Ivo Ćipiko
Ivo Ćipiko (Kaštel Novi, 13. siječnja 1867. - Kaštel Novi, 24. rujna 1923.), srpski književnik, koji je Srbinom postao vlastitom odlukom. Prema predaji, obitelj Ćipiko još je rimskoga podrijetla, koja je padom Mletačke Republike izgubila povlašteni položaj u društvu pa je Ćipikova majka već bila pučanka. Ćipiko je pohađao fratarsko sjemenište u Sinju gdje se pod utjecajem jednog jugoslavenski usmjerenog profesora, fratra, oduševio za srpsku književnost. „Zanesoh se i postadoh Srbinom“, pisao je kasnije Ćipiko.
Bio je šumar na Braču, u Makarskoj, Kotoru i Hvaru. Godine 1911. odlazi u Srbiju, te je bio ratni izvjestitelj u balkanskim ratovima i Prvome svjetskom ratu. U romanima "Za kruhom" i "Pauci" verističkom tehnikom prikazuje socijalne prilike u Zagori i primorju. U opsežnom novelističkom opusu bavi se i razradom erotičnog kompleksa likova, a posebno ga zanimaju likovi žena.
[uredi] Djela
- "Iz ratnih dana", Krf, 1917.
- "Iz solunskih borbi", Beograd, 1919.
- "Kraj mora" (pripovijetke), Dubrovnik, 1911.
- "Na granici" (drama), 1910.
- "Na pomolu", Solun, 1916.
- "Na povratku s rada" (pripovijetka)
- ''Pauci" (roman), Beograd, 1909.
- ''Preljub" (pripovijetke), Beograd, 1914.
- "Primorske duše" (pripovijetke), Zagreb, 1899.
- "Sa jadranskih obala" (pripovijetke), Mostar, 1900. (u MEP: S jadranskih obala)
- "Sa ostrva" (pripovijetke), Beograd, 1903.
- "Utisci iz rata 1912.", Sarajevo, 1914.
- ''Volja naroda" (drama), 1911.
- "Za kruhom" (roman), Novi Sad, 1904.
Izvori:
