Sinj

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sinj
Sinj (grb).gif
Panorama Sinja
Panorama Sinja
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska
Površina
 - ukupna 181,00 km2
Nadmorska visina[1] 327 mnm
Stanovništvo (2011.)
 - ukupno 24.826 stan.
 - ukupna gustoća 140 stan./km2
Gradonačelnik Ivica Glavan
Gradska naselja Bajagić, Brnaze, Čitluk, Glavice, Gljev, Jasensko, Karakašica, Lučane, Obrovac Sinjski, Radošić, Sinj, Suhač, Turjaci, Zelovo
Dan grada 15. kolovoza
Zaštitnik Gospa Sinjska
Poštanski broj 21230
Pozivni broj +385 (0)21
Autooznaka ST
Službena stranica sinj.hr
Zemljovid
Sinj na karti Hrvatska
Sinj
Sinj
Sinj na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 43°42′N 16°38′E / 43.70°N 16.63°E / 43.70; 16.63

Sinj je grad u Hrvatskoj, koji administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji. Središte je Sinjske, a samim time i Cetinske krajine. Prema popisu iz 2011. godine, grad broji 24.826 stanovnika.[2]

Sinj je u Hrvatskoj i šire prepoznatljiv po Sinjskoj alci, viteškoj igri koja se u Sinju održava od početka 18. stoljeća, u znak pobjede nad turskim osvajačima.

Povijest[uredi VE | uredi]

Antika[uredi VE | uredi]

Ovo je područje naseljeno još od neolitika, a u antičko su doba u njegovoj blizini bila dva važna lokaliteta, rimski grad Colonia Claudia Aequum u današnjem selu Čitluku, kojega je, vjerojatno, osnovao car August kao oppidum civium Romanorum. Među raznim spomenicima tu su otkriveni glasoviti kip Hekate (Dijane) i Heraklova glava, koji se čuvaju u arheološkoj zbirci franjevačkoga samostana. Zanimljivo je da se u tome gradu rodio rimski vojskovođa Sekst Minucije Faustin, koji je ugušio ustanak Židova i 135. godine razorio Jeruzalem. Na najjužnijem rubu Sinjskoga polja leži pak gradić Trilj, prozvan po negdašnjome Tiluriumu (i Pons Tilurii), koji se nalazio na mjestu današnjega Garduna, neko vrijeme sjedištu rimske VII. legije, a potom pomoćnih postrojba.

Doseljavanje Hrvata[uredi VE | uredi]

Nije poznato kad su se Hrvati točno doselili u Cetinsku krajinu, ali bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet iz 10. stoljeća, u poznatome djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) među hrvatskim upravnim jedinicama navodi i Cetinsku županiju.

Ispod stare se tvrđave vremenom razvilo naselje koje se u spomenicima spominje i kao Cetina, po obližnjoj rijeci, ali se poslije na nj potpuno prenijelo ime staroga grada, Sinja, kako je ostalo do danas. Grad Sinj bio je od konca 13 stoljeća u rukama moćnih bribirskih knezova Šubića, a sredinom 14. stoljeća potpada pod vlast Nelipića.

Osmanska vlast[uredi VE | uredi]

Godine 1516., kako se čini, definitivno ga osvajaju Turci. S vremenom je izgubio nekadašnju važnost te se pretvorio u gradić na putu koji je iz Bosne vodio na more. Povratkom vlasti Mletačke Republike 1648. godine na Klis, Sinj zadobiva staru važnost jer stječe ulogu posljednje turske predstraže prema mletačkim posjedima. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja oslobađanja od turske vlasti, napokon 25. rujna 1686. novi providur Girolamo Cornaro s oko 7000 boraca zauzima sinjsku tvrđavu.

Mletačka vlast i bitka pod Sinjem[uredi VE | uredi]

Alkari

Zbog loših uvjeta i stalnog turskog zuluma za vrijeme njihove vlasti, osulo se domicilno stanovništvo, te mletačke vlasti nastoje primamiti stanovništvo iz zapadne Bosne i Hercegovine, što im i uspijeva. Najmasovnija se seoba zbila 1687. godine, pod vodstvom franjevaca iz samostana Rame.

