KUD Ljudevit Štur

Kulturni i društveni život u Iloku krajem 19. i početkom 20. stoljeća

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća javni društveno–zabavni život u Iloku odvijao se unutar raznih društava. Među najstarije kulturne ustanove u Iloku ubraja se Hrvatska građanska čitaonica. Osnovali su je braća Nikodem i Adolf Jakšić 1862. godine. Od 1873. godine djeluje Dobrovoljno vatrogasno društvo, koje je pored limene glazbe imalo i dramsku sekciju. Godine 1894. osnovano je prvo iločko tamburaško društvo, tzv. Parizeri koji su u narodnim nošnjama 1900. godine svirali na Svjetskoj izložbi u Parizu. Svirali su na gajdama, tamburama i tamburici samici. Od 1894. godine djeluje i Hrvatsko pjevačko društvo Sloga, koje je u početku okupljalo ljubitelje pjesme. Godine 1927. postojao je pod ovim imenom pjevački zbor, a od 1949. godine nastalo je na njegovim osnovama Kulturno-umjetničko društvo Sloga koje je imalo dramsku sekciju, ali je djelovalo samo nekoliko godina. Godine 1894. osnovano je i Srpsko crkveno pjevačko društvo Gusle. Održavali su plesne zabave s kraćim programima. 1895. godine nastalo je udruženje građanki, pod imenom Dobrotvorno gospojinsko društvo. U zimsko doba organizirali su plesove. Njihovu bogatu aktivnost posebice pratimo od 1911. - 1933. godine. Oko 1900. godine bila je u Iloku izvedena prva priredba s igrokazom Posljednji Zrinski Higina Dragošića. Učenici Opće pučke škole odigrali su 1913. godine komad Božićna noć, te dječju operetu Sedam gavranova. U jesen 1920. godine osnovano je Đačko kulturno društvo Tomislav. Svrha je bila da se pored školske nastave njeguju i slobodne aktivnosti, kao što su recitacije, zborno pjevanje, sviranje na tamburama i dramski nastupi. Recitacije su, kao i dramske nastupe, uvježbavali nastavnici hrvatskog jezika. Postojala su i privatna zabavna društva, koja su se organizirala po kućama, a njihovi članovi su se međusobno posjećivali. Znamo za Tikvaru (naziv je izveden od plovnog objekta s izbušenim stranicama, koji je služio za čuvanje ulovljene ribe na Dunavu), društvo gospode i činovnika, osnovano 1904. godine, koje je izdavalo i svoj zabavni časopis Udica, a djelovalo je kroz 15 godina. Godine 1923. nastalo je i društvo iločkih majstora Kleeblat (Djetelina), djelovalo je oko pet godina. Godine 1912. sva iločka društva su, uz pomoć Iločke štedionice izgradila Hrvatski dom u sklopu bivšeg Horvatovićevog hotela Ilok, koji se nalazio u Donjem gradu. Imao je dvoranu s pozornicom i sobama za glumce. Izgradnjom ove dvorane društva su se prestala okupljati u hotelu Rajnović, koji se nalazio na Gornjem gradu, na mjestu današnje Gradske knjižnice i čitaonice. Godine 1924. djeluje Hrvatsko prosvjetno katoličko društvo Zrinski, čije su najznačajnije sekcije bile dramska i pjevačka. Pisani izvori navode da je djelovalo do 1941. godine, ali smatramo mogućim da je djelovalo do 1944. godine. Organizirali su plesne zabave, a svake godine su davali i kazališne komade. Imali su svoj dom u samostanskom dvorištu, preko puta nekadašnjeg hotela Park (u kojem je danas Dječji vrtić Crvenkapica). U domu je bila i pozornica na kojoj su, pored Zrinskog, nastupali i članovi Hrvatskog pjevačkog društva Sloga. Dom je stradao u požaru 1929. godine, kasnije je obnovljen. U vrijeme Drugog svjetskog rata, 1944. godine, bio je oštećen u borbama i kasnije porušen. Novi nije sagrađen. Većina društava imala je svoje određene datume kada su organizirali priredbe. Najviše ih je bilo u zimskoj sezoni, tj. oko Božića, i u pokladno vrijeme, kada su zimske večeri duge i kada nije bilo poljskih radova. Kazališne predstave su se održavale i za vjerske blagdane, primjerice na drugi dan Uskrsa i Duhova. U Iloku su živjeli Hrvati, Srbi, Nijemci i Židovi. Prvi Slovaci katoličke vjeroispovijesti, dolaze u ove krajeve krajem 18. stoljeća. Danas, međutim, u gradu ima više Slovaka evangeličke vjeroispovijesti. Masovnije su se u ove krajeve doseljavali iz Vojvodine od 1859. godine. Naselili su se prvobitno u poljima izvan Iloka (Duboki potok, Barunovača, Radoš, Skandala, Fučije). Radili su kao nadničari, a u Ilok se naseljavaju između 1905.- 1910. godine. U gradu su već postojale bogate kulturne aktivnosti, pa su, zahvaljujući intelektualcu profesoru Jozefu Maliaku, njegovoj drugoj supruzi Marini i kćerki Blanki (iz prvog braka), i iločki Slovaci mogli započeti sa svojim zabavnim i društvenim životom i nastupima.

