Trebinje

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Trebinje
Требиње
Trebinje River.jpg
Koordinate: 42°71′N 18°34′E / 43.183°N 18.567°E / 43.183; 18.567Koordinate: 42°71′N 18°34′E / 43.183°N 18.567°E / 43.183; 18.567
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg BiH
Vlast
 - Gradonačelnik Slavko Vučurević (PDP)
Površina
 - Ukupna 904 km²
Stanovništvo (2008. - procjena)
 - Grad 34.000 (procjena za cijelu općinu Trebinje)
Vremenska zona Srednjeeuropsko vrijeme (UTC+1)
 - Ljeto (DST) Srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2)
Poštanski broj 89000
Pozivni broj +387 59
Broj naselja općine 178 (2008.)
Službena stranica trebinje.rs.ba
Zemljovid
Položaj Trebinja u BiH

Položaj Trebinja u BiH

Trebinje je grad i općina u Istočnoj Hercegovini, u Bosni i Hercegovini.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Grad Trebinje se nalazi na krajnjem jugu Bosne i Hercegovine, u Hercegovini. Kroz Trebinje protiče rijeka ponornica Trebišnjica, čija je ukupna dužina 96,5 km.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Trebinje

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, grad Trebinje je brojao 21.870, a općina Trebinje imala je 30.996 stanovnika, raspoređenih u 178 naselja.


Stanovništvo općine Trebinje
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 21.349 (68,87%) 18.123 (59,67%) 19.362 (66,71%)
Muslimani 5.571 (17,97%) 4.405 (14,50%) 4.846 (16,69%)
Hrvati 1.246 (4,01%) 2.309 (7,60%) 3.350 (11,54%)
Jugoslaveni 1.642 (5,29%) 4.154 (13,67%) 424 (1,46%)
ostali i nepoznato 1.188 (3,83%) 1.381 (4,54%) 1.042 (3,59%)
ukupno 30.996 30.372 29.024

Trebinje (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Trebinje
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 14.915 (68,19%) 9.489 (54,94%) 1.788 (50,65%)
Muslimani 4.228 (19,33%) 3.039 (17,59%) 1.211 (34,30%)
Hrvati 347 (1,58%) 412 (2,38%) 208 (5,89%)
Jugoslaveni 1.470 (6,72%) 3.364 (19,47%) 124 (3,51%)
ostali i nepoznato 910 (4,16%) 967 (5,59%) 199 (5,63%)
ukupno 21.870 17.271 3.530

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Aranđelovo, Arbanaška, Arslanagića Most, Baonine (dio), Begović Kula, Bihovo, Bijelač, Bijograd, Bioci, Bodiroge, Bogojević Selo, Borlovići, Brani Do, Brova, Budoši, Bugovina, Cerovac, Cicina, Čvarići, Desin Selo, Diklići, Do, Dobromani, Dodanovići, Dolovi, Domaševo, Donja Kočela, Donje Čičevo, Donje Grančarevo, Donje Vrbno, Donji Orahovac, Dračevo, Dražin Do, Drijenjani, Dubljani, Dubočani, Duži, Đedići, Glavinići, Gojšina, Gola Glavica, Gomiljani, Gornja Kočela, Gornje Čičevo, Gornje Grančarevo, Gornje Vrbno, Gornji Orahovac, Grab, Grbeši, Grbići, Grkavci, Grmljani, Hum, Janjač, Jasen, Jasenica Lug, Jazina, Jušići, Klikovići, Klobuk, Konjsko, Korlati, Kotezi, Kovačina, Kraj, Krajkovići, Kremeni Do, Krnjevići, Kučići, Kunja Glavica, Lapja, Lastva, Lokvice, Lomači, Lug, Lušnica, Ljekova, Ljubovo, Marić Međine, Mesari, Mionići, Morče, Mosko, Mrkonjići, Mrnjići, Necvijeće, Nikontovići, Ograde, Orašje Popovo (dio), Orašje Površ, Orašje Zubci, Parojska Njiva, Petrovići, Pijavice, Podstrašivica, Podštirovnik, Podvori, Poljice Čičevo, Poljice Popovo, Prhinje, Pridvorci, Rapti Bobani (dio), Rapti Zupci, Rasovac, Sedlari, Skočigrm, Staro Slano, Strujići, Šarani, Šćenica Ljubomir, Taleža, Todorići, Trebijovi, Trebinje, Tuli, Tulje, Turani, Turica, Turmenti, Tvrdoš, Ubla, Ugarci, Ukšići, Uvjeća, Veličani, Velja Gora, Vladušići, Vlasače, Vlaška, Volujac, Vrpolje Ljubomir, Vrpolje Zagora, Vučija, Zagora, Zgonjevo, Žakovo, Ždrijelovići, Željevo i Župa.

Poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, najveći dio općine Trebinje, sa gradom Trebinjem ušao je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije BIH ušla su sljedeća naseljena mjesta: Baljivac, Belenići, Bobovišta, Cicrina, Čavaš, Čopice, Čvaljina, Dvrsnica, Glavska, Golubinac, Gorogaše, Grebci, Ivanica, Kalađurđevići, Kijev Do, Kutina, Nenovići, Nevada, Orah, Orahov Do, Podosoje, Prosjek, Ravno, Rupni Do, Slavogostići, Slivnica Bobani, Slivnica Površ, Sparožići, Šćenica Bobani, Trebimlja, Trnčina, Uskoplje, Velja Međa, Vlaka, Vukovići, Začula, Zagradinje i Zaplanik, Zavala, te dijelovi naseljenih mjesta: Baonine, Orašje Popovo i Rapti Bobani. Od ovog područja formirana je općina Ravno.

Povijest[uredi VE | uredi]

Trebinje

Najnovija arheološka istraživanja obavljena tokom 1997. i 1998. godine, potvrdila su činjenicu o kontinuiranom životu ljudi na ovim prostorima od paleolita do danas. Prapovijesnih objekata (tumulusi i gradine) je na tisuće i do sada je ispitano samo oko 1%. U blizini Bileće je pronadena ilirska grobnica s vrlo neobičnim načinom sahranjivanja - Kacanjska grobnica s vrlo vrijednim predmetima od kojih su neki uvezeni iz Grčke. To govori o tome da prastanovnici Kacnja nisu bili egzotični pustinjaci, već ljudi s intezivnim komunikacijama na širokom prostoru.

Jedna od najstarijih teritorijalno-političkih jedinica formiranih po dolasku Slavena na Balkan bila je Travunija, koja se prostirala: na jugu do Dubrovnika, na sjeverozapadu preko Veličana do Gacka i Pive, i na jugoistoku do Risna. U ovom području nalazilo se pet gradova medju kojima i Trebinje. Ne zna se sa sigurnošću kakav je bio karakter ovih gradova, ali se zna da su to bili vojni centri, a prije svega utvrđena mjesta. Centar ovih gradova bio je Trebinje, po čemu se i ovo područje naziva.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Trebinje je do 1992. bio vrlo razvijen grad, čiji su nosioci bili metalna indrustrija (Industrija alata Trebinje), konfekcijska proizvodnja (Novoteks), lokalne prehrambene firme, kao i hidroelektrane na Trebišnjici. Za vrijeme rata i poslije njega, dolazi do izolacije ovoga kraja i naglog pada zaposlenosti. Iz grada se seli ili biva protjeran jedan dio nosioca ekonomije. Poslije rata, Trebinje se također nalazilo pod ekonomskim sankcijama zbog podrške ratnim zločincima. Danas je stopa nezaposlenosti preko 20%.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

U Trebinju se nalazi 15 pravoslavnih crkava, dvije katoličke, dok su džamije spaljene tijekom Rata u Bosni i Hercegovini, te je obnovljena samo Osman-pašina, i to 2005.

Hercegovačka Gračanica[uredi VE | uredi]

Vjerna je kopija manastira Gračanice na Kosovu. Sagrađena je 2000. godine na brdu Crkvina iznad Trebinja, sa željom da se izvrši testament čuvenog trebinjskog pjesnika Jovana Dučića. Njegovi posmrtni ostaci prenijeti su iz Sjedinjenih Američkih Država u kriptu ovog hrama. Spomen - kompleks čine crkva Presvete Bogorodice sa zvonikom, vladičanski dvor, knjižnica, amfiteatar, galerija, salon za bankete, česma i ljetna bašta.

Hram se može vidjeti sa svake točke u Trebinju i jedan je od najljepših vjerskih objekata u Istočnoj Hercegovini. Sa brda Crkvine pruža se pogled na cijeli grad.

Manastir Tvrdoš[uredi VE | uredi]

Manastir je posvećen Uspenju Presvete Bogorodice. Nalazi se uz samu rijeku oko 4 km nizvodno od Trebinja, u selu Tvrdošima.

Prema narodnoj predaji, manastir je osnovao Sveti car Konstatin i majka mu Jelena. Jedan je od najstarijih manastira u Bosni i Hercegovini, te jedan od najznačajnijih Srpske pravoslavne crkve. Sjedište je Zahumsko - hercegovačke episkopije. Smatra se da potječe s početka 16. stoljeća.

Kao i većina vjerskih objekata na ovim prostorima, manastir Tvrdoš je srušen i obnovljen. Najprije je stradao u velikom potresu koji je pogodio Dubrovnik u drugoj polovini 17. stoljeća, a 1694. godine su ga do temelja srušili Mlečani, bojeći se da ne postane tursko utvrđenje. Manastir je obnovljen 1924. godine.

Saborna crkva Preobraženja Gospodnjeg[uredi VE | uredi]

Saborna crkva

Građena je od 1888. do 1908. godine.

Nalazi se u centru grada. Pored crkve izgrađen je Eparhijski dom sa knjižnicom. U sastavu hrama djeluje zbor Svetog Vasilija Ostroškog i folklorno društvo.

Manastir Duži[uredi VE | uredi]

Posvećen Pokrovu Presvete Bogorodice, nalazi se na lijevoj obali Trebišnjice 7 km nizvodno od Trebinja.