U kolovozu 1715. godine Turci pokušavaju ponovno zavladati Sinjem te ga drže pod dugotrajnom opsadom. O događajima iz tog vremena postoji svjedočanstvo u pisanom obliku na talijanskom jeziku, tzv. "Dnevnik opsade Sinja". Prema njemu, tog kolovoza 1715. godine, hrabri puk Sinja i Cetinske krajine ispisao je najslavnije stranice svoje povijesti. Nakon teške opsade, u noći između 14. i 15. kolovoza, Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 10.000 poginulih i golem ratni plijen.

Od samog su početka puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, čija je slika svo vrijeme opsade bila u tvrđavi, kamo je bila prenesena iz franjevačkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu. U zahvalu na pomoći providur je Balbi s časnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezao je u dva reda riječi :In perpetuum coronata triumphat-Anno MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi slavlje - godine 1715.). U čast veličanstvene pobjede nad Turcima, Sinjani svake godine tradicionalno održavaju viteški turnir, poznat u cijelom svijetu kao Sinjska alka.

Požarevačkim mirom iz 1718. godine cijela se Cetinska krajina s Podinarjem našla kao cjelina i konačno raskrstila s Turcima. Od tada pa sve do 1797. godine, tj. do propasti Mletačke Republike, ostaje pod mletačkom upravom. Razdoblje mletačke vlasti smatra se periodom bezperspektivnosti, iako se zahvaljujući pojačanom prometu i trgovini s Bosnom grad počeo polako gospodarski razvijati. Iz stare i za život neprikladne tvrđave naselje se premješta na ravnicu ispod Kamička do Žankove glavice. Tu se grade crkva, samostan i prve stambene trgovačke kuće.

Austrija i Napoleon[uredi VE | uredi]

Sporazumom Napoleona i Austrije 17. listopada 1797. godine preko noći je ukinuta Mletačka Republika i njezini posjedi. Napoleon je prepustio mletačke posjede Austriji i već u srpnju iste godine stižu prve austrijske trupe u Cetinsku krajinu. Time je počela prva austrijska okupacija Dalmacije, koja će potrajati osam godina. Iznesene narodne zahtjeve da se Dalmacija združi s Hrvatskom, austrijski dvor nije htio uvažiti. Godine 1798. uvedena je prva osnovna škola u Sinju.

Porazom u bitki kod Austerlitza 1805. godine, Austrija je prisiljena predati Napoleonu sve bivše mletačke posjede, pa tako i Cetinska krajina na samom početku 1806. dobiva novog gospodara. Započelo je burno i značajno razdoblje francuske vladavine koje će potrajati sedam godina. Francuska uprava gdje god može ukida davanja državnih potpora te tako ukida i potporu Sinjskoj alci. Poslije Napoleonova poraza u Rusiji i kod Leipziga 1813. godine, austrijska vojska ponovo zauzima Dalmaciju pa tako i Sinj. Ta će vladavina potrajati do 1918. godine. Da upozna novostečene posjede, austrijski car Franjo II. upriličuje 1818. godine svoj put po Dalmaciji. Tom prigodom posjećuje i Sinj. Sinjani koristeći prigodu upriličuju trčanje Alke koja se toliko svidjela Franji II. da joj je odredio stalnu godišnju pomoć.

Godine 1854. u Sinju je otvorena prva javna gimnazija u Dalmaciji s hrvatskim kao nastavnim jezikom. Utemeljila ju je splitska Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja. Franjevačka gimnazija je dobila ime Javno više hervatsko gimnazije u Sinju pod upravom oo. franjevaca Presvetog Otkupitelja. Danas ta gimnazija održava nastavu za klasični i jezični gimnazijski smjer.

