Kćeri Srca Isusova
Kćeri Srca Isusova, također i Kongregacija Kćeri Srca Isusova, Sestre Kćeri Srca Isusova[1] i Djelo Srca Isusova[2], su katolička ženska kontemplativno-klauzurna redovnička družba koju je utemeljila blažena Marija od Isusa 1873. u Belgiji. Radi bijelih haljina poznate su i kao bijele redovnice.[3] Karizma Reda je molitva i žrtva za Crkvu te za posvećenje svećenika i redovničkih zajednica u redovničkome životu posvećenu štovanju Srca Isusova i Euharistije. Geslo Družbe je On treba kraljevati! (1 Kor 15, 25).[2] Generalna kuća Kongregacija nalazi se u Rimu.[2]
U svim samostanima družbe odvijaju se cjelodnevno euharistijsko klanjanje Isusu u Presvetome Oltarskom Sakramentu, liturgijske i osobne zagovorne molitve i molitve zahvale na različite nakane (ponajprije za Crkvu, svećenike i redovnike) te daju zadovoljštine za grijehe.[2] U zajednicama se redovito mole časoslov i krunica, slavi sveta misa te odvija klanjanje, uz rad i rekreaciju.[3]
Samostani Družbe nalaze se u Lasinji, Rimu, Veneciji, Marseilleu, Hall in Tirolu i Schwyzu.[2]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Marie Deluil-Martiny 27. veljače 1868., na savjet svojega duhovnika, stvara plan Djela Srca Isusova. U studenome iste godine posvećuje se Bogu potpisujući svoj čin posvete kao Marija od Isusa – Kći Srca Isusova. U rujnu 1872. odlazi u Belgiju i susreće se s kardinalom Dechampsom, koji podupire osnivanje Družbe. Kongregacija je službeno utemeljena 20. lipnja 1873., na blagdan Srca Isusova, u Berchemu (tada predgrađu Antwerpena), u kući u kojoj odmah po osnutku počinje euharistijsko klanjanje. 1878. sestrama je povjerena Nacionalna bazilika Srca Isusova. Utemeljiteljica Marija od Isusa na obiteljskome posjedu La Servianne u Marseilleu osniva 1879. treći samostan Kongregacije, u kojemu ju 1884. hitcem ubija samostanski vrtlar, anarhist.[3]
Danas se u Berchemu, na mjestu prvoga samostana, nalazi Bazilika Srca Isusova.
Mariju od Isusa Deluil-Martiny blaženom je proglasio sv. Ivan Pavao II. 22. listopada 1989. u Bazilici svetoga Petra u Rimu.
Tijelo blaženice u potpunosti je očuvano neraspadnuto te je izloženo na čašćenje u samostanskoj crkvi u Rimu.