Od slovačkog čitaćeg društva do slovačkog kulturno-prosvjetnog društva Ljudevit Štur

Slovaci, koji su se doselili u Ilok, našli su se u sredini s bogatom kulturnom tradicijom. S obzirom na to da je kraj 19. i početak 20. stoljeća bilo razdoblje, kada su nastajala različita društva, razumljivo je da su i Slovaci htjeli imati svoje. Početak kulturnih aktivnosti bio je u domu obitelji Maliak, a pod utjecajem nastajanja slovačkih čitaćih društava u Vojvodini, i ovdje je kratko djelovalo Slovačko čitaće društvo. Međutim, Prvi svjetski rat prekinuo je te aktivnosti. Nova udruženja i društva nastala su nešto kasnije. Tako su 26. lipnja 1925. godine gimnazijalci, studenti i intelektualci osnovali Udruženje srednjoškolaca. Tog istog dana nastala je i iločka Podružnica Društva čehoslovačkih akademaca, sa središnjicom u Petrovcu. Budući da su se oba društva usmjerila na intelektualce, za manje od dva mjeseca – 13. rujna 1925. godine, udružila su se u Podružnicu Društva čehoslovačkih akademaca u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. S vremenom su, međutim, njeni članovi htjeli imati pogodnije ime. Umjesto apstraktnog pojma „akademci“ i dugog naziva „u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca“, trebali su nešto što će istaći njihov slovački identitet i što će imenovati njihovu djelatnost. Osim toga, središnjica u Petrovcu bila je daleko. Zato su 1927. godine preimenovali podružnicu u Društvo slovačke studirajuće mladeži Štur, a godinu dana kasnije osamostalili su se od petrovačkog Društva čehoslovačkih akademaca. Organizirali su zabave, društvene igre, izlete, predavanja. Društvo je imalo i pjevački zbor, čiji su članovi učili narodne i crkvene pjesme. Uz pomoć knjiga poslanih iz Matice slovačke iz Turčianskog Sv. Martina društvo je uvećavalo svoju knjižnicu. Može se reći da je to bilo društvo lokalne slovačke inteligencije. A upravo ovu činjenicu njezini su članovi htjeli dodatno istaći. Stoga su 1. veljače 1929. godine odabrali novo ime – Štur, Društvo slovačkih akademaca u Iloku. Njegov predsjednik bio je student teologije i budući evangelički svećenik Ivan Vereš. Ime Štur mu nije smetalo, jer su obojica bili evangelici i pripadnici intelektualaca. Svoje društvo htjeli su imati i obrtnici i seljaci, pa su 15. travnja 1928. godine osnovali Slovačko čitaće društvo. Sve do 1932. godine oba su društva postojala i djelovala odvojeno, no niti jedno od njih nije imalo vlastite prostorije. Međutim, dva slovačka društva u malom Iloku svjedočila su jedino to da Slovaci nisu jedinstveni i da se dijele na „gospodu“ i na „sluge“. Situaciju koja je vladala je najbolje opisao učitelj Jan Vitez riječima: „U Iloku sam zatekao kaos. Postojala su dva slovačka društva... I kako to obično biva, nisu radila ništa, nego su se samo svađali. Štur nije imao nikakvu imovinu, dok je Čitaće društvo imalo knjige i škrinju u kojoj su one bile. Sve se nalazilo u školi. Ovu situaciju je trebalo razriješiti. Sastali smo se ja, Ivan Vereš, Jozef Stupavski i Julija Parnicki. Želio sam da se ova dva društva ujedine. Stupavski se odmah složio sa mnom, Vereš je malo razmišljao o tome, ali je na kraju i on bio saglasan.“ Međutim, dva društva nisu uspjeli odmah ujediniti. Jedino, što su postigli bila je njihova zajednička predstava 2. veljače 1933. godine. Bila je to komedija Drotar Jana Palarika-Bezkydova. Poslije nje su „sluge“ progutale „gospodu“. Naime, u jesen 1933. godine bila je zatvorena lokalna gimnazija i članovi Štura su se razišli. Ako su htjeli nastaviti školovanje, morali su pronaći školu izvan Iloka. Inicijativu u narodno-prosvjetnoj djelatnosti je tako preuzelo Slovačko čitaće društvo. 25. veljače 1940. godine u sklopu njega osnovali su glazbenu sekciju, a slijedećeg dana promijenili su mu ime u Slovačko čitaće društvo u Iloku. Priključio mu se i ostatak društva Štur, koji je zbog osipanja članova prestao s radom. Novo društvo priređivalo je plesne zabave te osnovalo narodni orkestar. S obzirom na to da je Ilok u novonastaloj Nezavisnoj državi Hrvatskoj bio grad u kojem je živjela najbrojnija skupina Slovaka, Slovačko čitaće društvo u Iloku postalo je najaktivnije slovačko kulturno društvo u državi. Ivan Vereš je, međutim, shvatio da u novim uvjetima Slovaci neće preživjeti samo s glazbom i plesom. Trebali su pridobiti inteligenciju koja bi brinula za narodni, kulturni i prosvjetni život pa je 9. travnja 1942. godine osnovana organizacija Slovačko narodno jedinstvo (SNJ). Pomoglo mu je veleposlanstvo Slovačke Republike u Zagrebu, slovačko ministarstvo školstva i narodne prosvjete, Naučno društvo za inozemne Slovake, Matica slovačka, Državno nakladništvo, Društvo Sv. Vojteka, Društvo Tranoscius i drugi. SNJ je osiguravalo knjige, časopise, kalendare, nastavna pomagala, organiziralo predavanja, slušanje radio emisija i prikazivanje filmova. Radila je knjižnica i čitaonica. Zahvaljujući SNJ radila je i slovačka škola u Iloku. Po završetku Drugog svjetskog rata Slovačko narodno jedinstvo je prestalo s radom. Novonastale političke i društvene promjene preživjelo je Slovačko čitaće društvo, koje je postalo podružnicom Matice slovačke (u koju se promijenilo nekadašnje Društvo čehoslovačkih akademaca), sa središnjicom u Petrovcu. Godine 1951. je, međutim, državnom naredbom raspuštena Matica slovačka, a umjesto nje je nastao Savez Čeha i Slovaka u Jugoslaviji. Iločko društvo je postalo njegovim članom, ali s novim imenom – Slovačko kulturno-prosvjetno društvo (SKPD) Ljudevit Štur, koje nosi i danas. U vrijeme srpske okupacije, od kraja 1991. godine, pa sve do 1997. godine, SKPD Ljudevit Štur je životarilo. Poslije Domovinskog rata i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, postalo je dijelom novoosnovane Matice slovačke Ilok, koja je član Saveza Slovaka u Republici Hrvatskoj. Za razliku od prošlih slovačkih društava, koja nikada nisu imala vlastite prostorije, SKPD Ljudevit Štur ima Slovački narodni dom. U gradnji su učestvovali skoro svi Slovaci u Iloku dobrovoljnim radom, tako da je naziv narodni zaista zasluženo stekao. Svečano je otvoren 27. prosinca 1952. godine. Od 3. veljače do 20. kolovoza 1997. godine iločki Slovaci su uz pomoć slovačkih pripadnika mirovnih snaga UN-a SLOVENGBAT (pod zapovjedništvom pukovnika Štefana Jangla), građevinskim materijalom koji je stigao iz Fondacije GTZ, ECHO, USAID, UNTAES i trupcima iz Srednjoslovačkih šuma u Banskoj Bistrici obnovili Slovački narodni dom.