Radi povoljnog strateškog položaja Sinj postaje značajno vojno središte u Dalmaciji. Krajem 19. stoljeća gospodarskim jačanjem grada, koje se zasniva na trgovini s bližom i daljom okolicom, grad se povezuje željeznicom sa Splitom, a mostovima preko Cetine s ostalim krajevima krajine i Bosnom. Godine 1898. grad pogađa veliki potres, koji nanosi značajnu štetu. Godine 1914. grad dobija kvalitetnu opskrbu pitkom vodom s izvora Kosinac. Iste godine počinje Prvi svjetski rat, koji uzima znatne žrtve u Cetinskoj krajini.

Sinj u Kraljevini SHS[uredi VE | uredi]

Porazom Austrije u ratu stvara se nova državna zajednica 1918. godine, Kraljevina SHS. Nova država pod prevlašću dinastije Karađorđevića nije ni izdaleka ispunila narodna očekivanja. Kada je 1928. godine izvršen atentat na Stjepana Radića u Narodnoj skupštini u Beogradu, u Sinju je odgođeno trčanje Alke. Alkari su s momcima pošli na sprovod ubijenoga predsjednika HSS-a u Zagreb. U razdoblju između dva rata u samoj varoši Sinju razvija se vrlo živ i bogat kulturni život. Osnivaju se dvije amaterske kazališne skupine, pjevački zborovi s većim brojem članova, dvije limene glazbe te filharmonijski orkestar, a kroz realnu i klasičnu gimnaziju odgaja se veliki broj domaćih intelektualaca. Zbog ljubavi za konjički sport i radi poticanja razvoja konjarstva u Cetinskoj se krajini organiziraju svake godine konjičke utrke. Danas u Sinju djeluju konjički klubovi Alkar i Alamo (Brnaze).

Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Pokret talijanske biciklističke kolone prema Sinju 1941.

Veći dio Drugoga svjetskog rata grad Sinj i obližnja naselja su proveli pod vlašću vojnih snaga Nezavisne Države Hrvatske što ustaša i domobrana što talijanskih i njemačkih vojnika. Shodno tome režim koji je podržavao državni sustav NDH rezultirao je time da Sinj postane jedno od središta širenja ideje o NOB-u ali i čestim odmazdama režima NDH prema stanovništvu grada i okolice.

Snage XX. divizije NOV su 25. listopada 1944. oslobodile Sinj.[3]

Grad Sinj je u NOB-u tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovalo sa 509 stanovnika koji su bili borci. A sa šireg područja u borbama je poginulo je 1338 sudionika NOB-a od čega i 143 na legendarnoj bitki na Sutjesci. Od lokalnog stanovništva okupatori su za vrijeme Drugog svjetskog rata ubili 1888 stanovnika, zapalili u 59 sela Cetinske krajine 2933 kuće. Borba Sinjana iz NOB je iznjedrila nekoliko stotina oficira od čega šest zapovjednika brigada, te osam [4] narodnh heroja: Tadiju Anušića, Božu Bilića (Civljane), Peku Bogdana, Đuru Đapića Đuketu, Matu Golema (Bisko), Ivana Guvu (Čaporice), Antu Jonića (Bisko)[3] i Marka Milanovića[1](Dicmo-Prisoje).[5][6]

U koncentracijskim logorima završilo 479 stanovnika sinjskog kraja od čega se većina nije nikada vratila svojim kućama..[3]

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Pucanj topa iznad Sinja

Položaj[uredi VE | uredi]

Sinj je grad u Zagori. Leži na sjeverozapadnom rubu Sinjskoga polja. Nalazi se na 320 m nadmorske visine. Rijeka Cetina sa istočne i sjeverne strane obilazi grad. 15 km sjevernij od Sinja se nalazi planina Dinara (1831 m). Kamešnica se nalazi 10 km sjeveroistočno, preko Cetine. Svilaja se nalazi 8 km zapadno, preko brda Plišivice (986 m). Na jugozapadu se nalazi brdo Visoka (890 m). Udaljen je 36 km od Splita. Dalje prema jugu Od Jadrana ga razdvaja planina Mosor (1339 m). Središte je Sinjske i Cetinske krajine.

