Bijeli Oci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bijeli Oci
Godina osnivanja: 1868.[1]
Mjesto osnivanja: Alžir[1]
Utemeljitelj: Charles Martial Lavigerie
Trenutni čelnik:
Claudio Zuccala [2]

Bijeli Oci su rimokatolički crkveni red.

Samostani i crkve[uredi VE | uredi]

Ponad Cedronske doline, kod Ovčjih vrata (Lavljih vrata, vrata Sv. Stjepana) se nalazi crkva sv. Ane, za koju Jakovljevo protoevanđelje govori da je ondje nekad bila kuća Joakima i Ane i da se u njoj rodila Marija. Crkva je sačuvana jer su muslimani 700 godina u njoj imali školu svog vjeronauka. Isti su ju poslije u znak zahvale dali Francuzima zato što su im pomogli u jednom od ratova. Danas ju drže belgijski Bijeli Oci, koji su držali grkokatoličko sjemenište. Franjevci u istoj crkvi održavaju misu za blagdan Male Gospe i Bezgrešnog Začeća[3].

Mediji[uredi VE | uredi]

Bijeli Oci (Afrički misionari) izdaju i uređuju časopis "Afrika". Trenutni ravnatelj je otac Claudio Zuccala .[2]

Misionarski rad[uredi VE | uredi]

Godine 1872. je u mjestašcu Bagamoju sagrađena prva rimokatolička crkva u Tanzaniji, u mjestu koje je bilo trgovište robovima. Ti robovi su bili temeljem tuzemnog kršćanstva. Bijeli Oci su odigrali veliku ulogu ovdje, jer su otkupljivali robove, no za razliku od dotadašnjih kupaca, davali su im slobodu te nudili Krštenje. Zadnja ropkinja je otkupljena 1890. godine. Ista je umrla u dubokoj starosti, kao kršćanka.[4]

Bili su prvim misionarima u Ugandi. Došli su 1879.[5], no morali su otići već 3 godine poslije, na pritiske domorodačkog kralja Mtese kojeg su nahuškali fanatični arapski trgovci, no vratili su se 1894. godine.

Također su bili prvim misionarima u Južnoj Africi, uz oblate [6], prvo u Lesotu, pa odandje u J. Afriku.

Sveci, blaženici i sluge Božje[uredi VE | uredi]

Za 4 ubijena Bijela oca u Tizi Ouzouu 27. prosinca 1994. te još 15 mučenika islamskog terorizma, među kojima je i biskup Orana mons. Pierre Claverie) se 6. listopada 2007. pokrenulo postupak za beatifikaciju na biskupijskoj razini. Postulator je brat Giovanni Maria Bigotto.[7]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Catholic Encyclopedia (1913)/White Fathers
  2. 2,0 2,1 Župa Svetog Ivana apostola i evanđelista don Drago Ćurković: Afrika je pastoralni i društveni prioritet, 29. listopada 2008.
  3. Župa A. Stepinca, Koprivnica Interview sa fra. Petrom Lubinom: Hodočašće u Svetu Zemlju - Jeruzalem
  4. Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina don Vinko Puljić: Moja Tanzanija - Don Boškova Tanzanija, 16. ožujka 2005.
  5. Župa Vela Luka Sveti ugandski mučenici
  6. Glas Koncila br. 42 (1739) Nedjeljko Pintarić, razgovor s fra Dragom Vujevićem: »Osjećaju da je istina što im Crkva govori«, 21. listopada 2007.
  7. Glas Koncila br. 30 (1779) Rafael Rimić: Reportaža Katolička Crkva u Alžiru Crkva u muslimanskom svijetu - sestra islama, 27. srpnja 2008.


Christianity symbols.svg Nedovršeni članak Bijeli Oci koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.