE | uredi]

Ostvaruje svoj prvi nastup na nekom od ATP turnira. Prošavši uspješno kvalifikacije u Marseilleu, plasira se u glavni turnir, gdje u prvom kolu gubi od 3. nositelja Novaka Đokovića. Godinu završava na 422. mjestu ATP ljestvice.

2009.[uredi VE | uredi]

Ostvaruje svoje prvo četvrtfinale na ATP turnirima. Na Zagreb Indoorsu prolazi kvalifikacije, i u prvom kolu pobjeđuje Igora Andreeva, zatim u drugom kolu Ernesta Gulbisa, ali u četvrtfinalu gubi od sunarodnjaka i kasnijeg finalista Marija Ančića. Na Chellenger turnirima osvaja Sarajevo pobijedivši u finalu Dominika Mefferta, te gubi dva finala, u Ostravi od Jana Hajeka i u Koldingu od Alexa Bogdanovića. Godinu završava na 180. mjestu ATP ljestvice.

2010.[uredi VE | uredi]

Prvi put u karijeri ostvaruje proboj u prvih 100 najboljih tenisača. Njegov drugi četvrtfinale karijere dolazi na ATP turniru u Stockholmu (poraz od Ivana Ljubičića). Tijekom sezone kao kvalifikant uspijeva se kvalificirati za glavne turnire pet puta, uključujući i Australian Open, Wimbledon i US Open, dosegnuvši drugo kolo svaki put. Najveću pobjedu u sezoni, ali i u dotadašnjoj karijeri, ostvaruje na Australian Openu, gdje pobjeđuje broj 23 Juana Carlosa Ferrera u pet setova, prije nego što izgubi u 2. kolu od Stefana Koubeka. Na Challenger turnirima, ostvaruje 19-12 u pobjedama, osvojivši pritom naslov na Astana-2 turniru (Igor Kunitsyn) u studenom i finale u Ostravi (Lukáš Rosol) u svibnju. Godinu završava na 88. mjestu ATP ljestvice s omjerom pobjeda 8-7 i zaradom od 189.953 dolara.

2011.[uredi VE | uredi]

Prvi put ostvaruje plasman u prvih 50 zahvaljujući prvom osvojenom ATP turniru u karijeri. U finalu Zagreb Indoorsa pobjeđuje kvalifikanta Michaela Berrera. U sezoni ostvaruje 26 pobjeda, 18 više nego u prethodnoj godini. U lipnju u Nizozemskoj igra svoje prvo finale na turniru koji se igra na travi u UNICEF Open,'s-Hertogenbosch. Finale gubi od Dmitrija Tursunova. U travnju ostvaruje polufinale na zemljanom turniru u Barceloni (poraz od Rafaela Nadala). U veljači u Delray Beachu u četvrtfinalu gubi od Janka Tipsarevića. Najbolji Grand Slam rezultat je bio 2. kolo na Australian Openu (poraz od kasnijeg ukupnog pobjednika Novaka Đokovića u 4 seta - jedini igrač koji je uspio uzeti set Srbinu). Protiv Top 10 igrača ostvaruje omjer od 2-7 u pobjedama. Uspijeva pobijediti broj 5 Robina Soderlinga u Barceloni i broj 2 Rafaela Nadala u Montrealu. Na tvrdoj podlozi ostvaruje omjer pobjeda/poraza od 17-16, 5-3 na travi i 4-6 na zemlji. Godinu završava na 36. mjestu ATP ljestvice, te ostvaruje zaradu od 645.735 dolara.

2012.[uredi VE | uredi]

Na prvom Grand Slam turniru godine, Australian Openu, u prvom kolu predaje meč Fredericu Gilu. Na sljedeća dva Grand Slam turnira također gubi u prvim kolima. Popravlja dojam na US Openu gdje je u prvom kolu bio bolji od Japanca Hirokija Moriye, ali u drugom kolu gubi od kasnijeg pobjednika turnira, Andyja Murraya.