Klima[uredi VE | uredi]

Sinj ima kontinentalnu klimu. Zime su oštre i hladne, posebno jutra, kada se temperatura zna spustiti ispod -10 stupnjeva. Ljeta su vruća kada se temperatura zna dignuti povrh +40 stupnjeva, dijelom i zbog toga što se grad nalazi u kotlini. Iz istog razloga je Sinj zimi jedan od hladnijih,ljeti jedan od vrućih gradova.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Alkarski momak s puškom kremenjačom na lijevom ramenu, a na glavi zapeškirena crvena kapa urešena kitama.

Popis 2011.[uredi VE | uredi]

Po popisu stanovništva 2011. godine grad Sinj ima 24.826 stanovnika. Po narodnosti 98,88% stanovnika grada Sinja su Hrvati, a 96,31% po vjerskom opredjeljenju su katolici.[2]

Popis 2001.[uredi VE | uredi]

Hrvati predstavljaju većinsko stanovništvo grada Sinja prema službenom popisu iz 2001. godine.

Popis 1991.[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Sinj

Narodnosni sastav stanovništva prijeratne općine Sinj:

godina popisa ukupno Hrvati Srbi ostali
1991. 60.210 55.789 2.785 1.636
1981. 59.298 53.125 2.758 3.415
1971. 56.933 52.648 3.566 719

Narodnosni sastav stanovništva naseljenog mjesta (grada) Sinja:

godina popisa ukupno Hrvati Srbi ostali
1991. 11.378 10.429 251 698
1981. 8.711 7.647 196 868
1971. 6.563 6.093 261 209

Po novom ustroju općina u RH općina Sinj se drastično smanjila, jer su iz njenog sastava proizašle druge općine: Vrlika, Hrvace, Otok, Dicmo itd.

Uprava[uredi VE | uredi]

Gradonačelnik Sinja je prof. Ivica Glavan iz redova Nezavisne liste dr. Jadrijevića.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

U procesu nastajanja je gospodarska zona Kukuzovac.[7]

Središte grada poznato je po velikom broju kafića, cca 100, što je svojevrstan rekord u odnosu na broj stanovnika.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Alkar gađa u metu

Sinjska alka[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Sinjska alka

Sinjska alka je naziv viteške igre koja je poznata cijelom svijetu.Trči se svake godine u prvoj nedjelji mjeseca kolovoza izvodi u Sinju. Sudionik alke (alkar) mora na konju u punom galopu kopljem pogoditi središte malog željeznog kruga koji se zove alka, a koji se nalazi na visini od oko 3,2 m iznad tla. Alkari i alkarski momci mogu biti samo punoljetni muškarci rođeni u Cetinskoj krajini.[9] Danas alka privlači veliki broj turista i veliku medijsku pozornost.

Ostale znamenitosti[uredi VE | uredi]

Pogled na Sinj za vrijeme Sinjske alke
  • Crkva Čudotvorne Gospe Sinjske, u kojoj se nalazi zlatom i srebrom okrunjena slika Majke Božje.
  • Drvored kestena posađen u ulici koja je alkarsko trkalište. Drvored je posađen na početku Prvog svjetskog rata u spomen na novake koji su poslani na ratište (broj stabala je isti kao i broj tih unovačenih vojnika).
  • Nadgrobna stela, koji predstavlja dječaka koji se igra loptom. Reljef se nalazi u Vrličkoj ulici. Smatra se da je reljef iz rimskog doba i datira iz 1.stoljeća, ali nije iz grada Sinja već je donešen sa jednog lokaliteta kod Trilja, nekih 13 km od Sinja.
  • Stari Grad - srednjovjekovna utvrda na brdu iznad samog Sinja, sa zavjetnom crkvom na vrhu.
  • Kamičak - brežuljak u središtu grada sa obrambenim zidovima i tornjem sa satom.

