Komunistička nomenklatura

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Nomenklatura ili komunistička nomenklatura označava u realsocijalizmu prvenstveno popis kadra u komunističkoj partiji, upravi, gospodarstvu i društvu. Ovaj popis je instrument dugoročnog planiranja ljudskih resursa u svezi komunističkih režima [1] Drugi značaj pojma nomenklatura je opis osoba koje se nalaze na važnim vodećim mjestima.

Komunistička nomenklatura se je smatrala "avangardom" "radničke klase", koju vodi centralni komitet, a na njezinom čelu se nalazi "veliki vođa" kojeg uglavom prati kult ličnosti. Pravni proces oslobađanja društva od vlasti komunističke nomenklature naziva se lustracija i proveden je u većini država u Europi koje su ranije imale socijalističko uređenje.

Glasovanje[uredi VE | uredi]

Ukoliko se je provodilo glasovanje, rezultati tih glasovanja nomenklatura je već unaprijed držala kod sebe jer su "znali bolje od naroda što narodu treba". Na društveno-političkoj razini marksisti su razmišljali u binarnim jednodimenzionalnim kategorijama prijatelj-neprijatelj. Tko nije bio s njima, tko je imao različito političko mišljenje, bio je njihovim neprijateljem. Disidente ili političke neistomišljenike je prema nomenklaturi trebalo je neutralizirati, odstraniti i krajnje likvidirati. Oni koji su imali različito mišljenje bili su nazivani tzv. revizionistima, frakcionašima ili disidentima.

Nomenklatura u SFRJ[uredi VE | uredi]

Jugokomunistička nomenklatura se je zalagala za jugoslavenski unitarizam. Hrvatska emigracija predstavljala je, po Vladimiru Bakariću, zbog njezine brojnosti i intelektualne snage u težnji za rušenjem komunističke vlasti, u domovini najveću opasnost.[2] Milovan Đilas se je u knjizi pod nazivom "Nova klasa" kritično osvrnuo na negdašnji titoistički režim.

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Artikel "Nomenklatura", in: Everhard Holtmann (Hg.): Politik-Lexikon, 3. Auflage München/Wien 2000, S. 422.
  2. http://hic.hr/udba04.htm, Hrvatski informativni centar.