31. kolovoza 2008. je u zgradi Slovačkog doma održana promocija kazališne monografije Slovačko kazalište u Iloku 1914. – 2008.. Dvojezična monografija (na slovačkom i na hrvatskom jeziku) se sastoji od 376 strana sa skoro 1000 fotografija kronološki obrađenog istraživačkog materijala i plod je trogodišnjeg rada trojice iločkih autora: Ružice Černi, prof., kustosice Muzeja Grada Iloka, Vlatka Miksada, prof. učitelja slovačkog jezika, dugogodišnjeg glumca i režisera, te Mr. Ratka Suđeckog, žurnaliste. Recenzenti su bili prof. Srećko Šestan, pomoćnik ministra kulture Republike Hrvatske u 2007. godini, Vlasta Knezović, glumica Gradskog dramskog kazališta GAVELLA u Zagrebu, Goran Grgić, prvak drame u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, te PhDr. Ján Dorča, novinar iz Bačkog Petrovca, Vojvodina, Srbija. Funkcije upravnog i nadzornog odbora Matica slovačke Ilok i SKPD Ljudevit Štur su zajedničke. Polovinom veljače se svake godine održava izborna skupština, na kojoj se bira 30 članova. Na prvoj sjednici oni biraju 27 članova upravnog odbora i 3 člana nadzornog odbora. U upravnom odboru biraju predsjednika, dopredsjednika, tajnika, rizničara, zapisničara, voditelje: narodnog orkestra, kazališne, folklorne i športske skupine, sekcije mladeži, kronike i voditelja kuhara. SKPD Ljudevit Štur osim bogatog kazališnog života (dvije premijere godišnje: dječja Na Mary 2. veljače i odrasli Na Jána 27. prosinca) njeguje i bogat folklorni život kroz starije tradicionalne manifestacije: Rušenje svibanjskog drveta majpana – od 1953. godine (a od 1967. godine i sa folklornim programom), Iločko ljeto (2009. godine je slavilo 30. obljetnicu), kao i novije: Na brehu pri Dunaji (Na obali Dunava) – smotra pjevača amatera slovačkih narodnih pjesama od 5-25 godina, ...aj tancujem (...i plešem), te zajednički Božićni koncert sa iločkim hrvatskim KUD-om Julije Benešić. Folklorna sekcija redovito sudjeluje na tradicionalnim manifestacijama Iločka berba grožđa i Vinkovačke jeseni a često nastupa na raznim manifestacijama diljem Hrvatske i u matičnoj državi Slovačkoj.