Školstvo[uredi VE | uredi]

  • Franjevačka klasična gimnazija
  • srednja strukovna škola bana Josipa Jelačića
  • tehnička i industrijska škola Ruđera Boškovića
  • glazbena škola Jakova Gotovca
  • Opća gimnazija "Dinko Šimunović" u Sinju - opći program rada
  • OŠ.Ivana Lovrića
  • OŠ.Marka Marulića
  • OŠ.fra.Pavla Vučkovića

Kultura[uredi VE | uredi]

  • Glazbena škola Jakova Gotovca - osnovana 1959.
  • KD Brnaze - U KD-u djeluju dvije sekcije:
    • plesni ansambl čiji je voditelj Miro Vukasović,
    • mandolinski orkestar čiji je voditelj Stipica Čatipović.
    • predsjednica KD-a: Anđela Paštar Krnčević
  • KUD Sinj plesni voditelj: Pavica Doljanin, glazbeni voditelj: Matko Kasalo, predsjednik: Petar Pletikosić.
  • KUD Glavice- voditelj: Stipe Jelinčić, predsjednik: Mate Šimić.
  • KUD Peruća Hrvace - predsjednik: Ante Bošnjak.
    • mandolinski orkestar čiji je voditelj Ante Mastelić,
    • plesni ansambl čiji je voditelj Branko Šegović.
    • klapa KUD-a čiji je voditelj maestro Mojmir Čačija
  • Muzej Cetinske krajine
  • Muzej Franjevačkog samostana
  • Udruga za očuvanje baštine Cetinskoga kraja - predsjednik i voditelj: Ante Mastelić.
  • Klapa Sinj - pod vodstvom maestra Mojmira Čačije od 1980-ih godina proslavlja grad Sinj i klapsko pjevanje diljem svijeta i Hrvatske, osvajajući brojna domaća i međunarodna priznanja. Predsjednik: Ante Milun.
  • Gradska glazba Sinj - jedna je od glavnih aktera Sinjske alke, kao i svih važnijih događaja u Cetinskoj krajini. 2012. godine glazba slavi 150 godina postojanja i jedan je od najstarijih limenih orkestara u RH. Sudjelovala je na brojnim natjecanjima u zemlji i inozemstvu, te osvajala različite nagrade i priznanja. Dirigent: Grgo Grubišić, predsjednik: Miloš Balić.
  • KUU Sinjske mažoretkinje - udruga je osnovana 1997 godine, trenutno broji 160 članica. Sinjske mažoretkinje su jedne od najboljih mažoretkinja u Hrvatskoj i na svijetu, aktualne su europske prvakinje i treće na svijetu. Udruga djeluje pod vodstvom trenerice i koreografkinje gđice Vesne Jukić-Bračulj i predsjednice gđe.Davorke Dukić.
  • Klape Gospi Sinjskoj, festival marijansko-duhovne klapske pjesme

Šport[uredi VE | uredi]

Vedran Runje

Mediji[uredi VE | uredi]

Gradovi i općine prijatelji[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Google Earth
  2. 2,0 2,1 Rezultati popisa 2011.
  3. 3,0 3,1 3,2 Iz povijesti Dalmacije (str. 122) - Bernard Stulli ISBN 86-7397-073-3
  4. Marinko Perić: "Sinj i Cetinska krajina u borbi za slobodu", Turističko društvo "Cetinska Krajina", Turist biro "Alkar", Sinj 1974.
  5. Marinko Perić: "Sinj i Cetinska krajina u borbi za slobodu", Turističko društvo "Cetinska Krajina", Turist biro "Alkar", Sinj 1974.
  6. Špiro Lagator:"Marko Milanović", Udruženje publicista Beograd, Beograd 1978.
  7. Gospodarska zona Kukuzovac
  8. Marinko Perić: "Sinj i Cetinska krajina u borbi za slobodu", Turističko društvo "Cetinska Krajina", Turist biro "Alkar", Sinj 1974.
  9. Viteško alkarsko društvo

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Flag of Croatia.svg Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.


Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Sinj
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Sinj