Jovan Dučić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jovan Dučić

Jovan Dučić (Trebinje, 15. srpnja 1871. - Gary, 7. travnja 1943.), bio je srpski pjesnik i diplomat. Jedan je od vodećih predstavnika srpskoga modernizma,[1] te jedan od najvećih majstora forme u srpskoj poeziji.

Životopis[uredi VE | uredi]

U rodnom mjestu Trebinju, završava osnovnu školu a nižu gimnaziju u Mostaru. Godine 1892. diplomirao je na učiteljskoj školi u Somboru. Predavao je u nekoliko mjesta u Bosni i Hercegovini. Godine 1896. pokreće književni časopis "Zora" u Mostaru, gdje je 1901. godine objavio prvu, još početničku zbirku pjesama. Školovanje je nastavio u Ženevi i Parizu, gdje je 1906. godine završio pravni fakultet. Nakon povratka u rodnu zemlju ulazi u diplomatsku službu; bio je na različitim visokim dužnostima u veleposlanstvima u Sofiji, Rimu, Ateni, Madridu, Ženevi, Kairu, pa ponovo u Rimu i Madridu do početka Drugoga svjetskog rata, kada bježi u SAD. Podržavao je stari jugoslavenski režim a za vrijeme Drugoga svjetskog rata podupirao je četnički pokret.[1][2]

1942. godine napisao je pjesmu o Hrvatima koja je šovinističkog sadržaja Sinu tisućljetne kulture.[3]

Umro je u Garyju, u SAD, 1943. godine.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Pjesme, 1901.
  • Pesme u prozi. Plave legende, 1908.
  • Pesme, 1908.
  • Sabrana dela, I–VI, 1929.-32.
  • Gradovi i himere, 1940.
  • Izabrana dela, I–V, 1982.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Jovan Dučić