2013.[uredi VE | uredi]

Na Australian Openu, po prvi puta u karijeri stiže do trećeg kola nekog Grand Slam turnira. U prvom kolu bio je bolji od Kineza Di Wua, a u drugom kolu od Finca Nieminena. U trećem kolu ipak gubi od desetoga nositelja Richarda Gasqueta. U prvom kolu Roland Garrosa, u izuzetno zahtjevnom ogledu gubi od Argentina Guida Pelle, 10:12 u petom setu. Na Wimbledonu izuzetno dobro pripremljen, Dodig je stigao do osmine finala, odnosno četvrtog kola. U dvoboju osmine finala uzima prvi set Davidu Ferreru, a zatim gubi tri seta zaredom. Međutim, na Wimbledonu Dodig nije ostao zapamćen samo zbog ulaska u osminu finala u pojedinanoj konkurenciji, nego i zbog ulaska u finale tog istog turnira u parovima. U paru s Brazilcem Marcelom Melom ostavrio je nekoliko briljantnih pobjeda prije samog finala, ali u završnici braća Bryan (Bob i Mike) su s 3:1 u setovima ipak bili bolji. Na US Openu stiže do trećeg kola gdje u tri seta gubi od Rafaela Nadala. Još jedan odličan rezultat u paru s Marcelom Melom ostvario je stigavši do polufinala, gdje su izgublili od austrijsko-brazilskog para Peya/Soares.

ATP statistika[uredi VE | uredi]

Pojedinačno: 2 (1:1)[uredi VE | uredi]

Legenda
Grand Slam turniri (0:0)
ATP World Tour Finala (0:0)
ATP World Tour Masters 1000 (0:0)
ATP World Tour 500 Serija (0:0)
ATP World Tour 250 Serija (1:1)
Ishod Rb. Datum Turnir Podloga Finalist Rezultat
pobjeda 1. 6. veljače 2011. Flag of Croatia.svg Zagreb Indoors, Hrvatska tvrda (dvorana) Flag of Germany.svg Michael Berrer 6:3, 6:4
poraz 1. 18. lipnja 2011. Flag of the Netherlands.svg s-Hertogenbosch, Nizozemska trava Zastava Ruske Federacije.svg Dmitrij Tursunov 3:6, 2:6

Parovi: 5 (1:4)[uredi VE | uredi]

Legenda
Grand Slam turniri (0:1)
ATP World Tour Finala (0:0)
ATP World Tour Masters 1000 (1:0)
ATP World Tour 500 Serija (0:1)
ATP World Tour 250 Serija (0:2)
Naslovi
tvrda podloga (1:3)
trava (0:1)
zemlja (0:0)
tapet (0:0)
Ishod Rb. Datum Turnir Podloga Suigrač Finalisti Rezultat
poraz 1. 5. veljače 2012. Flag of Croatia.svg Zagreb Indoors, Hrvatska tvrda (dvorana) Flag of Croatia.svg Mate Pavić Flag of Cyprus.svg Marcos Baghdatis
Zastava Ruske Federacije.svg Mihail Južnji
2:6, 2:6
poraz 2. 26. veljače 2012. Flag of the United States.svg Memphis, SAD tvrda (dvorana) Flag of Brazil.svg Marcelo Melo Flag of Belarus.svg Max Mirnyi
Flag of Canada.svg Daniel Nestor
6:4, 5:7, (7:10)
poraz 3. 10. veljače 2013. Flag of Croatia.svg Zagreb Indoors, Hrvatska tvrda (dvorana) Flag of Croatia.svg Mate Pavić Flag of Austria.svg Julian Knowle
Flag of Slovakia.svg Filip Polašek
3:6, 3:6
poraz 4. 6. srpnja 2013. Flag of the United Kingdom.svg Wimbledon, Ujedinjeno Kraljevstvo trava Flag of Brazil.svg Marcelo Melo Flag of the United States.svg Bob Bryan
Flag of the United States.svg Mike Bryan
6:3, 3:6, 4:6, 4:6
pobjeda 5. 13. listopada 2013. Flag of the People's Republic of China.svg Šangaj, Kina tvrda Flag of Brazil.svg Marcelo Melo Flag of Spain.svg David Marrero
Flag of Spain.svg Fernando Verdasco
7:6(2), 6:7(6), (10:2)

Dvoboji protiv Top 10 igrača svijeta[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Ivan Dodig