U 16. i 17. stoljeću bio je metoh manastira Tvrdoša. Kad je Tvrdoš razoren, mitropolit i monasi prelaze 1695. godine u Duži, obnavljaju i proširuju crkvu i metoh koji od tada nosi ime Duži. Do ukidanja Pećke patrijaršije 1776. godine, bio je sjedište hercegovačkog mitropolita. Manastir je više puta stradao, pljačkan je i pustošen. U njemu se nalazi čestica časnog križa.

Manastir Zavala[uredi VE | uredi]

Ispod planine Ostrog, ali ne u Crnoj Gori, nego u istoimenom selu u istočnom dijelu Popova polja, oko 50 km zapadno od Trebinja, nalazi se manastir posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice.

Crkva je sjevernom stranom uvućena u pećinu. Uz manastire Žitomislić i Tvrdoš spada u najznačajnije središte kulturnog života Hercegovine.

Prvi pisani trag o manastiru datira s početka 16. stoljeća. Tijekom Drugog svjetskog rata manastir je pretrpio veliku štetu, a također i u posljednjem ratu biva oštećen i napušten. Nakon rata manastir je obnovljen i bratstvo se vratilo. U ovom je manastiru Sveti Vasilije Ostroški stupio u monaštvo.

Petro Pavlov manastir[uredi VE | uredi]

Smješten je u Popovom polju, nekoliko kilometara zapadno od Trebinja. U njezinoj blizina nalazi se Pavlova pećina, u koju je po predaji navraćao Sveti apostol Pavao na svom putovanju u Rim. U blizini manastira nalaze se ruševine za koje se vjeruje da su ostaci hramova svetih apostola Petra i Pavla s početka 11. stoljeća, pa čak i šestog.

Na temeljima stare crkve početkom 20. stoljeća podignuta je nova.

Spomen crkvica Svetom Vasiliju Ostroškom[uredi VE | uredi]

Spomen - crkvica posvećena Svetom Vasiliju Ostroškom se nalazi pored kuće u kojoj se rodio, selo Mrkonjići, Popovo polje.

Katolička katedrala[uredi VE | uredi]

Katedralna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Trebinju

Nekada crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, sagrađena je krajem 19. stoljeća.

Osman-pašina džamija[uredi VE | uredi]

Sagrađena je 1729. godine po naredbi Osman - paše Resulbegovića, trebinjskog kapetana. Nalazi se u Starom Gradu. Na pravoslavni praznik Savindan 27. siječnja 1993. godine džamija je zapaljena i porušena. Prvi pokušaj obnove u svibnju 2001. godine spriječen je prosvjedima i kamenovanjem od strane srpskih ekstremista. Džamija je obnovljena i otvorena 10. srpnja 2005. godine.

Arslanagića most[uredi VE | uredi]

Arslanagića most (u posljednjem ratu i Perovića most) je kao zadužbinu za svoga poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović godine 1574. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge su turske obitelji iz tog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvijeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, naziva Arslanagića most.

Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici, Arslanagića most se našao 1965. pod vodom akumulacijskog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most se demontirao i prenio na drugo mjesto, 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova je lokacija mosta između naselja Gradina na desnoj i Police na lijevoj obali Trebišnjice.

Godine 1993. promijenjeno je ime u Perovića most. Važno je spomenuti i Kameni most iz 1953., Andrićev most i Geljov most.

Muzej Hercegovine[uredi VE | uredi]

Nalazi se u Starom Gradu, u austrijskoj vojarni s početka 19. stoljeća.

Careva ili Stara (Atik) džamija[uredi VE | uredi]

Bila je najstarija trebinjska džamija. Sagrađena je 1719. godine kao zadužbina turskog sultana Ahmeda III. Nalazila se u Starom Gradu.

Porušena je početkom 1993. i do danas nije obnovljena.

Begova kuća[uredi VE | uredi]

Resulbegovića (Begova) kuća izgrađena je 1764. godine kao ljetnikovac. Rekonstruirana je u drugoj polovini 20. stoljeća. Do rata je bila jedan od simbola Trebinja i važna točka na njegovoj turističkoj razglednici. Kao izuzetno lijep primjer islamske arhitekture pretvorena je u etnografski muzej. U pratećim objektima nalazio se restoran sa terasom, a u blizini je otvorena pozornica sa gledalištem gdje su se održavale kazališne, glazbene, folklorne i druge priredbe. Cijeli su kompleks opasavali visoki kameni zidovi. Begova je kuća zapaljena i porušena krajem 1992. godine, zajedno sa svim pratećim objektima. Prije rata zapisana je u knjigu "Zaštićene graditeljske baštine" u Jugoslaviji, kao objekt pod posebnom zaštitom.

Na području Trebinja su u posljednjem ratu srušeni svi spomenici islamske kulture: Begova kuća, Etnografski muzej, Careva džamija u Starom Gradu, džamije u Mostaćima, Cicevu i Pridvorcu i Osman - pašina džamija u Starom Gradu. Obnovljena je samo Osman - pašina džamija.

Šport[uredi VE | uredi]

Galerija[uredi VE | uredi]


Izvor[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  • internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf

Također pogledajte[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]